Souly: Žućkova dinastija
- February 28, 2017
- 0 comments
- Duško Miletković Souly
- Posted in BLOG: SOULY
Sjećate se možda one moje skromne impesije o uspjehu i dijelu istorije ex-Yu košarkaških timova u Evroligi/Kupu prvaka, one šta kaže da je beogradski Radnički ostvario povijesno najbolji omjer pobjeda i poraza od 72.7%. Nakon toga dobio sam par veoma znalačkih, stručnih i nadasve prijateljskih savjeta da je nemoguće usporediti taj davni, mršavi omjer od 8 pobjeda i 3 poraza sa ovim današnjim grandioznim košarkaškim stvarčicama i da jedan Zvezdin trijumf ove sezone u ovom evropskom takmičenju najplemenitije sorte vredniji je od svih dosega Radničkog. Ko zna, možda su ljudi stvarno u pravu i vrime briše sve, valjda ti povijesni omjeri i ne znače mnogo, možda bi istoriju trebalo brisati još češće no što to običavamo…
A za one kojima ti varljivi historijski omjeri i brojke nešto znače, ali se eventualno ne sjećaju ili upala im mušica u oko, moram da ponovim da je još samo jedan košarkaški kolektiv uspio ostvariti uspješnost koja doseže 70% u onom davnom Kupu šampiona. Radi se o još jednom beogradskom klubu – OKK Beogradu. U svoja četiri učešća u najprestižnijem evropskom takmičenju, Beograđani su ostvarili 15 pobjeda (jednu bez borbe) i 6 poraza. Iako se nije radilo o prvoj dinastiji domaće košarke, OKK je prvim jugoslovenskim kolektivom koji je dosegao polufinale najprestižnijeg košarkaškog takmičenja našeg kontinenta. Uspjelo mu je to čak triput u periodu između 1959. i 1965. godine. Kup šampiona bio je tih godina jedinim internacionalnim klupskim takmičenjem, a tada su njime dominirali klubovi iz Sovjetskog Saveza i španski kraljevski klub, Real Madrid.
Ekipa OKK Beograda, četverostrukih prvaka Jugoslavije, bila je najviše proslavljena po prvoj evropskoj košarkaškoj superzvijezdi – Radivoju Koraću. Već u premijernom predstavljanju klonfera u KEŠ-u, 1959. godine, Korać je ekipi grčkog AEK-a ubacio 37 poena, a u beogradskom revanšu dodao je 46. Osim Grka, OKK je eliminirao i prvaka Francuske, da bi u svom prvom polufinalu podlegao Akademiku iz Sofije. Nakon što je slavio na domaćem terenu sa 10 razlike, beogradski tim se u Bugarskoj smrznuo na -17.
Nakon druge titule OKK Beograda u domaćem prvenstvu 1960. godine, sljedeće putovanje Kupom evropskih prvaka nije bilo tako plodonosno kao prvo, već prilično kontroverzno. Nakon što je eliminiran švedski prvak, Soder IK iz Štokholma, OKK je bez Koraća uvjerljivo poražen na gostovanju od belgijskog Antverpsea, a revanš u Beogradu nije niti odigran zbog političke strke. Navodno, Jugoslovenska milicija nije garantirala potpunu sigurnost belgijskom timu nakon misteriozne smrti premijera afričkog Konga, Patrisa Lumumbe.
Zato je treći izlet Beograđana u Evropu donio još jedno polufinalno učešće 1964. Korać, Nikolić, Gordić, Rajković i društvo bili su pojačani u prvih par kola sjajnim dvojcem – Miloš Bojović i Zvonko Petričević. Ovaj put su prošli bugarski Akademik, slaveći i u gostima i kod kuće, da bi zatim razmontirali francuskog predstavnika, pariški Univerzitet (Korać 50 poena) sa 105-63 u gostima, tako da se uzvrat nije ni igrao. Petričević i Bojović ipak nisu pomogli u polufinalu, a tamo je OKK propustio veliku priliku, za pola poena ispao je od češkog Spartaka iz Brna. U Beogradu je završilo 103-94 za domaćina, a Korać je ponovo dominirao sa 37 poena, da bi Spartak uzvratio u Brnu sa gustih 85-75, „limitiravši“ Koraća na 28 za prolaz u finale koje je izgubio od madridskog Reala.
Posljednjom domaćom titulom iz 1964. godine, dinastija iz Čelareve došla je do svoje posljednje i najveće prilike da osvoji Kup šampiona pod trenerskom palicom Bore Stankovića. Zašto se nije desilo? Zbog nevjerojatnog spleta okolnosti, a istorija stvarno izgledala bi drugačije da je do toga došlo znatno ranije no što u stvarnosti se desilo (1979). Prvo je Slobodan Gordić morao na odsluženje JNA, ali to nije pokvarilo inicijalnu, čuvenu seriju sa švedskim Alvikom. Korać je ubacio 71 poen u pobjedi Beograđana na gostovanju, a onda, 14. januara 1965. punih 99 poena u Beogradu. Jedna od najčuvenijih košarkaških predstava završila je sa skoro 100 razlike za domaćina (155-57). Sija Nikolić je dodao 32 poena i po riječima retkih očevidaca – najmanje dvadeset asistencija!
Četvrtfinalni duel je donio starog znanca, atenski AEK. I pored poraza od 7 poena razlike, Žućko (37 koševa) i društvo bili su puni samopouzdanja kod kuće i već na poluvremenu uzvrata bilo je 16 poena u korist Beograđana. Konačnih 101-84 na kraju je bilo prilično milostivo, kao i Koraćevih 42 u duelu sa, tad čuvenim, Jorgosom Amerikanosom (34 poena).
Onda slijedi još jedan udarac sudbe u vidu teške ozljede Sije Nikolića u susretu domaće zimske lige, Nikolića koji je te sezone igrao u neviđenoj formi. Prvi polufinalni susret, naravno protiv Reala iz Madrida, koji je u sastavu imao ponajbolje španske igrače (Emilijano Rodrigez, Seviljano, Sainz), naturaliziranog Amera, Kliforda Luika, još i pravog, Boba Bardžesa, odigran je 10. marta 1965. u Madridu i završio je visokom pobjedom Reala 84-61. Korać je dao za njega mizernih 19 poena, a da nije bilo raspoloženog Trajka Rajkovića koji je dominirao pod košem (29 poena), poraz bez Gordića i Nikolića bio bi još teži. Uzvrat u beogradskoj hali na Sajmištu, uz podršku 6.000 navijača, donio je jednu od čuvenijih utakmica istorije Kupa šampiona. Drugo poluvreme je trajalo znatno duže, a kada je susret okončan uz brojne pritužbe Španjolaca, konačni rezultat je glasio 113-96 za OKK, ali i ispadanje iz utrke za najprestižniji pehar evropske košarke. Korać je susret završio sa 56 poena, a učešće u takmičenju sa prosjekom od 54 poena u šest odigranih susreta!
Ova najčuvenija generacija povijesti kluba rasula se ubrzo nakon toga kud koji – Belgija, Francuska, Italija, Turska, prihvatile su sjaj beogradskih zvezda… Klub nikad više nije povratio onaj negdašnji sjaj, nikad više nije došao ni blizu učešću u ovom takmičenju bogatih i najbogatijih. Kasniji uspjesi, kao ono inicijalno finale Kupa Radivoja Koraća i onaj utješni trijumf u kupu Srbije ’93, bili su samo refleksije gašenja jedne sredine i one neodoljive, mangupski šarmantne igre koja je obilježila jednu epohu domaćeg loptanja košarke, a umalo i šire…
Photo: Privatna arhiva