Srpska liga, šifra 24,3
- May 26, 2016
- 1 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Posle brzometnog ligaškog dela domaćeg prvenstva dobili smo parove polufinala koje smo znali i pre nego što je takmičenje počelo. Dobro, možda nije bilo baš sigurno da će FMP preteći Metalac, ali ne verujem da je bilo ko iznenađen. U redu, forma je morala da se zadovolji, ali me je ovih 6 kola uverilo u ono što odavno znam i o čemu sam pisao (i) na ovom sajtu: nemamo dovoljno dobrih klubova za kvalitetnu ligu. Zato sam i dalje spreman da žestoko branim Jadransku ligu, isključivo jer je kvalitetnija, zanimljivija i bolja od naše i od bilo koje druge u regionu. Nemam ništa protiv domaće „jake lige“, ali neka mi neko kaže, pokaže i dokaže kako se do nje stiže. Dekretom, željama, busanjem u prsa o zaštiti „interesa srpske košarke“ i „razvijanju naših centara“ neće moći. Lepo zvuči, ali nije realno. Verujem da je jedini put osmišljavanje dugoročne strategije, sa planom da se za 2-3 ili 5 godina nekadašnji centri ožive, ili stvore novi. Do tada, držimo se Jadrana u kome prvak Zvezda doživi 6 poraza, četvrta Mega 9, peti Partizan 14. a 11. Metalac 16.
Ako sam dobro brojao, u 6 kola naše takozvane „Super-lige“ četiri tima sa Jadrana igrala su 16 puta protiv 4 ekipe iz Srpske lige. Bilans je 14-2 za ekipe iz ABA lige, te jedine dve pobede ostvario je FMP protiv Metalca i zato je umesto njega u polufinalu.
U prvom kolu odnos je bio 3-1, razlika u poenima +95 za timove sa Jadrana, u proseku 23,75. U drugom je bilo 4-0, +63 (15,75), u trećem opet 3-1, +61 (15,25) i u šestom opet 4-0, +80 (20,0). Ukupno 14-2, razlika 389 poena ili prosek od 24,3. To je i „šifra“ iz naslova.
Bilo je utakmica sa 40, 37, 35… poena razlike. Koga zanimaju takvi mečevi? Čemu služe? Pobednik se i ne oznoji kako treba, poraženi se pita šta tu uopšte traži. Na stranu što bi naši klubovi u evro-kupovima, iz tako slabe lige, bili hendikepirani a i pitanje je kakvi bi im budžeti bili. Neravnopravno takmičenje i nije takmičenje, samo može da ima kontra-produkivne posledice jer onom ko je jači ne doprinesi baš ničemu, na onog slabijeg može da deluje destimulativno. Nemam podatke u poseti, ali ne verujem da je bila impresivna. OK, kad Zvezda i Partizan odu u Čačak ili Pančevo dođe nešto naroda, da vidi timove za koje, u principu, navijaju, dok su im domaći klubovi „pod b“. U takvim utakmicama nema uživanja jer je razlika u kvalitetu ogromna a efekti dolaska beogradskih timova su nikakvi.
Kako danas stoje stvari, u Srbiji imamo 5 ozbiljnih klubova i to ako FMP računamo kao klub, iako je deo sistema Crvene zvezde. Nema lige na svetu u kojoj su timovi približnih kvaliteta, neko uvek mora da se bori za opstanak, ali nema ni lige sa samo 5 dobrih timova. Ako, uz malo dobre volje, prihvatimo Konstantin i Borac, stižemo do 7. Tamiš je sa 0-6 i koš-razlikom -259 pokazao da nije dorastao za najviši rang. Mogu da zamislim na šta bi ta liga ličila kada bi imala 10, ili ne daj bože 12 članova.
Problem nije od juče i nije lako rešiv, ako je uopšte rešiv. Hronična besparica, prerani odlazak talentovanih igrača, nedostatak adekvatnog stručnog kadra, nedovoljna medijska pokrivenost nižih liga itd. Sve to su uzroci koji su doveli do ovakvog stanja, ali priznajem da ne znam kako bi to što danas imamo moglo da se popravi. Ne verujem da bilo ko ima rešenje u rukavu. Treba nam udružena pamet, dugoročni plan i strpljenje. Kao Nebojši, Bori, Raši, Aci, Ranku i ostalima koji su počeli od nule a postali prvaci sveta.
Ako bi se usvojio strateški plan po kome bismo, recimo, 2020. mogli da imamo jaku domaću ligu sa 10 ili 12 klubova, svako bi u svom delu, u okviru ovlašćenja i mogućnosti, morao da uradi deo posla.
– Država treba da one privatnike koji hoće da ulažu u sport oslobodi poreza za sumu koju doniraju, naravno pod kontrolom nadležnih inspekcijskih službu da ne bi bilo nekog muljanja;
– Savez treba da zaposli nekoliko instruktora koji će tokom cele godine držati trenerske kurseve širom Srbije;
– Ako je moguće, trebalo bi formirati neki fond za razvoj košarke u Srbiji. Klubovi bi mogli da konkurišu za neka sredstva na bazi programa, projekata, rada sa mladima, rezultata itd;
– Mediji bi trebalo da prate i propagiraju i niže lige;
– Valjalo bi razmisliti o formiranju specijalizovanog kanala „TV košarka“ koji bi se bavio od stručnih tema do repriziranja velikih utakmica reprezentacije koje su uvek bile najveći mamac za mlade;
– „Košarkaški karavan“ u kome bi bili po jedan bivši igrač, trener, funkcioner, sudija i novinar trebao bi da obilazi Srbiju i bar dva puta mesečno u manjim mestima drži neku vrstu „usmenih novina“ uz prikazivanje ineserata ili celih utakmica reprezentacije;
– Obavezati naše klubove iz ABA lige, dok postoji, da bar jednom u polusezoni odigraju jednu utakmicu u okolini Beograda u cilju propagiranja košarke u tim gradovima. Iskustva Mege iz Sremske Mitrovice su sjajna, a ako bi Partizan i Zvezda igrali bar po jednu utakmicu u Mladenovcu, Obrenovcu, Zrenjaninu ili Smederevu to bi bio događaj za te sredine.
Ideja, sigurno, ima još. Samo treba da se skupe, razmotre, usvoje i da od jeseni, posle Olimpijade u Riju koja može da bude najbolji stimulans, krenemo u realizaciju da nam za koju godinu domaća liga ne bude pod šifrom 24,3.
Photo: MN press
A koliko stranaca igra u CZV,Partizanu,Megi? Koliki su im budzeti tj ko finansira 80% budzeta CZV i Partizana? Da nisu javne(drzavne) firme? Pa kad bi se malo podelio kolac na jos 3-4 kluba u Srbiji mozda bi i oni mogli da naprave konkurentnije timove.