Varljive cifre budžetske
- April 19, 2016
- 3 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in EUROLEAGUE
Da se nadovežem na jučerašnju tiradu Dimitrisa Itudisa o budžetima CSKA i Crvene zvezde. Čovek je lepo objasnio da budžet ne igra košarku, mada može da pomogne. I rekao je jednu izuzetno bitnu stvar: kada CSKA potpisuje igrača (a to važi za većinu ozbiljnih klubova), visina ugovora zavisi od svega što je taj igrač uradio do tada. Plaćen je “unazad”, za minuli rad, a samo se pretpostavlja da će sve to ponoviti i u novom klubu.
Nešto slično se decenijama događa u NBA ligi. Tamo najveće zvezde u zenitu karijere potpisuju višegodišnje, često i desetogodišnje ugovore, sa dinamikom isplate koja se povećava što se ugovor bliži kraju. Pa tako u poznim godinama, kad su daleko od svog maksimuma, dobijaju neuporedivo više novca nego aktuelne zvezde. Evo dokaza za to – lista ESPN najplaćenijih NBA košarkaša u sezoni 2015-16:
- Kobi Brajant (37 godina) – 25 miliona dolara
- Lebron Džejms (31) – 22,970
- Karmelo Entoni (31) – 22,874
- Dvajt Hauard (30), 22,359
- Kris Boš (32) – 22,102
- Kris Pol (30 ) – 21,468
- Kevin Durant (27 ) – 20,168
- Dvejn Vejd (34) – 20,0
- Lamarkus Oldridž (30) – 19,689.
Gde je MVP sezone Stef Kari? On je na – 54. mestu, sa ovogodišnjom zaradom od 11,37 miliona dolara! Ali – Stef ima samo 28 godina, tek ulazi u najbolje godine ugovora.
Poenta je da na parketu ne igra trenutna vrednost ugovora koji ima neki igrač, nego ono što taj u ovom trenutku zaista pruža. A tu dolazi do vrlo velikih razilaženja. Najbolji primer za to je Partizan u vreme kad se takmičio u Evroligi, a to nije bilo tako davno – pretprošle godine. Baratalo se tada da je to najsiromašniji klub u eliti, sa budžetom otprilike kao Crvena zvezda sada (između 4 i 5 miliona evra), možda čak i manjim. Ali, istina je da je Partizan tada vredeo mnogostruko više nego što su cifre pokazivale. Baš kao i Crvena zvezda danas. Na primer, trener Duško Vujošević je sam priznao da mesecima nije primio platu, tako da je njegova “knjigovodstvena vrednost” u tom trenutku bila nula. Tek kad je zimus potpisao za Limož videlo se da umesto nula, on na tržištu vredi neki novac, i to ne mali. Pa Bogdan Bogdanović, dve godine zaredom najbolji mladi igrač Evrolige, koji se sa svojim primanjima savršeno uklapao u tu sliku sveopšteg siromaštva. A on je već tada vredeo čitavo bogatstvo, što su prepoznali i Fenerbahče, koji ga je potpisao, i Finiks, koji ga je draftovao. Isto važi za Žofrija Lovernja i Davisa Bertansa, koji su u tom Prtizanovom budžetu bili procenjeni na oko 200 hiljada evra godišnje (nisu ni to dobijali), a čim su izašli na tržište njihova stvarna vrednost je dostigla nekoliko puta veću cifru. Možda je najbolji primer kako budžet i tržišna vrednost tima varaju Dejan Musli. Dok je igrao u Partizanu ponekad bi dobio mesečnu platu od desetak hiljada evra. Kad je otišao u Megu taj novac je verovatno bio redovniji, ali manji. A od prošle jeseni on je u Španiji, gde igra sjajno i danas vredi “milionče”! Tako bar ja procenjujem njegovu tržišnu cenu.
