Priča o brojevima (4)
- September 28, 2016
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in NBA
Postoji taj lep običaj u NBA ligi da se dresovi zaslužnih igrača “penzionišu”, da ostanu da vise ispod plafona dvorane i da više niko u tom klubu ne nosi taj broj. Svaki od tih dresova, kao i baš svaki sportski dres, ima svoju priču. Ovo je specifična: priča o najslavnijim igračima NBA lige koji su nosili dresove sa brojevima od 0 do 50. Niko je dosad nije ispričao.
16 – Bob Lanijer
Njegovo puno ime je Robert Džeri Lanijer Junior, ali u svetu košarke svi ga znaju kao Boba. Posle studija na Univerzitetu Sent Bonaventura profesionalno je igrao za NBA klubove Detroit Pistons i Milvoki Baks. U prvoj rundi “drafta” 1970. uzeli su ga Pistonsi, i tu je proveo 10 godina, potom još 4 u Milvokiju. Kada je podvukao crtu ostao je impresivni prosečni dabl-dabl sa 20,1 poenom i 10,1 skokom.
Sa visinom 2,11 i 114 kilograma igrao je, naravno, na poziciji centra. Krasio ga je veoma solidan šut i sa distance. Bio je pokretan, brži od mnogih sa kojima se tih godina susretao. A konkurencija pod koševima bila je žestoka: Čemberlen, Džabar, Vilis Rid, Dejv Kovens, Bil Volton… Da nije bilo povreda sa kojima se stalno borio i često igrao povređen (imao je 7 operacija) učinak bi bio još bolji.
Lična karta:
Ime i prezime: Robert-Bob Lanijer Jr.
Rođen: 09.10.1948. u Bafelu (Njujork)
Visina: 2,11
Težina: 114
Broj utakmica u NBA: 959
Broj poena u NBA: 19.248 (20,1)
Broj skokova: 9.698 (10,1)
Priznanja: Šest puta Ol-star, MVP 1974. Prva ruki petorka 1971.
“Kuća slavnih”: od 1992.
17 – Džon Havliček
Legendarni trener Bostona Red Ojerbah osvojio je sa Seltiksima neverovatnih devet titula šampiona (od čega osam uzastopnih), pri tom promovišući jedan od svojih genijalnih izuma – funkciju “šestog čoveka”. To je onaj koji redovno prvi ulazi u igru da menja nekog iz startne petorke, i čija je uloga najčešće odlučujuća za ishod utakmice. Taj je kod Ojerbaha godinama bio Džon Havliček.
Skoro celu karijeru odigrao je kao nominalno rezervni igrač! Istina, naigrao se on za 16 godina boravka u Bostonu (u proseku 35 minuta), ali je ostao upamćen kao čovek sa klupe. Američke novine imaju praksu da u izveštajima sa utakmica sastave timova ne daju po brojevima dresova, nego se najpre navede startna petorka, a ostali po redosledu ulaska u igru. Havliček je najčešće po učinku bio prvi, ali u sastavu Seltiksa čitalac je njegovo ime mogao naći tek na šestom mestu!
Tokom 16-godišnje karijere ostvario je prosek od 20,8 poena. Nije bio spektakularan igrač, skoro da nije mogao da zakuca, ali su šut, skok, dodavanje i umetnost baratanja loptom od ovog 195 centimetara visokog igrača načinili jednog od najboljih “swingmena” (krilo-bek) u istoriji NBA lige. Bio je dovoljno snažan da se nosi sa plećatim i mišićavim krilima, a i pored toga što je bilo mnogo bržih bekova od njega on je uvek nalazio načine da ih nadmudri.
U srednjoj školi je vrlo uspešno igrao i američki fudbal pa je dobio čak 80 (!) ponuda za studije (i igranje fudbala) ali je više voleo basket. Upisao se na Ohajo Stejt i već na drugoj godini pomogao, zajedno sa Džerijem Lukasom i Lerijem Zigfridom, da njegov univerzitet osvoji NCAA prvenstvo.
Jedan je od retkih sportista koji je “draftovan” u dva sporta, košarci i američkom fudbalu. Uzeo ga je Boston Seltiks i već u prvoj sezoni Havliček je stavio prvi šampionski prsten. Zvezdani trenuci karijere bili su mu 1974. kada je izabran za MVP plejofa. Bio je najbolji strelac sa 22,6 poena.
Lična karta:
Ime: Džon J. Havliček
Rođen: 8.4.1940. u Martins Feriju (Ohajo)
Visina: 194 cm
Univerzitet: Ohajo Stejt
Draft: 1962. odabrao ga Boston u 1. rundi
NBA: Boston (1962-1978)
Broj poena u regularnoj sezoni: 26.395 (20,8)
Broj poena u plej ofu: 3.776 (22,0)
Skokovi: 8.007 (6,3) + 1.186 (6,9)
Broj utakmica: 1.270 + 172
Ol star: 13 nastupa
Priznanja: osam puta član šampionskog tima (1963, 1964, 1965, 1966, 1968, 1969, 1974, 1976), četiri puta biran u A-petorku lige i sedam puta u B-petorku, pet puta u najbolju defanzivnu petorku lige, MVP finala plejofa (1974), povodom 35. godišnjice NBA lige izabran u najbolji tim svih vremena a povodom 50 godina u 50 najboljih.
