Souly: Vrući januar Nikole Jokića

Dobro stisnuo me minus upravo prohujalog januara. Stisnuo me tako da sam moro da se skutrim ispred monitora svakog jutra neđe od 3 pa do 7 časova. Šta sam radio u to gluvo doba? Pa pogledao 12 NBA smotri u kojima je učestvovala momčad Denver Nuggetsa, jedna prilično luda i rupičasta momčad koja igra valjda najlošiju obranu na ovoj planeti. Kad hoću da pogledam dobru obranu i ružnu košarku s malo poena, ja ću se za nju obratim susretima Crvene zvezde, ali kad hoću gledat ono što se u košarkaškoj konačnici broji, poene dakako, ja se prešaltam na taj Denver. Igra tamo jedan mali što je u tom studenom januarskom periodu predvodio ligu u ofanzivnom rejtingu. Ime mu je Nikola, a prezime Jokić i upravo je odigrao najbolji košarkaški mjesec u NBA za igrače sa područja bivše Juge.

Iako je momče zbog povreda propustilo tri susreta, u onih 11 tekmi koje je odigrao, Denver je zabilježio pozitivan omjer i trenutno je na posljednjoj poziciji zapada koja vodi u plejof. Da skratim, Nikola Jokić ostvario je sljedeću NBA statistiku u januaru – njegovi prosjeci iznose 23,9 poena, 11,1 skokova, 4,8 asistencija, još i 1,1 osvojenih lopti plus 1,3 blokade. U 30,6 prosječno odigranih minuta! Izračunajte sami u Evropi onaj popularni index. Ja ću nešto drugo… Ako samo jednostavno i prosto zbrojim sve njegove osnovne brojke – ispade mi da je u januaru ostvario korisnost od 42,2.

Svi znamo da su u NBA od ex-Yu košarkaša legendarne upise ostvarili Vlade Divac, Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Goran Dragić… Oni su kroz cijelu sezonu nadmašivali korisnost od 30, ali u jednom mjesecu nikad nisu bili blizu magičnoj brojci od 40 koju je pokorio Jokić. Najbliže Nikoli Jokiću je dosad odigrao čuveni šuter – Predrag Stojaković. Peđa je sezonu 2003-04 završio učešćem u drugoj najboljoj NBA petorci, bio je drugi strelac lige te sezone sa 24,2 poena prosječno, a Sacramento je još uvijek bio vrhunska momčad. Najbolji mjesec Stojakovića u NBA karijeri bio je februar 2004. godine. Iako je proglašen najboljim NBA igračem još za novembar (preko 23 poena i 6 skokova), decembar i januar su bili još bolji, a februar najbolji. U njem je Peđa stavio prosječnih 26,8 poena, uhvatio 6,7 lopti, dodao 2,3 puta, ukrao 1,2 lopte i blokirao 0,2 pokušaja protivnika po susretu. To je Stojakoviću donijelo korisnost mjeseca februara 2004. od točno – 37,1. Znači, na potpunom vrhuncu karijere, u nekih desetak minuta više na parketu (41 u prosjeku u tom februaru), Stojaković je ostvario dobrano lošije brojke od Nikole Jokića i njegove neviđene korisnosti od 42,2.

Jokić je – da se mali ne uvredi – čudovište kakvo nikad nismo imali prilike gledati u NBA. Barem kad je reč o Balkancima. On je već u svojoj drugoj NBA sezoni toliko dobar da zslužuje nevjerojatne komplimente. Neki dan, legendarni Isiah Thomas reče da ga Nikola podsjeća na – Magica Johnsona… Valjda zbog sposobnosti da povuče loptu preko celog terena i onda uposli nekog svog suigrača ludim pasom kako je to već Magic delao u vrime čuvenog showtimea. Iako nije nešto preterano visok, skočan i eksplozivan, Jokić posjeduje neviđene fundamente košarkaške igre, posjeduje vrst igračke inteligencije koja se ne uči vremenom, s njome se košarkaš jednostavno rodi. A takav rađa se rijetko…

Nikola, evolucijska verzija Vlade Divca s elementima Tima Duncana, već sad je bolji no što je Vlade ikad bio. Naravno, za opravdati ovu tvrdnju, Jokić će morati na ovom nivou odigrati još mnogo NBA meseci i barem desetak ovakvih sezona. Neću da gledam u staklenu kuglu jer ovo ionako nije tekst o daljoj budućnosti već o veoma bliskoj prošlosti, o jednom mrzlom januaru 2017. godine kad bijah nevidljivim prstenom prikovan za monitor na kojem se odvijao antologijski ples NBA parketima jednog malog, bebastog Somborca.

Nego – Miško, brate – alal ti vera – pa đe ga samo nađe…

Photo: NBA