Ima jedno nešto što me veže uz košaricu. Nešto nevidljivo i neopipljivo. Mada kritički pristupam košarci apriorno, samo po sebi, taj nevidljivi prsten koji me drži uz basket i dalje je nesalomiv. Par tekmi godišnje kojima ne mogu nać’ manu, i to je dovoljno da me zadrži, da ne potrga taj prsten. Par poteza istinskih majstora igre i prsten me sve jače steže. Ko onaj venčani kad se tokom godina uprasite pa ne ide i ne ide ga skinut. Jedna od takvih tekmi desila se juče naveče. 200 koševa, gomila hajlajta, najveći NBA majstori i čista muda – bez bubrega…
Nemam pojma dal’ će braća Slovenci uzet medalju, ali kupili su me definitivno. Ne bih se ljutio ni da je Latvija (Letonija) prošla u polufinale, al’ satrlo ih 0-10 za trojku u trećoj četvrtini. Junaci slovenske pobjede su brojni. Od selektora Kokoškova – svaki put kad je uzeo tajmaut ili je bio brejk, braća rade seriju tipa 10-0 – pa do potcenjenog Vidmara u reketu. Do ovog šampionata minoriziranog od strane mnogih, pa i mene. Gašpere izvini i sretan ti sutrašnji rođendan (moj će, nadam se, bit’ prekosutra). Kakva energija, kakve banane, kakvo kucanje, kakva potvrda da život počinje u tridesetoj…
Ufff što bi volija da oderu Špance, baš onako ka jarčeve (sećam se komentara nekog bezveznjaka na našem portalu da nema šanse da uzmu medalju – oće il’ neće nije bitno, važno je da naloženih budala ne manjka, štoviše u porastu su), ali upravo u Vidmaru, tj. nedostatku prave alternative, vidim najveći potencijalni problem. Jbg., Gasolima će svirat sve ća triba, a Gašper je izložen osmoj neprijateljskoj ofanzivi ličnih grešaka nakon sedam uzastopnih pobjeda. Ona munjoza Randolph, što glumi četvorku, mada je sinoć brojčano bio odličan, ima kamaru problema. Kako psihičkih, tako i fizičkih. Više je trojka telom no četvorka a sumnjiva mu tehnika, nervira me njegova česta indolencija u obrani i tako to. Ništa rasistički, sačuvaj bože, Nigere obožavam, baš slušam jednog, ali da se vrnem, morat će ga trener i društvance ponajprije psihički pripremiti za polufinale. Gasoli imaju renome, a Randolph (uglavnom) – lošu reputaciju.
O Goranu Dragiću neću da se kurvam rečima. Balkanac s najvećim basketaškim klikerima IKAD zaslužuje više od mojih sumornih komentara, zaslužuje monografiju besmrtnog košarkaškog pjesnika ulice s gomilom modrica i pobjedničkom cigarom u ustima. Ostatak bratije, baš svi, čak i oni koji nisu ulazili u igru – zaslužuju samo hvalu. Prepelič me je kupio (d)Delibašićevskim kulom penaliziranja podobnih, onaj me je zaslužio onim, ovaj ovim, a, uz sve navedeno – jedan žutokljunac je posve svukao krinku sa svog beskonačnog talenta. Plašt koji ga je u mojim predstavama skrivao ko gljivu martovku istobojno lišće – složio se ka rublje željene djeve kad konačno rekla je – da.
Luka Dončić je čudo. Ozbiljno vam velim. Dječak koji može igrat keca ka Boža zvani pub, gađat haklerske trice ženskog pola s deset milja i blokirat polaganja centara mora da je čudo. Nikad nisam vidio košarkaša koji ima jedva 18 godina a da je tako dobar. Ni Krešo, ni Dražen, ni Toni, ni Bodi, ni Peđa. Ma kakvi… Ni blizu ća bi reka Jova Kosijer. Ustvari, možda Ameri imaju jednog. Zvaše se (i još uvik zove se) LeBron…
Više uopšte nije bitan ishod Slovenije na ovom prvenstvu, boli me patk(ica)… Važno je to da evropski basket postoji (više sreće Letoniji sljedeći put, sasvim iskreno), bitno je i da Balkan postoji jer Slovenci u ovakvim prigodama vole bit’ Balkanom da parafraziram Dugog. Barem onaj košarkaški Balkan postoji. Naravno da bih volio da gledam finale jednom davno braće, no dug je put još pred nama. I na kraju, nema veze, ne ovisi samo o njima jerbo svet je čudno mjesto danas. Čak i naš košarkaški, mali svijet. Nego da ne smaram braćo – bogtemaza – jestel’ gledali sinoćnju tekmu?
Photo: FIBA
Mnogo sam vaših (tvojih) tekstova pročitao. Kao dete sam počeo da gledam košarku.Prve slike koje pamtim su sa utakmice Lokomotiva -Jugoplastika-TV prenos za celu Yu, davnih 60-tih. Pa Kazerta 1969, Ljubljana 1970 i tako redom. Gledao sam ih sve.Sve igrače o kojima si tako nadahnuto i sjajno pisao. Hvala na svim tekstovima o Yu košarci do sada i budućim naravno.Bravo!!!