”Kuća slavnih”: Od 1983
18 – Dejv Kovens
Bil Rasel se povukao 1969. ali je 1970. učinio veliku uslugu bivšem klubu: naterao je šefove Boston Seltiksa da se na draftu bore za momka koji se zvao Dejv Kovens, i koji je na Univerzitetu Florida Stejt imao 19,0 poena i 17,2 skoka. Brojke su bile impresivne, ali je njegova “veličina ” zbunjivala stručnjake i dovodila u sumnju njegove mogućnosti u NBA. Naime, Dejv je bio visok “samo ” 2,05 m a igrao je na poziciji centra… Rasel je insistirao. Tom Hejnson, bivša zvezda Bostona, naslednik Rasela na klupi (Bil je tri poslednje sezone bio igrač-trener), prihvatio je sugestiju i Kovens je pripao Keltima kao 4. pik prve runde. Osim preporuke Rasela, imao je još jedan “kvalitet ” poželjan kada je Boston u pitanju – bio je belac. Daleko od toga da su u klubu postojale neke rasne predrasude, uostalom mnogo je crnoputih igrača blistalo u njegovom zelenom dresu, više je reč o tradiciji i fami da je Boston “najbelji” tim NBA. Već u predsezoni pokazalo se koliko je Rasel bio u pravu. Na tradicionalnoj “Moris Stoks ” utakmici u humanitarne svrhe Kovens je postigao 32 poena, uhvatio 12 lopti i bio izabran za MVP.
Počeo je da trenira vrlo kasno, sa nekih 15 godina u srednjoj školi u rodnom Njuportu. Bio je, zahvaljujući snazi, odličan skakač ali je “mali” rast bio prednost u drugom smislu – odlično je ovladao tehnikom, što će mu kasnije u NBA biti jedna od velikih prednosti. Kao brucoš na Florida Stejtu imao je više skokova (19,8) nego poena (14,4), naredne godine prevagnuli su poeni (18,8 prema 16,9 skokova), da bi kraj studija dočekao sa već pomenutim ciframa. Više nego solidna statistika bila mu je dovoljna samo da uđe u drugu petorku NCAA 1970.
Mladi Kovens je u Bostonu već u debitantskoj godini imao 17,0 poena i 15,0 skokova što mu je donelo titulu rukija godine, zajedno sa Džefom Petrijem iz Portlanda. Godinu dana kasnije Boston se vratio na prvo mesto u grupi, u polufinalu Konferencije tukao je Atlantu sa 4-2, ali je u finalu poražen od Njujorka sa 1-4. Kovens je svoje brojke popravio na 18,8 i 15,2 skoka, da bi 1973. bio izabran za MVP regularne sezone! Prosek poena podigao je na 20,5 a skokova na 16,2. Boston je poklekao tek u finalu Istočne konferencije posle sedam teških mečeva sa Njujorkom koji će kasnije u finalu glatko sa 4-1 potući Lejkerse. Uspon Bostona bio je evidentan i nova titula koja je 1974. stigla u “Boston Garden “, legendarnu dvoranu Kelta, nikoga nije iznenadila. Dejv Kovens je bio jedan od ključnih ljudi u timu bez izrazitih zvezda, ali sa još uvek efikasnim veteranom Havličekom koji je bio prvi strelac sa 22,6 poena.
Dejv je igrao krajnje racionalno, bio je prototip pivota koji je mogao bez greške u koracima da preveze loptu od svog do protivničkog koša, da koristi snagu za skok a tehniku za elegantni šut sa poludistance. Bio je jedan od prvih centara koji se “izvlačio ” napolje, za njim su najčešće polazili i njegovi čuvari što je ostavljalo rupu pod košem protivnika. U sezoni 74/75 najzad je postao najbolji strelac Bostona (20,4), ali je Vašington bio bolji u finalu Konferencije (4-2). Titula, 13. po redu, vraćena je u “Boston Garden” 1976. Kovens je opet bio najbolji strelac Bostona, a posebno se istakao u finalu protiv Finiksa (4-2). U prvom meču postigao je 25 poena i uhvatio 21 loptu otvorivši put ka konačnom trijumfu, mada je ključna bila peta utakmica koju je Boston dobio kod kuće sa 128-126 posle tri produžetka!
Lična karta:
Ime: Dejvid Villiam Kovens
Rođen: 25.10.1945 u Njuportu
Visina: 2,05 m
Univerzitet: Florida Stejt
Draft: 1970. ( Boston, 4. pik prve runde)
NBA: Boston (70-80), Milvoki (82/83)
Broj poena u regularnoj sezoni: 13.516
Broj poena u plej-ofu: 1.684
Broj skokova: 10.444+1.285= 11.729 (13,7)
Broj utakmica: 766+89=855
Ol-Star: 7 puta (72-78)
Priznanja: šampion NBA 1974. i 1976, MVP regularne sezone 1973, MVP Ol-star 1973, debitant godine 1971, u drugoj petorci 73,75. i 76, u prvoj defanzivnoj petorci 76.
