Tag Archives: souly

Feljton Kukoč (1): Misterije organizma  

Bješe to neđe krajem aprila 1991, a radilo se o posljednjem susretu odigranom u zajedničkom prvenstvu bivše Jugoslavije. Treća utakmica finala plejofa između domaćeg Partizana i splitske mašine, te godine aktivnom pod imenom POP 84, pretvorila se u neviđenu lekciju hoda po vodi, u božansku demonstraciju moći koja nikad neće biti ponovljena i nadmašena na ovim prostorima. Splićani su dovršili rasturanje potpuno nemoćnih crno-belih sa konačnih 3 – 0, osvajajući četvrti uzastopni (!) naslov u Jugi, a treći put preko Partizana u finalu plejofa. Iako su bili oslabljeni masovnim odlascima i promjenama uoči te sezone 1990-91 (Rađa, Ivanović, Sobin, plus trener Maljković)

[čitaj još...]

Souly: Feljton Kukoč (prolog) – Elegija klupska  

Tužno je ovo vrijeme braćo. Mislim na klupsku košarku sa ovih prostora. Simpatiziram ja ovu moju financijski drčnu Cedevitu, al’ izgleda da joj nije suđeno. Možda i zato što sam jedan od skromne i nemoćne šačice njezinih simpatizera, možda zbog višegodišnjeg prokletstva hrvatske košarke, ko će ga znat? Sve nešto ignorišem taj čemer i bol, ali ne ide, ne mogu da se lažem unedogled i još da lažem vas… Već dugo nismo neki igrači. Ne samo u košarici. Jer odnekud neki novi Švabe dođoše, nevaljali ti Nemci, a vala i Bugari, još i Austro-Ugari, a ponajveć zlokobni Turci i njihovi dobro poznati, u narodu nepopularni k…i. Mislim, jasno je da &#8211

[čitaj još...]

Souly: Šarićev skok

Ko prati NBA dešavanja zna da bi Dario Šarić mogao, možda i trebao biti novajlija godine tamo preko bare. Baš svaki detalj u dosadašnjoj karijeri ovog Šibenčana navodi na primisli kako su košarkaške stvarce današnjice teledirigirane tamo odozgo tako precizno, tako lucidno… Ako je Lebron od svojih igračkih prapočetaka bio onaj odabrani za naše globalno selo, onda je Dario godinama već najnajavljivaniji i najiščekivaniji evropski košarkaš. Dvadesettrogodišnji Šarić, dijete Šibenika ka i legendarni Dražen, igračke pozicije više kao Kukoč, automatski povlačio je usporedbe

[čitaj još...]

Souly: Željko Jerkov, reprezentativna perfekcija (2)

Kako je veliki Rato Tvrdić okončao svoju karijeru nakon epohalne sezone 1976-77, a Damir Šolman isto lito otiša igrat u Italiju, Željko se nađe kao predvodnik još jednog odličnog, ali neiskusnog tima Jugoplastike, osvježenog Perom Vilfanom. Splićani u narednim sezonama neće do trofeja, završavaju treći u sezoni 1977-78, a onda su opet viceprvacima bivše Juge u sezonama ’79 i ’80. Jerkov je i dalje jedan od najboljih i najznačajnijih likova domaćih i evropskih parketa, a njegova žetva s reprezentacijom SFRJ nastavlja se regularno kao mijene godišnjih doba. Evropsko zlato nadograđeno je 1978. godine svjetskim zlatom u Manili, ali

[čitaj još...]

Souly: Kolos Žele (1)

Čak i kad prisustvovali smo fizički određenim istorijskim momentima jugoslavenskog basketa, godine, novotarije, tekući problemi, namjerni i spontani pobačaji našeg pamćenja i ko zna ća još, ometaju nas da bismo ispravno prosudili njihovu važnost i realnu istorijsku veličinu. Također je moguće da smo u vrijeme beskonačnog košarkaškog obilja pomalo i zastranili, navikli na neiscrpni kvalitet, tako da ga nismo preterano razumjeli, cijenili i primjećivali. Po onoj staroj narodnoj – dabogda imao, pa ne imao… Ponekad prave vrijednosti otkrivamo tek nakon što dojmovi se slegnu, tek nakon

[čitaj još...]

