Specijalno za Koš magazin iz Moskve: Pravi razlozi fijaska

Opet o plasmanu u narednu fazu odlučuje okršaj s Fincima i ne, to nije hokej! – ovim rečima ironično se našalio jedan ruski kolega prošle nedjelje uoči dvoboja pulena Jevgenija Pašutina s reprezentacijom Finske u Monpeljeu. Pretprošlog ljeta momci iz “zemlje hiljadu jezera” u Kopru su nakon pravog trilera i dva produžetka spustili rampu Rusima, oduzevši im nadu za plasman u drugu rundu Evrobasketa. Ovog puta im je bilo dovoljno 40 minuta. Već sutradan izabranici Henrika Detmana su kao brzi voz protutnjali pored reprezentacije BiH i osigurali prolaz u osminu finala, što je megdan Rusije s Francuzima istog dana u večernjim časovima lišilo takmičarske draži – igralo se isključivo za prestiž, lijep potez i koš više.

Pa ipak, u udarnom terminu prošle srijede imalo je šta da se vidi – očigledno rasterećena “zbornaja” letjela je na krilima, atraktivni potezi ređali su se kao na traci: Hvostov je lucidno asistirao, Fridzon osuo dalekometnu paljbu “iz svih oruđa“, a debitanti na petici Patejev i Desjatnikov u maniru iskusnih veterana poentirali iz reketa. Preporod nije dugo trajao – u drugom poluvremenu domaćin se trgao i rutinski došao do novih bodova, ali je i zaključno, ubjedljivo izdanje Rusa u grupi protiv BiH samo još jednom apostrofiralo glavna pitanja: koje je pravo lice ove selekcije, i šta se dešava s ekipom koja je još juče bila dio evropskog i svjetskog košarkaškog krema? Zvuči pomalo nevjerovatno, ali u timu koji niže poraze od Izraela, Poljske i Finske danas je teško prepoznati reprezentaciju koja se prije tri godine na Olimpijskim igrama ispela na treći stepenik pobjedničkog postolja.

Objašnjenje ove transformacije samo donekle treba tražiti na parketu. Nedostatak lidera je primjetan golim okom: nakon Londona odluku o završetku reprezentativne karijere donio je legendarni Andrej Kirilenko, a krajem 2013. od nacionalne selekcije se oprostio i jedan od najboljih krilnih centara Evrope Viktor Hrjapa. U Monpeljeu nije bilo ni prodornog beka šutera s NBA iskustvom Alekseja Šveda (novajlija Himkija se žalio na povredu leđa), zbog operacije koljena izostao je Timofej Mozgov, centar Klivlend Kavalirsa, a njegov novopečeni saigrač Saša Kaun je prije nekoliko mjeseci rekao zbogom reprezentaciji. Dvadesetjednogodišnjeg Sergeja Karasjova, svingmena Bruklin Netsa, rano je ubrajati u lidere, ali je sigurno da bi “zbornaja“ s njim na Evrobasketu bila jača da ga pokidani ligamenti koljena u martu nisu odvojili od terena najmanje pola godine. Uz sve to, najakutniji problem već godinama ostaje jedinica – nakon odlaska Džona Holdena, Rusi poslovično kubure na pleju. Ostavši bez naturalizovanog organizatora igre, bivši selektor Dejvid Blat je u nedostatku većeg izbora igrača na toj poziciji svojevremeno koristio čak i tipične dvojke, Bikova i Šveda. U Monpeljeu je Pašutin dirigentsku palicu povjerio Ponkrašovu, koji se vratio nakon teže povrede, i Hvostovu koji je u Francuskoj pružao solidne partije.

