
Tanja: Martovsko ludilo u punom zamahu
- April 1, 2018
- 0 comments
- Tanja Pavlić Turbić Ilić
- Posted in NCAA
Sinoć su počele prve polufinalne utakmice završnice March Madnessa, iliti košarkaško američko martovsko ludilo…
Počelo je prvo sa ženskim polufinalnim mečevima Final Foura, koji se ove godine održava u gradu Columbus u državi Ohio, gde je inače ženska košarka i najpopularnija… Malo neuobičajeno, jer do sada su uvek prvo igrali muškarci a žene zvršavale March Madness. Može biti zbog toga što sve pada u vreme uskršnjih praznika. Ali o tome ne bih da elaboriram, jer ne volim da mešam sport ni sa politikom, a kamoli sa verskim obićajima.
Sinoćnje dve utakmice su donele nešto što do sada nije vidjeno na Final Fouru. a to je da su u obe igrani produžeci. Pa je tako druga utakmica izmedju UConna i Notre Dame završena posle ponoći.
Šta jođ spaja ove dve utakmice. što bi možda moglo da udje u anale, jeste da je i u drugoj kao i prvoj izmedju Lousville Uniersity i Missisipi Statea na 15 sekundi do kraja regularnog dela jedna ekipa, u prvom slučaju Lousville a u drugom Notre Dame. imale već dobijenu utakmicu jer su vodili sa 5 razlike… I obe ekpe su na neverovatan, ali skoro identičan način izgubile tu prednost i otišle u produžetke. Jedina razlika je što se Lousville nije oporavio od tog šoka i u dodatnih 5 minuta su glatko izgubli sa 10 razlike, dok u drugoj utakmici Notre Dame je pokazao još veći moral, hrabrost i odlučnost da pobedi svog ljutog rivala iz Connectituta slavivši neverovatnim šutem bukvalo u poslednjoj sekundi.
Rivalstvo ova dva unverziteta traje decenijama unazad, pogotovo što su bili istoj konferencij do pre dve godine. kada se Notre Dame preselo u drugu. A pogotovo je interesantno rivalstvo dva sjajna trenera, sa jedne strane Geno Auriemma (o kome sam pisala), a sa druge jedina dama u ovogodišnjem Final Fouru, čuvena Muffet Mcgrow. Ali i o tome možda nekom drugom prilikom…
Ženska košarka se sinoć pokazala u svom pravom svetlu. Mozda ne zbog nekakve briljantne igre, jer bi statistka garant pokazala dosta grešaka, izgubljenih lopti, nekih nerezonskih šuteva, barem po mom shvatanju. Ali takve stvari se i dešavaju baš zbog činjenice da jedna utakmica donosi ulazak u finale i borbu za prvaka, a samim tim i ulazak u istoriju Jjer naravno o poraženima se nikada ne priča, bez obzira koliko i oni nekada doprinesu da utakmica bude zanimljiva, borbena i do kraja neizvesna – kao što su to bile obe utakmice.
Kako god. ali ovogodišnje fnale je verovatno za mnoge iznenadjenje s obzirom da je UConn sa svojih 11 već osvojenih titula bio jedan od favorita, pogotovo što je i prošle godine izgubio u polufinalu od South Carolina Unversity, koj su i bili pobednici na kraju turnira. Lousville je bio jedan od blagih favorita zbog činjenice da je imao sjajnu sezonu i ušao kao regioalni prvak, i samim tme ušao rangiran kao brpj 1 iz svoje regije. Notre Dameu nisu davane nikakve šanse iz razloga što su im se tokom sezone povredile 4 najbolje igračice, koje su čak i operisane, ali koje se skidaju za utakmicu i sede na klupi iako se zna da nema šanse da zaigraju. Međutim, to je jedan od tih lepih gestova koji se meni svidjaju u koledž košarci jer na taj način igračima se daje osećaj da su i dalje deo tima.
Polufinalu izmedju UConna i Notre Dame prisustvovao je i Kobe Brayant sa porodicom, koji slovi kao veliki pobornik ženskog sporta a i kao veliki navijač UConna, iako se zna da on nikada nije pohadjao niti ijedan univerzitet jer je odmah posle srednje škole otišao u NBA.
