Krajem prošlog meseca, tačnije 26. februara, objavili smo predlog o pokretanju inicijative za osnivanje srpske košarkaške “Kuće slavnih”. Ideja je naišla na simpatije, ali da bi se realizovala potrebno je mnogo više od verbalne podrške košarkaških entuzijasta. Svesni smo ozbiljnosti i obima posla koji tako nešto traži, ali ne odustajemo. Guraćemo ideju koliko je do nas jer verujemo da naša košarka zaslužiuje svoj trajni “kutak slave” a boljeg mesta od “Kuće slavnih” za tako nešto ne može biti. Imali smo toliko zaslužnih igrača, trenera, funkcionera, toliko medalja i trofeja, reprezentativnih i klupskih, da materijala ima na pretek. Samo treba dobra volja da se sve to okupi, složi i izloži. Delimo mišljenje Bože Maljkovića, koji je prvi podržao našu ideju, da bi to bio jedan od najposećenijih muzeja u gradu.
U nekoliko narednih dana prenećemo iskustva iz drugih zemalja. Naši čitaoci saznaće kako su to rešile federacije u nekim ozbiljnim košarkaškim zemljama, iako sa mnogo manje slavnih imena iz sveta košarke nego što ih imamo mi.
Pozivamo i čitaoce da nam pošalju, ako imaju, dopunu informacija, ako znaju za neke muzeje košarke koje mi nismo obuhvatili ovom serijom. Očekujemo da na ovu temu nešto kažu i Košarkaški savez Srbije, grad Beograd pa i Ministarstvo sporta.
Solun: Hrišćansko košarkaško bratstvo
Prvi i za sada jedini muzeh košarke u Grčkoj nastao je u Solunu na istom mestu na kome je 1919. prvi put na Egeju lopta prošla kroz koš. Prvi promotivni pokušaj nije baš oduševio mlade u najvećoj grčkoj luci, ali Nejsmitov asistent, Amerikanac Luis Ris ozbiljno je shvatio svoju evropsku misiju. Košarka mora da zaživi i s ove strane okeana. Preuzeo je rukovođenje novoformiranom organizacijom YMCA (Hrišćansko bratsvo mladih Soluna) i podelio uloge. Nekima je zapalo da igraju, malo starijima da budu treneri, a baš izuzetno netalentovanima da se bave organizacijom. Ali, stvar je funkcionisala! Nekada je bilo i ucena – može da se finansira izgradnja fudbalskog stadiona, ali samo ako ispod zapadne tribine bude i košarkaški teren. Košarka je iz Soluna krenula na jug do Atine, a pioniri su bili Nikolaidis, Mateu, Politimidis, Cikinas… Danas svi imaju svoje zasluženo mesto u Muzeju košarke YMCA.
Uz eksponate koji su mahom posvećeni solunskim košarkaškim radnicima, igračima i trenerima, mogu se videti i trofeji, stare lopte, oprema, bogat arhiv fotografija na kojima su i znameniti pojedinci koji su na razne načine pomagali Hrišćansko bratstvo Soluna. Zbog poznate ratobornosti navijačkih grupa u ovom gradu organizatori su izbegli da postave eksponate posvećene solunskim košarkaškim ekipama, pa je na vrlo zanimljiv način predstavljen istorijat grčke nacionalne selekcije.
Vremena se manjaju, pa i uloga Hrišćanskog bratstva. Izvorna funkcija – promocija duhovnog, intelektualnog, fizičkog napretka mladih generacija, uz razvoj društvene odgovornosti u tek oslobođenoj zemlji, danas je pretočena u virtuelni most koji spaja dve epohe i mlade uče vrednostima na kojima su izgrađene bogata sportska tradicija i riznica trofeja. Ali i sećanja. Da se ne zaboravi ono što se mladima mora preneti pobrinuo se entuzijasta i košarkaški zaljubljenik Jorgos Busvaros.
Oduševljen je mogućnošću da „braća Srbi dobiju svoju Kući slavnih“, jer od Srba “u košarci nit ima, nit će biti više slavnijih“ po kvadratnom kilometru.
Pa, ko da ima kuću slavnih, ako je nemaju Srbi, pita se Busvaris?!
Photo: Privatna arhiva
Podrzavam! Prve medju prvima koje bih ja upisao u kucu slavnih su: Aleksandar Nikolic, Neboisa Popovic, Zeravica,,,