Prele: Sale, bez udarničke se ne vraćaj!
- July 14, 2016
- 2 comments
- Zoran Prelević Prele
- Posted in OLIMPIJSKE IGRE 2016.
Izuzetno cenim i poštujem Aleksandra Đorđevića, poznatog kao Sale Nacionale. Bio je najbolji evropski bek, posle Moke Slavnića (Sale ne zameri mi na ovome). Đorđevića poznajem još iz vremena kada ga je njegov otac, a moj tadašnji trener Bratislav-Bata dovodio na naše treninge Radničkog zajedno sa mlađim sinom Mišom. Prilikom proslave desetogodišnjice Partizanove evropske titule, Sale mi je rekao da je u vreme kada mi je njegov otac bio trener dolazio da navija za – mene. Takva izjava mi je izuzetno godila. Od sveg srca želim uspeh Saletu i reprezentaciji Srbije, i njegovom stručnom štabu koji sačinjavaju moji prijatelji Mirko, Joca i Milan.
Hteo bih posle ovog uvodnog dela da kažem nešto što je poznato bivšim košarkašima i sadašnjim trenerima. Na ovogodišnjoj beogradskoj košarkaškoj klinici je američki trener Rik Barns izjavio: “Trener je sluga tima”. Jako je bitno da trener ne pomisli da je on glavni, i da od njega zavisi sve. Setimo sa šta je bilo sa Dejvidom Blatom, trenerom Klivlend Kavaliersa. U jednom trenutku umislio je da je on glavni, i Lebron Džejms ga je smenio i – osvojio NBA titulu.
Na kvalifikacionom turniru u Torinu, pre nekoliko dana, Etore Messina sa timom sačinjenom od izvanrednih NBA igrača je ispao od Hrvatske. Dario Šarić, Bojan Bogdanović, Kruno Simon i Darko Planinić su ih pobedili. Aco Petrović je bio pametan da prepusti odluku o kvalifikacijama ovoj četvorici majstora. Kako je davno rečeno: “Nikada ne pobeđuje taktika i sistem, već dobar igrač.”
Setimo se samo šta je bilo sa Svetislavom Pešićem, kada je imao za beka Bodirogu. Bio je svetski prvak sa Jugoslavijom i evropski klupski prvak sa Barcelonom. Sada je neprijatno gledati njegovog prvog beka Gavela u Bajernu, timu koji ima samo jednog pravog igrača – Savanovića.
Zato Sale, nemoj da donosiš odluku protiv sebe i reprezentacije. Marina Maljković čeka Sonju Petrović i Anu Dabović, koje propuštaju prvih deset dana priprema na Zlatiboru. Porazgovaraj sa svojim saradnicima, a posebno sa Teodosićem i Bjelicom. Uvek su veliki treneri uvažavali mišljenje jednog ili dvojice najboljih igrača. Upitaj Tea i Bjelicu da li im je potreban Boban Marjanović. Svi oni što pričaju o patriotizmu i ljubavi prema otadžbini su mi jako sumnjivi. Takvi uvek debelo naplate svoj “patriotizam”. Sasvim je normalno i podrazumeva se da svako voli svoje roditelje i svoju otadžbinu. Isto tako, onaj ko insistira na borbenosti na terenu nije normalan. Podrazumeva se da se svaki vrhunski sportista kada izađe na teren bori da pobedi. Pa nisu to radničke sportske igre gde se pije pivce i okreće ražanj. Novak Đoković igra svaki meč kao da je najvažniji na svetu. Baš tako i NBA košarkaši se bacaju po terenu za svaku loptu. Zašto to rade ti izuzetno bogati ljudi? Oni ne igraju zbog miliona dolara, niti su počeli da se bave sportom da bi bili bogati. To su jednostavno hrabri, talentovani, pametni i ponosni ljudi koji ne vole da gube (podvlačim – ponosni ljudi). Citiraću opet genijalnog trenera Pivu Ivkovića. Posle utakmice koju smo izgubili, on je bio ljut. Da bi se opravdao za lošu igru jedan od igrača je rekao: “Pivo, ja sam se borio”. Tih godina se vodio rat u Vijetnamu, pa je Piva odgovorio: “Ako imaš nameru da se boriš – idi u Vijetnam, pa se bori. Ovde treba da se misli.”
Zato, Sale, porazgovaraj sa Teom i Bjelicom. Ako njima ne treba Boban, onda OK. Ne zamerite Bobanu na odlaganju dolaska na kvalifikacioni turnir. Velike su pare u pitanju. I da nije bilo odluke Vlade Srbije mnogi olimpijski pobednici i prvaci sveta bi bili socijalni slučajevi.
Uzgred, samo da spomenem, kada sam prvi put video Teodosića da igra za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije rekao sam njegovom ocu: “Vaš sin je izuzetno talentovan. Pravi dijamant. Ima samo jednu manu”.” Koju”, upitao me je njegov tata. “Pametniji je od svih trenera, i maltretiraće ga kroz celu karijeru”. Na sreću, Teodosić je došao kod Dude Ivkovića koji je istrpeo svaku njegovu grešku, a drao se na ostale igrače ili na svoje pomoćnike. Inače, od raznih “trenera” sam slušao za Miloša Teodosića da je “valjevska podvala” i da je “gubitnik”. Sada ga ti isti kuju u zvezde.
Prošle godine sam pitao zašto nema Jokića u reprezentaciji. Odgovorili su mi: “Lenj je.” Dajte mi tog lenjog, a talentovanog i pametnog! Njega mogu da nateram da trenira, a onog vrednog i upornog ne mogu da naučim da misli.
Zato te, Sale, molim zbog tebe, reprezentacije Srbije i svih nas koji želimo uspeh na Olimpijadi, da ne lomiš preko kolena. Imali smo velikog Aleksandra Nikolića. Što ne bi imali i velikog Aleksandra Đorđevića?
Na samome kraju da poručim Saletu i reprezentaciji Srbije, ono što je u filmu “Sećaš li se Doli Bel” Slobodan Aligrudić rekao svome sinu koji odlazi na radnu akciju: “Bez udarničke se ne vraćaj!”
Dipl ing Zoran Prelević
Potpisujem apsolutno !!!
KADA JE ZUB MNOGO KVARAN I JAKO BOLI,MOGU TI DATI MORFIJUM I PRESTAĆE DA BOLI NEKO VREME ALI ĆE I DALJE OSTATI KVARAN.LEČE SE UZROCI A ONI SU NA DRUGOJ STRANI.
A TRENER JE STAVLJEN U MENGELE IZ KOJIH NEMA IZLASKA.AKO BUDEMO PRVI BIĆE DA AMERI NISU DOŠLI NAJJAČI,SVAKO DRUGO MESTO – BIĆE :E DA JE TU ONAJ KOJI NIJE DOŠAO.
I PROŠLI SELEKTOR JE KAD JE PRE PROŠLIH TAKMIČENJA DOBRO IZVAGAO I DONEO ODLUKU REKAO :OVO JE NAJBOLI
T I M SRBIJE I STAO IZA TOGA.SVI OSTALI URA ILI OJHA ZAHTEVI NISU U REDU.