Kako god, čeka nas izuzetno finalno veče u nedelju, jer Miss State je ovo već drugo finale uzastopno i naravno da žele da po pvi put se okite titulom prvaka Amerike, a sa druge strane navijači Notre Damea, popularni Irish, žele da taj naslov vide ponovo u svojim vitrinama posle 16 godina dugog čekanja.
Poslednji puta kada su bili u finalu je bilo 2012. u Denveru, kada sam i ja imala tu sreću da ispratim taj veliki dogadjaj jer za nekoga ko živi za košarku, kao što sam ja, to je uspomena za ceo život Ppa sam čak imala i sreću da dobijem autograme od celog tima i Notre Damea a i Baylor Universitija, koji je te gdine bio šampion. Ali o tome isto možda u nekom novom javljanju…
A večeras počinju i polufinala muškog dela prvenstva. Znači još jedno sjajno košarkaško veče je pred nama, a da ne govorim o sutrašnjem ženskom finalu i muškom u ponedeljak…
Rezultati polufinala:
Notr Dam-UCon 91_89
Misisipi-Lujvil 73:63
Noć kada je Villanova ‘ubila’ Final Four
Današnji dan je bio predvidjen za dva polufinalna meča muške NCAA lige, koje se ove godne iga u San Antoniu u državi Texas.
Toliko sam željno iščekivala te duele, s obzirom koliko mi je uživanja noć pre toga priuštila polufinalna serija ženske koledž košarke…
Ceo dan sam bila u tom ipčekivanju jer i sami protivnici su najavljivali nova uzbudjenja.
I tako je i počelo… U prvoj utakmici sastali su se ovogodišnje najveće iznenadjenje Loyola Chicago University i favorizovani Michgan.
Loyola se predstavila u najboljem svetlu igrajući veoma hrabro i odlučna da napravi još jedno veliko iznenadjenje, i da se nadje u finalu. A stadion lokalnog NFL tima, preuredjen za ovaj turnir, je bio prepun, a miloni gledalaca pored TV-a i preko interneta verovatno su navijali za ovogodišnju Cinderellu – Loyolu, kao već sada čuvena sister Jean…
Početak je pripao Michiganu dok Loyola nije pojačala odbranu, i time preuzela vodjstvo koje je polako raslo pa padalo, ali uglavnom su kontrolisali rezultat.
A onda je na scenu stupio maestralni Nemac iz Berlina, Moritz Wagner, i ne samo da je promenio rezultat, nego je bio toliko dominantan da u pojedinm slučajevima nije bilo odbrane za njega. Sa svojom visinom od 2,11 dominirao je u skokovima kako u odbrani, tako i u napadu, šutirao i trojke, prevodio loptu, udarao blokade… Nema gde ga nije bilo, i na kraju dobio zaslužene ovacije završivši utakmicu u pobedi svoga tima sa 24 poena i 12 skokova.
Zaista jedna maestralna igra ovog momka rodjenog 1997. koji me je uzgred budi rečeno zaista opčinio od samog starta March Madnessa.
I onda, kada smo svi očekivali sa uzbudjenjem početak drugog duela izmedju starih poznanika iz nekih prethodnih polufinala – Kansasa i Villanove, dogodilo se nešto što se u istoriji ovih takmičenja nije desilo.
Kansas je krenuo nekako mlako, uljuljkan valjda time što je bio rangiran kao #1, a Villanova sa druge strane odlučila da meč započne šuterskom taktikom koja joj se vecć u 5. minuti isplatila. Poveli su sa čudnovatih 19:4, i do kraja poluvremena su dali 13 trojki što znači 39 poena, od ukupno 47 koliko su dali u prvoj deonici meča. Do kraja utakmice su dali još ‘samo’ 5 trica, ukupno – 18! Kansas je bio totalno obezglavljen, a svi mi ostali uskraćeni za još jedan uzbudljiv meč…koji se meni u jednom momentu učinio kao jedan lakši šuterski trening da mi se više jednostavno nije ni dalo gledati tako pomno.
A možda je tako i bolje jer zasigurno da nas u ponedeljak čeka zaista lepa košarkaška noć kada će Amerika dobiti još jednog svog košarkaškog koledž prvaka.
Rezultati polufinala:
Vilanova-Kanzas 95:79
Mičigen-Lojola 69:57
Photo: Printscreen