Bez obzira na ovakav gubitak kvaliteta teško se oteti utisku da je debakl “zbornaje” na Evrobasketu ponajviše plod trzavica koje posljednjih godina potresaju rusku košarku. Odlaskom Blata završena je i najblistavija etapa u postsovjetskom razdoblju – Rusi su osvojili tri odličja, uključujući i evropsko zlato 2007, a dva uzastopna nastupa na Olimpijskim igrama krunisali bronzom u Londonu. Tektonski poremećaji desili su se u trenutku kada to niko nije očekivao – smjena vlasti na čelu Košarkaške federacije Rusije (KFR) i iznuđena ostavka Blatovog nasljednika Fotisa Kacikarisa nepuna dva mjeseca uoči Evrobasketa 2013. bile su samo uvertira u koparsku katastrofu. Poslije fijaska u Sloveniji došlo je do još jedne smjene selektora – Vasilija Karasjova naslijedio je Jevgenij Pašutin. Nakon dva vezana poraza na startu kvalifikacija, Rusi su pobjedama nad Švajcarskom i Italijom ipak izborili plasman na Evrobasket 2015. Legitimitet izbora Julije Anikejeve za predsjednicu federacije osporavan je od samog početka, a konflikt je na kraju stigao i do redovnog suda koji je donio odluku da se rezultati glasanja ponište i održe novi izbori. U međuvremenu sve oštriji stav FIBA prema Rusiji krajem jula je kulminirao privremenom suspenzijom KFR kojom su, između ostalog, zabranjeni i nastupi svim reprezentativnim selekcijama. U očekivanju odluke Centralnog borda FIBA, Pašutin je spremao ekipu za Evropsko prvenstvo bez garancija da će Rusija dobiti zeleno svjetlo za Monpelje. Suspenzija je na kraju ipak djelimično skinuta, ali se reprezentacija uskoro našla u epicentru novog skandala: nakon debakla u finalu“Trofeja Beograda” sredinom avgusta, Pašutin je precrtao trojicu iskusnih igrača – Ponkrašova, Vjalceva i Voronova – obrazloživši odluku navodnim povredama. Da sve bude gore, šef stručnog štaba otpisanima nije saopštio odluku sam – o brisanju sa spiska košarkaši su saznali od ekonoma reprezentacije. Istog dana, samo nekoliko časova kasnije, pomenuti trio je ekspresno vraćen u ekipu nakon apela saigrača koji su inicirali sastanak sa stručnim štabom i, prema pisanju ruskih medija, zaprijetili bojkotom u slučaju da Pašutin ostane pri svome. Voronovu, koji zbog lakše povrede nije poletio za Beograd, nije se dopao režim “toplo-hladno”, pa je odbio poziv da se ponovo priključi selekciji. Već prije početka turnira naslućivalo se da je od nekedašnje “hemije” iz epohe Blata ostala samo blijeda sjenka, ali bez obzira na sve teškoće, sastav u čijim redovima su prekaljeni borci Monja, Fridzon, Voroncevič i Antonov sigurno da je imao štofa za prolaz u osminu finala. Zašto se to nije desilo predmet je jedne dublje stručne analize koja slijedi.

Ruska košarka trenutno jeste na raskrsnici, ali ima dobre šanse da krene pravim putem. U Moskvi velike nade polažu u Andreja Kirilenka, koji je krajem avgusta apsolutnom većinom glasova izabran za novog predsjednika federacije. Košarkaški kosmpopolita s 12-godišnjim iskustvom igranja u najjačoj ligi svijeta nesumnjivo je najveći ruski brend igre pod obručima i ugledan ambasador košarke koji može da objedini sve poslenike ovog sporta pod istom zastavom. Kirilenko je zasukao rukave i s ogromnim elanom se latio teškog posla.

Fijasko u Monpeljeu ostavio je Ruse bez Olimpijade, ali teoretske šanse za plasman u Rio i dalje postoje. Osim pet ekipa koje u Lilu izbore učešće u kvalifikacijama za Igre (5-11. juli 2016.), pravo nastupa dobiće i selekcije zemalja-organizatora tri kvalifikaciona turnira. Nada umire posljednja i tema potencijalnog domaćinstva je ovih dana sve aktuelnija u ruskim medijima. Ako KFR odluči da istakne kandidaturu, Kirilenko će morati da ispolji i kvalitete ubjedljivog pregovarača kako bi pridobio čelnike FIBA. Na parketu je bio maestralan, preostaje da vidimo kakav je diplomata.

 

Photo<. FIBA Europe