Tag Archives: Drazen Dalipagic

Feljton Dalipagić (2): Doktor Džej evropske košarke

Praja je kao akter na parketu uvijek bio više stvar forme no sadržaja, bio je simbol pobjede basketaškog stila nad košarkaškom biti. Možda zato nije ni izbliza najtrofejniji klupski igrač domaćih prostora, ali stil mu je u svakom slučaju bio vrhunski… Osim već navedenih rekorda i dostignuća, leteći Mostarac bio je jednim od najatraktivnijih igrača svog i svih vremena. Oboružan odrazom iz mjesta od 96 cm, uveo je neke dotad neviđene elemente na domaća igrališta. Zakucavalo se atraktivno i davno prije Praje, ali on je taj ukras igre u Evropi odveo na neku novu razinu, zakucavanja postala su mu dio svakodnevnog igračkog rituala. Niti jednog domaćeg košarkaša nisam vidio

[čitaj još...]

Feljton Kićanović (5): Genije vlada Evropom

Bez Dalipagića, koji je otišao u Veneciju na jednu sezonu, Kićanović je u Partizanu imao gotovo identičnu momčad kao i dvije godine ranije kada je tim osvojio trostruku krunu. Kića je u prvenstvo krenuo kao neman, ubacujući 42 poena, polovinu Partizanovih, sarajevskoj Bosni na otvaranju sezone 1980-81, ali onda se smirio, zadovoljio prosjekom od 25 i pametnim vođenjem ekipe. Znalo se još pred početak sezone da će najveći protivnik crno-bilima biti zagrebačka Cibona, koja se pojačala Krešom Ćosićem. Ovaj je, u dvije sezone koje je proveo u talijanskoj Bolonji, donio dva prvenstvena naslova Sinudineu, a ništa drugo se nije očekivalo ni od vukova s Tuškanca. Dvoboji Partizana

[čitaj još...]

Feljton Kićanović (2): Kića i Praja – pobeda do kraja

Prelazni rok košarkaške predsezone 1973-74 iznjedrio je mega-transfer Kićanovića  u beogradski Partizan baš u vrime one Variola Vera histerije. Kako je beogradski klub još ranije, metodom „nivelacije“, ostao bez mogućnosti da potpiše Mirzu Delibašića, Kića je stigao u tim koji je već imao jednu mladu zvezdu – fenomenalnog atletu Dražena Dalipagića. Iako potpuno različiti po stilu igre, shvatanju košarke, ali i životnih filozofija, ova dvojica superšutera postali su najefikasnijim i najatraktivnijim duetom istorije jugoslovenske košarke, a također i najtrofejnijim što se broja zajedničkih, reprezentativnih uspjeha tiče.

U prvoj zajedničkoj sezoni su se još tražili

[čitaj još...]

Duje Krstulović – čovek iz senke

Sigurno ste već upoznati s mojom pasijom za pecanjem. Nije to tako ni rijetka pošast u krugu košarkaških zaljubljenika jer i jedan čuveni Radmilo Mišović verovatno ne bi bio takvom pojavom da nije rođen kraj Morave, i da svoj filigranski šut nije dodatno usavršio i preciznim zabacivanjem udice sa mamcem, a rad šuterskog mu zgloba vežbao je stalno, munjevitom kontra-reakcijom kad mu drma, drma plovak. Rijeke, njihovu maticu, limane, čitavu floru i faunu, uključujući komarce i druge beštije, živim i ja, ali kad se prebacim u potragu za beznadnom daljinom tad odmetnem se na debelo more sinje i više se ne koristi termin pecanje; tada počinjem, mada uglavnom i dalje koristim

[čitaj još...]

Standardizacija, ali po medaljama

Zoran Prelević, reprezentativac Jugoslavije i as Radničkog i Šibenke, sada uspešan trener, ima svoj stav o vrednovanju najboljih košarkaša koji su igrali na ovim našim prostorima. Po njegovom mišljenju, osnov za rangiranje su osvojene medalje, a tu bi na prvom mestu bili – Kresimir Ćosić (14 osvojenih medalja) i Dražen Dalipagić (12 osvojenih medalja).

Pročitao sam tekst “ Standardizacija po matematici”. Ne bih se složio sa brojem koševa i broju nastupa u reprezentaciji kao jako bitnim za određivanje igračke vrednosti. Hajde da to uradimo na osnovu uspeha. Čime se uspeh meri? Brojem osvojenih medalja. Pamtim Poljaka Jurkijeviča, koji je bio najbolji strelac na

[čitaj još...]

