Zanimljiv (i dug) dan u prohladnom i vetrovitom Lilu. Pre podne konferencija za štampu FIBA. Tema: novi sistem takmičenja i novi kalendar od jeseni 2017. Zanimljivo, ali brojni novinari nisu otišli uvereni da će to funkcionisati. Stoji argument FIBA da nacionaloni timovi moraju da budu “lokomotiva razvoja košarke”, i da to sada nisu jer premalo utakmica igraju kod kuće, ali ostaje da se vidi sa kojim će igračima reprezentacije početi kvalifikacioni ciklus za Svetsko prvenstvo 2019. u Kini. FIBA je predvidela 4 prozora od po 9 dana (novembar, februar, jun i septembar) u kalendaru, ali u startu priznaje da NBA neće pustiti igrače što posebno pogađa tri zemlje: SAD, Kanadu i Francusku. Izjava da će se time oslobodti mesto za “mlade talente” ne drži mnogo vodu, isto kao i tvrdnja da će NBA igrači nastupiti u junu i septembru. Neke lige koje imaju po 18 ekipa završavaju plejof polovinom juna, ili još kasnije, i nije jasno kako će igrači nastupati istovremeno za klub i reprezentaciju.Ostaje da se vidi da li će se rešiti i konflikt sa Evroligom, koja za sada neće ni da čuje o prekidu takmičenja da bi igrači išli da igraju za reprezentaciju.
Ideja FIBA je dobra, ali je problem koliko je realna. Do starta novog kalendara preostaju dve godine, možda se nešto i promeni. Jedino što se neće menjati je činjenica da NBA i ne pomišlja da pusti igraače. Na izlazu sretoh Panajotisa Fasulasa, nekadašnju zvezdu grčkog tima, prvaka Evrope 1987. “Sad ili nikad, Španci imaju samo 6 igrača”, reče on sa nadom.
Popodne u hotelu FIBA ćaskanje sa Goranom Radonjićem, raduje ga što mu se javljaju razni ljudi i kažu da čitaju naša pisanija na ovom portalu. Dok busom idemo ka dvorani Predrag Bogosavljev mi objašnjava detalje kvalifikacija za Olimpijadu u Tokiju: sve će zavisiti od rezultata na SP 2019. ali o tome drugi put.
Sa nestrpljenjem sam čekao meč Španija-Grčka, ocenjen kao šlager četvrtfinala. Ne krijem da su moje simpatije bile na strani Španaca, ali zanimalo me koliko mogu Grci u jednoj ozbiljnoj utakmici protiv rivala koji im ne leži. Ova danas je bila 40. utakmica i 30. pobeda Španaca. Od 8 poslednjih Španija je dobila 7, ona jedina pobeda Grka bila je nebitna jer su pre dve godine u Sloveniji već bili ispali kad su pobedili Špance.
Ispostavilo se da je “šest Španaca” dovoljno za 12 Grka. Zapravo, bilo ih je 10, Gasol vredi za trojicu a Mirotić za dvojicu. Kod Grka se video potencijal, ali falilo je malo više pozitivne drskosti, ambicije, želje, morali su da se malo više “pobiju” (što bi rekao Sale) za to polufinale. Ne znam šta bi im napisao Moka Slavnić, verovatno isto što i Hrvatima. Nisu imali (dovoljno) “cojones”, što bi rekli moji Španci.Ko zna razumeće, ko ne razume pretpostaviće kako se to kaže na srpskom. Uzgred, Sale i Joca Antonić došli su posle treninga i seli pored mene, na novinarska mesta. “Sve u redu i pod kontrolom”, obaveštava me Joca o situaciji u našem taboru. Na kraju je bilo samo dva razlike, ali u 39,minutu Španci su vodili 68-61 i imali pobedu u rukama. Ako pobedimo Čehe bićemo (bar) – prvaci Balkana.
Sale i Joca odoše posle te utakmice, Francuzi, i još manje Letonci ih, bar za sada, ne interesuju. A nije bilo tako nezanimljivo. Letonci su čak dobili prvu četvrtinu (21-25), u drugoj vodili i 5 razlike (27-32 u 16. minutu) ali su samo uspeli da naljute Parkera. Vezao je 9 poena, preokrenuo rezultat, na odmor se otišlo sa 40-38, a u drugom poluvremenu Letonci su počeli da padaju kao Finci protiv nas. Ne može litar i po u flašu od litar.
Sala je opet bila prepuna. Do danas je bilo oko 560.000 posetilaca u svim gradovima, prosek na 60 utakmica (bez današnjih) je 9.333. Formula sa 4 zemlje očito je bila pun pogodak, i nije isključeno da se ponovi 2017. FIBA će ovih dana “raspisati konkurs” za organizatora, a odluku o domaćinu, ili domaćinima, doneće do kraja godine.
Photo: FIBA Europe