Reba – Veliki čovek niskog rasta. Izvanredni košarkaški trener, pedagog, stariji brat , tata – popularni Ćale. Kako opisati inteligentnog, duhovitog, osećajnog Rebu? Sve nežne reči sveta su nedovoljne da opišu Rebu.Trenutak, dan, godine je ulepšao onima koji su imali sreću da ga poznaju. I u najtežim trenucima je znao da izmami osmehe i da bodri svoje igrače – svoju decu. U jednom tajmautu kada je bilo biti il’ ne biti ( ako izgube utakmicu ostaju bez titule prvaka drzave) Reba je rekao svojim igračima: “Ajde igrajte. Jel’ vidite one tamo”, i pokazao je na članove uprave Partizana. “Ako izgubimo, mene će da smene i dovešće vam drugog trenera koji će da vas maltretira trčanjima i fizikalijama.” Igrači su se prenuli i pobedili za svog Ćaleta – Rebu.
Borislav Reba Ćorkovic je jedini trener u istoriji jugoslovenske košarke koji je na klupskom nivou uspeo da spoji dva velikana svetske kosarke, Dražena Dalipagića i Dragana Kićanovića, i da sa njima osvoji titulu državnog prvaka. Popularni Praja i Kića su svoje velike igračke sujete ostavili po strani i predvodjeni velikim trenerom i jos većim čovekom doneli prvu titulu beogradskom Partizanu u sezoni 1975/76.
Reba je igrao košarku u Dinamu iz Pančeva, a kasnije u beogradskom Železničaru. Trenerskom karijerom je počeo da se bavi u Partizanu, kao trener juniora. On je znao da trener može da napravi najbolju taktiku i izmisli izvanredne kombinacije, ali ako nema prave igrače sve pada u vodu. Duboko je poštovao prave igrače. Znao je ko drži visak, o ko meša malter. Kada je u timu imao samo Kićanovića, bez Dalipagića, Reba je osećao ko je pravi vodja tima i pobednik, koga su sledili svi igrači. Bio je to Kića. Nije pao u grešku kao Dejvid Blat u sezoni 2015/16 kada je u Klivlendu počeo da zamišlja da je on prva violina. Lebron Džejms ga je smenio i osvojio NBA titulu.
Na slici vidimo kapitena Partizana Gorana Latifića , predsednika kluba Slavka Zečevića, Dražena Dalipagića, Rebu Ćorkovića i Dragana Kićanovića
U sezoni 1980/81 je Partizan predvodjen Rebom Ćorkovicem i Draganom Kićanovićem osvojio svoju svoju treću titulu. “Treneri” su uveliko pričali da će te sezone jedan trener sa svojim timom stalno na treninzima igrati fudbal i osvojiti titulu.
Po završetku treninga sa beogradskim Radničkim stajao sam u hodniku Hale sportova na Novom Beogradu. Naišli su Kića i Rade Zalad (tadašnji golman fudbalskog kluba Partizan). Čujem kako Zalad kaže: “Kićo, kako da igramo fudbal kada sutra igrate protiv Huventuda iz Badalone?” U tom trenutku iz pravca košarkaške sale je naišao Reba Ćorkovic. Kića je samo rekao:” Ćale igramo fudbal, evo ga i Zalad” Reba je odgovorio:” Kićo, pa sutra igramo protiv Huventuda.”
“Ali, obećao si Ćale”, nastavio je Kića. “E, ako sam obećao, onda ćemo da igramo” odgovorio je Reba.
I odigrali su fudbal pola sata i narednog dana pobedili Huventud (bio je to neki medjunarodni kup). Na kraju sezone osvojili su titulu prvaka Jugoslavije. Malo je poznato da smo na terenu Devete beogradske gimnazije, pored Hale sportova, ponekad igrali fudbalske utakmice Partizan – Radnički. U Partizanu su izvaredni fudbaleri bili Dalipagić, Kićanović, Latifić, Beravs. Kerkez, Todorić ….. a u Radničkom Marović, Jarić, Damnjanović, Ivković, Vucinić…..
Reba nikada nije vikao na igrače. Kada je bio trener juniora tačno je znao ko je “zabetoniran” a ko talentovan. Znajući to, upitao sam Rebu za neka dva zabetonirana antitalenta: “Rebo kakav ti je ovaj?” “Dobar je, dobar”, odgovorio je Reba. “Kako dobar kada si mi rekao da nema pojma?” “Pa kazem ti dobar je dobar, kao kamen za kiseli kupus”. “A ovaj drugi”, upitao sam. “On je prava bonbona”. “Kako sad bonbona?” “Ali – mentol bonbona”.
Jednom prilikom, dok smo bili na Ohridskom jezeru, kupali smo se u hotelskom bazenu. Reba i jos neki igrači su bili u vodi, a na ivici bazena je stajala Dragana, predivna devojka našeg druga. Dok je stajala, Dragana je duboko udahnula i pukao joj je gornji deo kupaćeg kostima pa smo mogli da joj vidimo divne grudi. Naš drug je rekao: “Dragana, skači u vodu.” Reba je odmah viknuo: “Dragana, molim te nemoj da skačeš u vodu!”
Reba je bio trener i ženske reprezentacije Jugoslavije, sa kojom je na Balkanijadi osvojio 1977. zlatnu, a na 16. Evropskom prvenstvu 1978. u Poznanju srebrnu medalju. Jednom, kada sam ga upitao da li je teže biti muški ili ženski trener, Reba Ćorković mi je odgovorio: “Dodjem na trening, a od njih dvanaest jedna se zaljubila, drugu je ostavio dečko, treća je dobila, četvrtoj kasni pa je zabrinuta, peta se posvadjala sa dečkom pa je nešto nervozna. E sad ti vidi kako mi je.”
Photo: Privatna arhiva