Sezona 1981-82: Moka u Partizanu, trofej u Zagrebu

Još jedno turbulentno leto bilo je te 1981.za zaljubljenike košarke u Jugoslaviji. Osvajanje „samo“ srebrne medalje na EP u Pragu ocenjeno je kao neuspeh. U tom trenutku smo bili aktuelni olimpijski i svetski prvaci, i nacija je očekivala zlato od reprezentacije. Novi selektor Bogdan Tanjević je delimično podmladio ekipu, ali se pokazalo da novajlije Predrag Benaček, Ivica Poljak, Petar Popović i Boban Petrović jednostavno nisu taj kvalitet koji će adekvatno zameniti već pomalo istrošene i umorne asove koji su do tada bili nosioci. Doživljena su dva ubedljiva poraza od SSSR koje je predvodio fenomenalni Valdis Valters. Ponovo je posle samo jednog takmičenja smenjen selektor

[čitaj još...]

Sezona 1980-81: Ćosić u Kićinoj senci

Da tog 27.12.1979. Sovjetski Savez nije izvršio invaziju na Avganistan, veliko je pitanje da li bi Jugoslavija ikada u košarci osvojila zlatnu medalju na Olimpijadi. Često je politika znala da se umeša u sport i najčešće vrlo loše utiče na njega. Ovaj put je to nekako još i dobro ispalo po nas. SAD i još 63 države odlučuju da bojkotuju Olimpijske igre u Moskvi 1980. Time se ukazala velika šansa da naša selekcija osvoji  jedino zlato koje joj nedostaje sa velikih takmičenja. Odlazimo u najjačem sastavu, bez ijednog debitanta, kao najveći favorit uz SSSR. Očekivalo se da ćemo u velikom finalu, upravo protiv njih, odlučiti o osvajaču zlata. Naša pobeda protiv Sovjeta

[čitaj još...]

Večna dilema: ko je bolji, Kića ili Praja?

Kakav je to bio oktobar 1978. za jugoslovensku košarku! U Manili smo, po drugi put u istoriji, postali svetski prvaci. Deset utakmica i deset pobeda. Dva puta je pobeđen veliki SSSR. Čuvena generacija “zlatnih dečaka” bila je na svom igračkom vrhuncu. Dve godine kasnije, u Moskvi, osvojena je zlatna olimpijska medalja, ali je to nekako bilo na iskustvo i rutinu. U Manili je bilo ono pravo, majstorstvo, lepršavost, vic, šarm. Sve što je te momke činilo boljim od ostatka sveta. A naše dve glavne perjanice bili su Dražen Dalipagić i Dragan Kićanović, poznatiji kao Praja i Kića, legendarni tandem beogradskog Partizana. Odigrali su briljatno čitav turnir, bili najbolji

[čitaj još...]

Poređenje baba i žaba

Kolegama sa sjata Eurohoops pala je na pamet ideja koja mi se u startu ne dopada: biranje najboljeg evropskog košarkaša svih vremena. Odabrali su listu sa 15 imena, konkurs ostaje otvoren do 24. oktobra. Evo spiska kandidata, onako kako su poređani na sajtu:

Sergej Belov, Dejan Bodiroga, Šarunas Marčulionis, Dino Rađa, Dirk Novicki, Pau Gasol, Dino Menegin, San Epifanio, Nikos Galis, Krešimir Ćosić, Arvidas Sabonis, Toni Kukoč, Toni Parker, Vlade Divac, Dražen Petrović.

Nemam prigovor na one koji su na listi, imam za one koji nisu na njoj. Na brzinu, uz rizik da zaboravim neko ime, evo koga bih ja stavio na tu listu, mada se nikada ne bih upustio u avanturu biranja “najboljeg

[čitaj još...]

Drazen Petrovic, an unfinished symphony

Košarkaški Mocart, Dražen Petrović je poginuo na današnji dan, 7. juna pre 22 godine. Ovo je tekst o njemu objavljen na sajtu Evrolige 2013.

This week I spoke to Biserka Petrovic, the mother of the late basketball genius Drazen Petrovic, who was born on October 22, 1964 in Sibenik, Croatia and died on June 7, 1993 in Denkendorf, Germany. His mother and biggest fan, who is also the driving force behind the Drazen Petrovic Museum and Foundation, wants to commemorate the 20th anniversary of his death with a game between KK Cibona Zagreb and the New Jersey (now Brooklyn) Nets, the two teams for which Drazen had his best performances in his short, but great career. It is an idea

[čitaj još...]