“Kuća slavnih “: Od 1990.
19 – Vilis Rid
Rođen je u sred Drugog svetskog rata (1942.) i u sred “nedođije”, u gradiću Hiko (država Luizijana) Vilis Rid je pohađao univerzitet Grembling, košarkaški toliko slabašan da se takmičio čak u trećoj NCAA ligi (u prve dve divizije igra preko 500 najjačih univerziteta!). Rid je ipak i tu uspeo da skrene pažnju na sebe. Sa Gremblingom je osvojio prvenstvo NAIA (šampionat minornih koledža) i završio u Njujorku koji ga je uzeo sa 10. pozicije na draftu. Ubrzo se pokazalo da su Niksi napravili sjajan posao.Vilis Rid (208 centimetara) bio je fenomenalan skakač, još bolje je gradio prostor, i bio je majstor za blokade. Oko njega se počela graditi buduća šampionska ekipa Njujorka (Volt Frejzer, Dejv Debušer, Bil Bredli, Erl Monro, Džeri Lukas…). Igrao je standardno dobro, njegovi realizatorski učinci iz godine u godinu bili su impresivni : 19,5 (1965), 15,5 (1966), 20,9 (1967), 20,8 (1968), 21,1 (1969), 21,7 (1970), 20,9 (1971)…
I dan-danas prepričavaju se neka Ridova ostvarenja, naročito ona iz prvog šampionskog pohoda Niksa u sezoni 1969-70. U prvoj utakmici finala plejofa Niksi su pobedili Lejkerse sa 124:112, a Rid je postigao 37 poena. Direktan rival mu je na drugoj strani bio – Vilt Čemberlen.Ta 1970. godina bila je najsjajnija u Ridovoj karijeri. Proglašen je za najboljeg igrača u svim kategorijama u kojima se bira MVP: bio je “broj jedan” u prvenstvu, u plej ofu, i na Ol-star utakmici. Prethodno je to uspelo još samo trojici igrača u istoriji NBA lige. Pored toga, bio je izabran u A petorku šampionata i najbolju defanzivnu petorku.
Lična karta:
Ime: Vilis Rid Jr.
Rođen: 25.6.1942. u Hiku (država Luizijana)
Visina: 2,08 m
Univerzitet: Grembling Stejt
Draft: 1964, odabrao ga Njujork kao 10.
NBA: Njujork (1964-1973)
Broj poena u regularnoj sezoni: 12.183 (18,7)
Broj poena u plej-ofu: 1.358 (17,4)
Skokovi: 8.414 (12,9) + 801 (10,3)
Broj utakmica: 650 + 78
Ol star: sedam nastupa
Priznanja: dvaput član šampionskog tima (1970, 1973), MVP prvenstva NBA (1970), debitant godine u NBA (1965), jednom u A-petorci šampionata (1970), četiri puta u B-petorci šampionata, jednom u najboljoj defanzivnoj petorci lige, dvaput MVP finala plej ofa (1970, 1973), MVP Ol star meča (1970)
“Kuća slavnih”: Od 1981
20 – Geri Pejton
Pre nego što će se otisnuti u profesionalne vode Geri Pejton je bio član američke juniorske selekcije na Svetskom prvenstvu u Bormiju 1987, onom na kome je Jugoslavija sa Divcem, Kukočem, Đorđevićem i Rađom, dva puta dobila američki tim. Studirao je na Oregon Stejt Univerzitetu. Na posledenjoj godini studija imao je prosek od 18,1 poena, 7,8 asistencija i 4,0 skoka po meču. Dovoljno da dobije naslovnicu “Sport ilustrejtida” kao najbolji studentski igrač. Na draftu 1990. sa druge pozicije uzeo ga je Sijetl u čijem će dresu ostati 12 sezona. Posle skromnog početka ustalio se u timu kao jedan od ključnih igrača. U periodu od 1994. do 2002. stalno je bio u nekoj od najboljih petorki. Bio je, pre svega, odličan defanzivni igrač. Posle 12 godina prošetao se kroz Milvoki, Boston i na kraju Majami sa kojim je osvojio jedini šampionski prsten.
Divcu i Đorđeviću je vratio milo za drago u finalu Olimpijskih igara u Atlanti 1996. a bio je i član pobedničkog tima u Sidneju 2000.
Lična karta:
Ime i prezime: Geri Dvejn Pejton
Rođen: 23.07.1968 u Ouklendu (Kalifornija)
Broj utakmica u regularnoj fazi: 1.335
Broj mečeva u plejofu: 154
Broj poena u refularnom toku: 21.813 (16,3)
Broj poena u plejofu: 2.155 (14,0)
Priznanja: Najbolji defanzivni igrač 1996. Jedini plej koji je dobio ovo priznanje. Jednom član najbolje petorke i 9 puta druge. Najbolji procenat u šutu za tri poena 2000.
Ol-star: 9 puta
Kuća slavnih: Od 2013.
Photo: NBA