Souly: Zapisi iz podzemlja
- June 7, 2016
- 0 comments
- Duško Miletković Souly
- Posted in BLOG: SOULY
Dok Švicarska ovih dana provela je glasanje o radikalnom predlogu kojim bi se osiguralo da svi državljani bezuvjetno imaju dovoljno sredstava za život, u našim pašalucima priča stara. Politika i sport zajedničkim snagama kontra znanja. Umjesto da služe istome cilju. Divno i raspušteno košarkaško rasulo vlada u vas braćo, samo što nit’ zapadnije od Drine ništa veselije nije. Čak ne možemo ni da praktikujemo onu staru – komšiji nek’ crkne krava – jer neke veće razlike (osim konstantne, lokalne, košarkaške srpske nadmoći), tamo il ovamo, nema. Također se horde nejakih udružuju u što veće skupine, kako bi nadomjestile nedostatak individualizma i samopouzdanja, pa tad čine primitivna djela na košarkaškim, fudbalskim ili nekim posve drukčijim okupljanjima.
Pa đe su nestale one Baje tipa Tite il’ Rankovića da za 24 sata reše problem besposlenih i besciljnih mladih, i to na divan način, jednim „demokratskim“ putem, obrazovnim izletom do Sirije ili Afgana, da se malo ti prpošni, neiživljeni, snagom mišica perpektivni ljudi, obrazuju višestruko. Oni koji eventualno prežive, vratili bi se kućama, bogatiji za iskustvo, a korisniji za društvo. Eh, takvih sve je manje. Mislim pravih Baja. Ostade još podosta divnih, pametnih i mudrih ljudi – ali ti, ako nisu poludeli, samo tiho seru. I to je nešta. Mada, današnje vladajuće strukture, obraza debljine đona, baš boli uvo ća neko tiho vrši svoju veliku nuždu.
Košarkom vladaju političarčići – oni manji, ili oni veći, eminentniji, neugledniji, ponekad malo poširoki, kao jedan od čelnih ljudi hrvatske košarice – Ivan Šuker, inače rođak bivšeg nogometaša Davora koji vlada nogometnom hijerarhijom. Đe god se okrenem, misto je zauzeo neki Šuker – bojim se da mi ne iskoči iz J&B boce jedan dan. Umesto belih miševa. Imam ja teoriju da je to prezime Šuker, u stvari, Šupker, samo kako je ovde u nas još davno zavladala manija promjene prezimena, Šupker postade Šuker – jedno od najslavnijih sportskih prezimena Hrvatske. Osim političarčića tu su i od basketa menadžerčići, uvek zahvalni za metaforicu neku (Halo Bing! Kako brat? Stvarno nema sreće momak…), te popularni poduzetnici. Poduzetni Šarcu i kumu svome. Nepodnošljivo iritantni su oni trenerčići koji izjave strahovite važnosti daju. Jednome od trenera iz prvog ranga hrvatske lige brkaju se malo taktika i strategija – on misli da su to dva termina za istu stvar, a jedna od boljih trenerskih, također Made in Croatia – jedina bitna košarkaška statistika nekog igrača je +/-… Tako izgleda i košarka koju naša dica igraju… U vezi ovoga – na javnu i obrazovnu debatu pozvati trenere koji i dalje tvrdo stoje iza ovakvih izjava.
Mnoge druge stvari košarkaške današnjice izgledaju kao neka umjetno napumpana statistika (što će uvalimo našeg malog Darka Amerima, auuu), neki PIR, PER, PIE, Indexi, broj nezadovoljnih roditeljskih parova koji se žale da njihov mali triba je igrat 2 minute više, ili broj budućih seksualnih partnera obaju spolova, sasvim blizu klupe, unutar košarkaške momčadi (možda pada neki grupnjak posle)… Koja kemija, ha? Ovakvu košarkašku stvarnost može prilično dobro zamijeniti i ordinarna, novokomponovana, plastična sponzoruša na ekranu nekog od naših smart uređaja. Isti vam je to k… Možda, u iščekivanju olimpijskih kvalifikacija, imamo prava očekivat i više, biti pozitivniji no inače… Barem ja sam takav. Mislim, pozitivan. Znate zašto? Dešavaju se grandiozne stvari po pitanju košarke u lijepoj našoj.
Mi Hrvati izuzetno smo pametan narod i uvijek imali smo, ako ništa drugo, sjajne košarkaše. Ne znam tačno kako je u Srbiji što tiče se formata prvenstva, pošto sam i u nas u zadnjih 10 godina pogledao jedva 2-3 susreta domaće lige, ali naša košarica pokazuje znake povratka genija koji krasio nas je pola minulog stoljeća. Čujem neke ćakule da će novi format takmičenja hrvatske košarkaške lige uključivati 14 timova u A-1 rangu. Hej, sestre i braćo – 14. Preko 150 vrhunskih košarkaša sa A licencom. Ali nije to kraj priče – A licencama biće nagrađeno još nekih 50 do 60 klubova koji će, svi do jednog, biti članovima drugih liga. Pet drugih liga kategorije A-2. Ukupan zbroj vrhunskih košarkaša, A licence u Hrvatskoj popet će se gotovo do brojke 1000. Imat ćemo više vrhunskih basketaša nego Srba (a za Hrvatsku je ovo osobito značajna statistika). Nadmašiti ovo neće biti lako – NBA liga ima možda pola profića koliko Hrvatska. Naravno, u ovakvom sistemu vidim realnu šansu da konačno realiziram i neke svoje, već davno sahranjene ambicije. Naime, neki dan, nakon petnaest minuta strečinga, uspija sam skočit i dodirnut tablu (pravog) koša, a gležanj mi je ostao na mestu. I to iz prvog skoka – kasnije sam još par puta probao, nije išlo. Zabijam i dobrano preko pola izvedenih penala. Imam potencijala za A licencu. Čujem da Pino Đerđa još uvik zna odigrat koji basket mada mu je osamdeseta tu neđe, pa sam u ozbiljnim planovima nazvat ga da složimo neki primorski A tim. Mislim da bi Pino bio kandidatom barem za drugu najbolju petorku, a ja, kako sam još, u odnosu na Đerđu, relativno zelen i mlad – ja bi igra za +/- statistiku i koncentrirao se na nagradu za rukija sezone…
Naravno, ova nježna priča o ponovnom uzletu hrvatske košarice ima i svoju humaniju stranu – temeljem A statusa, iz proračuna lokalnih uprava, sirotinji koja plaća porez izvući će se i ono zadnje crnilo ispod nokata. Šta je tu humano? – pitate se. Pa, osim što ćemo biti nagrađeni prizorima vrhunske košarke i hiljadom igračkih A klasa, ova tarifa još uključuje higijenu i manikuru…
Photo: ABA