Souly: Mrtve patke

Pročitah vam nedavno ja, neđe u dubinama ovog našeg šarolikog sajta, mnogo junačkih tekstova koji lipte onim nasušnim oblicima pozitivnog patriotizma i hrane naše malokrvne i nesigurne duše, ali prije svega nejač našu zajedničku, parolama što dotiču nebo svojom moralnom i obrazovnom vertikalom. Jedna od takvih glasi „Bogdan ubija Hrvate“ (autoru slogana doživotni respekt i bezgranično hvala za inspiraciju mnogih budućih tekstova). Mislim, mi Hrvati ionako nismo neki košarkaški igrači, bolji smo u drugim sferama gubitništva jer sve medalje naše povijesti iskovali su jugoslovenski košarkaši, odgajani u bivšem sistemu i generalno nije za neku posebnu

[čitaj još...]

Souly: Kaponja – kapiten svih zvezda

U nekom tamo drugom svijetu onog prošlog stoljeća, na jednoj skoro pa poznatoj, košarkaškoj planeti udaljenog solarnog sistema u galaksiji bogatoj istinskim zvijezdama, ne samo popularnim i napuhanim proizvodima kapitalističkog tržišta, jugoslovenski igrači nisu mogli igrati u NBA ligi. Barem do 1989. godine kad su prvi vjesnici jednog novog košarkaškog proljeća pokazali da mogu itekako dobro igrati u toj opjevanoj američkoj ligi. Nekoć smo svi mi mislili da nema šanse, da smo preslabi i prespori, a da su oni tamo većinski crni, pa još Ameri, toliko dobri da umjesto bureka jedu živu decu

[čitaj još...]

Souly: Kukoč za siromašne

Bivša Juga i njezina škola dadoše toliko velikih košarkaških imena da je prosto sasvim normalno preskočiti ponekog u procesu napajanja se igrom narančastog baluna, i u kasnijoj revalorizaciji učinka određenog basketaša. Kad sam malo bolje zamozgao, i detaljnije zaguglao, moram priznati da i sam činim mnoge nepravde izbacujući brojne vrsne košarkaše iz svojih kontemplacija o velikima, većima i najvećima. Sasvim nedavno, pade mi na pamet jedno ime koje sam nekako izignorirao u onoj burnoj tranziciji devedesetih. A čovjek kojem ovdje ću da posvetim koju – stvarno umio je igrati košarku, još i više, bio je ono ća bi Ameri rekli poor men’s Kukoc  iliti

[čitaj još...]

Souly: Žućkova dinastija

Sjećate se možda one moje skromne impesije o uspjehu i dijelu istorije ex-Yu košarkaških timova u Evroligi/Kupu prvaka, one šta kaže da je beogradski Radnički ostvario povijesno najbolji omjer pobjeda i poraza od 72.7%. Nakon toga dobio sam par veoma znalačkih, stručnih i nadasve prijateljskih savjeta da je nemoguće usporediti taj davni, mršavi omjer od 8 pobjeda i 3 poraza sa ovim današnjim grandioznim košarkaškim stvarčicama i da jedan Zvezdin trijumf ove sezone u ovom evropskom takmičenju najplemenitije sorte vredniji je od svih dosega Radničkog. Ko zna, možda su ljudi stvarno u pravu i vrime briše sve, valjda ti povijesni omjeri i ne znače

[čitaj još...]

Souly: Moj idol sa sličice

Vidim ja, još se na kioscima prodaju razni albumi i sličice kojima ih popunjavamo, a balkanska raja još uvijek to kupuje svojoj dječici. I mene čeka da moj novopridošli mališa poraste kako bih ga pokušao zaintrigirati onim čim sam i sam bio zaluđen u djetinjstvu. Kad jednog dana krenem da mu kupujem sličice, ja nadam se kratkotrajnom bijegu u ono sretno i bezbrižno vrijeme ranog djetinjstva, možda te albume i sličice kupim djelomično i zbog sebe…

Naročito visoku cijenu u me, a i šire, imale su sličice košarkaša. Bilo je tu svakojakih likova u tom našem bivšem, zajedničkom košarkaštvu

[čitaj još...]