Putokaz – Ranko Žeravica, Čovek i Trener
- October 18, 2017
- 0 comments
- Božidar Manojlović
- Posted in ISTORIJA
Dve godine će kako nije sa nama Ranko, za najbliže čika Ranko, za one mlađe koji su ga izuzetno poštovali, a za većinu legendarni trener Radničkog, Partizana, Zvezde, Barselone, Saragose i naravno reprezentacije Jugoslavije sa kojom je suvereno osvojio Svetski šampionat i Olimpijske igre.
Tim povodom, u čuvenoj hali na Novom Beogradu, koja od nedavno nosi ime legendarnog stručnjaka, u Hali sportova „Ranko Žeravica“, otvorena je izložba pod nazivom „Putokaz Ranko Žeravica (1929-2015) Čovek i Trener“. Ne, nije pravopisna greška. Veliko Č i veliko T je nešto što je svakome ko je iole poznavao čika Ranka jasno zašto je to tako. I nešto što najkraće i najbolje opisuje ovog velemajstora trenerske veštine.
Odmah da se nadovežemo na malo pre pomenuta dva najsjajnija zlata koja jedan tim može da osvoji, zlato sa Svetskog šampionata u Ljubljani 1970. i zlato sa Olimpijskih igara 1980. u Moskvi. Naime, na otvaranju izložbe se moglo čuti i par podataka koji teško da će skoro biti ponovljeni. Sa reprezentacijom je osvojio 19 odličija od čega – 11 zlatnih! Podatak za neverovanje iz današnje perspektive. Reperezentaciju je vodio više puta nego i čuveni prof. Aca Nikolić. A, ako se bar za tren odmaknemo od njegove imponzantne trenerske karijere, sve je zapanjio podatak da je kao igrač beležio više od 14 poena po meču, u vreme kada trojke, naravno, nisu ni postojale.
Sve ovo je izneo na otvaranju izložbe bard našeg glumišta i jedan od Rankovih najbližih prijatelja Ivan Bekjarev, koji se uvek potrudi da na skupovima kada se priča o čika Ranku iznese i neke od malo poznatih činjenica, anegdota i šaljivih momenata. A tih podataka je u karijeri dugoj više od šest i po decenija toliko da sa njima može da se naprave nekoliko filmova, napiše nekoliko knjiga, snimi nekoliko serija ili napuni neki veliki muzej. E to, muzej, ili kako bi čika Ranko voleo da kaže Kuća Ranko Žeravica će, nadamo se, uz pomoć svih dobronamernih ljudi iz zemlje i sveta, ali i uz pomoć nadležnih državnih ograna, nići na placu u Novom Miloševu, rodnom mestu Ranka Žeravice, tačno preko puta njegove kuće. Planovi su gotovi, dozvole dobijene i sad se, naravno, čeka ono čega kod nas ima ponajmanje. Pare.
Novac trenutno koči sjajnu ideju i sjajan projekat izgradnje kuće odnosno svojevrsnog muzeja o kome je Koš magazin već pisao, i o kome će i dalje pisati kako radovi budu napredovali. Dok se razni čelnici nadležnih institucija, ustanova i pojednici iz košarke kojima je Ranko dao životnu šansu, ne sete da malo više pomognu stvaranje ovog muzeja, dobili smo u organizaciji Košarkaškog saveza Srbije ovu lepu izložbu u hali na Novom Beogradu.
Generalni sekretar KSS Dejan Tomašević izrazio je veliko zadovoljstvo što je Savez deo jedne ovakve akcije, i izrazio nadu da će i buduće generacije košarkaša imati šta da nauče od ovakvih velikana.
Autorka izložbe, nekadašnja košarkašica i vrsna novinarka ali i dipl.istoričarka umetnosti Nina Spasojević, istakla je da je čika Ranko iza sebe ostavio sjajne igrače, sjajne trenere, ali pre svega sjajne ljude. I zato treba negovati suštinu koja je odslikavala čika Ranka, kao i poruku koju je ostavio.
Rankova životna saputnica i ljubav iz mladih dana, nekadašnja reprezentativka Zaga Žeravica, zahvalila se svim prijateljima koji pomažu da se sećanje na velikog čoveka i trenera sačuva, koji pomažu ideju izgradnje Kuće Ranko Žeravica u Novom Miloševu i koji su, naravno, pomogli da se ova lepa izložba otvori. „Ljudi bez istorije su ljudi bez budućnosti. Mi smo ovde ujedno i istorija i budućnost, a glasovi dece koji se čuju iza nas, iz hale, su upravo to. Ranko je ovde promovisao košarku ali i navijače. Počelo je sa malo navijača, davnih godina, a sada su neretko i Hala „Aleksandar Nikolić“ i Arena male da prime sve one koji žele da gledaju utakmice“ – istakla je gospođa Zaga.
I zaista, Ranko je promovisao mnogo toga. Veliki rad, sistematičnost, naučni prilaz na pripremama i u spremi igrača, lepotu igre, veliki broj poena, igru za publiku….ma mnogo toga. Ali, promovisao je i nešto čega je danas sve manje u svim oblastima, ne samo u košarci. Promovisao je kulturu ponašanja, normalnost i uvažavanje svakoga. Mogli ste da mu pridjete kad god ste hteli, i kao običan navijač ili ljubitelj košarke, da sednete i popričate s njim, iznesete svoj stav, kažete svoje mišljenje. Jedan od najboljih trenera koje je svet ikada imao nikada vas ne bi odbio, uvek bi vas pažljivo saslušao, a zatim rekao i svoj stav. Ne znam da li bi baš običan student ili ljubitelj matematike ili medicine, mogao da priča sa nekim čuvenim nobelovcem iz tih oblasti, ali sa Rankom se baš to moglo. A kako u ovoj zemlji svi znaju fudbal, košarku i politiku, možete misliti koliko je tih koji su želeli da pokažu svoje znanje pred majstorom trenerskog posla. Normalnost i skromnost, ponekad karakteristična za velike ljude, a ponekad i ne, apsolutno je krasila čika Ranka i izdvajala ga od drugih i po tome.
Teško je objasniti nekome ko ga nije poznavao, kako se svetski i olimpijski šampion, čovek koji je postavio temelje modernog Partizana sa Kićom i Prajom, koji je Zvezdu vodio do ogromnog broja pobeda (skoro najviše u istoriji), koji je dočekivan svuda u svetu bolje i više od naših ambasadora, koji je bio predavač u 23 zemlje sveta, može da ponaša tako neposredno i pristupačno. Ali, zato Ranko i jeste jedinstven. Zato se i pišu ovi redovi, pisale su se knjige, snimali filmovi i serije. Zato se i pokušava da se napravu muzej koji bi svima pružio uvid u sve ono što je ovaj Čovek i Trener uradio za života. Ako je on mogao sve to, možemo valjda i mi da naparavimo ovakve izložbe i taj muzej. Za njega, za nas, za sve koji dolaze.
Photo: MN press