Potpuno je ista priča sa današnjim sastavom Crvene zvezde. Sa budžetom koji ima ona je uspela da dovede i potpiše u to vreme neafirmisane igrače poput Maika Cirbesa, Kvinsija Milera, Stefana Jovića ili Luke Mitrovića. Čik da ih danas dovedu po njihovoj aktuelnoj ceni! Nema šanse! Svi su oni “milioneri”, toliko vrede u ovom trenutku i toliko bi ih verovatno i platio klub koji bi bio spreman da ih dovede, ali i dalje se vode kao deo kluba sa najmanjim budžetom u Top 8 Evrolige. Kao deo Crvene zvezde, i njenih uspeha, sebi su podigli cenu, baš kao i trener Radonjić. I potvrdili Itudisove reči da na parketu ne igraju budžeti (mada mogu biti od pomoći).
Šteta je što za košarkaše ne postoji sajt poput fudbalskog transfermarkt.com. Tu je data trenutna tržišna vrednost svakog iole značajnijeg fudbalera na svetu. Za razliku od gore navedene tabele ESPN, na Transfermarktu su realne cene, a one otkrivaju i neke iznenađujuće podatke:
– U Engleskoj je, posle Mančester Sitija, najskuplji klub Čelzi. U njemu igra slavni Džon Teri (ko ga ne zna?), koji trenutno vredi – tri miliona evra! Ali, on ima 35 godina. Primera radi, Teri u ovom trenutku (prema Transfermarktu), vredi skoro kao Partizanov fudbaler Darko Brašanac (2,25 miliona), dok Andrija Živković vredi “dva i nešto malo više Džona Terija” (sedam miliona evra). Međutim, pored toga što znaju da igraju fudbal, Brašanac i Živković zajedno imaju 43 godine, osam više od Terija…
Zaključak? Vrlo je prost: privilegovani smo da gledamo mnogo skuplje igrače nego što bi naši klubovi sa svojim budžetima mogli da priušte. Ako bi merili ko je za uloženi dinar dobio najviše zauzvrat, onda bi na počasnom mestu bili svi koji su gledali prošle godine Mega Leks, i Nikolu Jokića. Odmah do njih na lestvici su ovogodišnji pratioci Meginih utakmica, koji su imali priliku da uživaju u igrama Luvavua, Zagorca, Kabe, uskoro i Zubca – sve već viđenih pikova na predstojećem NBA draftu. Lepo kaže Dimitris Itudis: nije sve u budžetu. Mada i oni koji su se obogatili kažu da nije sve u novcu. Uvek sam se smejao na te priče.
Photo: Euroleague
glupo je poredjenje,NBA je sasvim drugi svet,sto se tice engleske lester je izuzetak ali ipak svi ti klubovi imaju preko 100 miliona budzete ako ne i 200 miliona tako da posle nekog nivoa do do preplacivanja igraca
MVP lige nije Set ,već Stef Kari , nehotična greška! Kao sto je sistemska greška momenat kada naši pobrojani igrači odlaze kao i činjenica da ih mi razigrano i dignemo im crnu bez realnog efekta za naše klubove( klub nema koristi od transfera jer su u pitanju kratkoročni ugovori)! Pitanje: sta je bilo bolje za Zvezdu : dovesti i razigrati Milera i biti u 8 i sa njim se zauvjek pozdraviti ili njegovo vreme dati Simanicu i ne biti u 16 ,ali za dve godine dobiti igrača – lidera i svakako novac za njega. Kada stasa on ,Gudurić i ostali dovesti strance da upotpune njihov kvalitet ali pogoditi skauting i vezati ih na 2 ili vise godina kako bi se napao i Final 4!
Vecito pitanje: da li dovoditi strance na godinu ili dve, ili razvijati domace talente, pa ih jednog dana prodati. Da je umesto Millera igrao Simanic, a umesto Kinsya – da je Guduric imao vecu minutazu, ne verujemo da bi usli u top 8, a takodje ni da bi izborili Euroleague sledece sezone. Dakle, sve ima svoju cenu, ako hocemo da imamo punu Arenu i Euroleague, onda to ne moze bez stranaca. Svidelo se to nekome ili ne.