Vladica Vukomanović: Počelo Martovsko ludilo
- March 15, 2017
- 0 comments
- Vladica Vukomanović
- Posted in NCAA
Mart je u SAD sigurno najinteresantniji mesec za ljubitelje sporta, a pogotovo košarke. NBA sezona se polako primiče kraju i utakmice postaju veoma značajne. Ista situacija je i u NHL ligi. Rasplet oko plej-off pozicija privlači pažnju i površnih navijača. Sve popularniji MLS (fudbalska liga) je upravo počela sa dva odigrana kola. MLB (bejzbol) je u predsezoni, i što vreme više podseća na proleće tako ljudi više obraćaju pažnju na ove prolećno/letnje sportove. Ljubitelji bejzbola su zaokupljeni trenutnim Svetskim prvenstvom koje se takođe igra u SAD. Kada se ovim dešavanjima doda prelazni rok u NFL, lokalni srednjoškolski košarkaški plej-off, masters teniski turniri (Palm Springs i Majami)… stvarno postaje teško sve to ispratiti. No, i pored svih navedenih dešavanja ubedljivo najpopularnije takmičenje u martu je takozvani “March Madness”, martovsko ludilo i NCAA turnir košarkaša. Naravno, ne treba zaboraviti ni ženski turnir koji je takođe popularan (da mi Tanja ne zameri)
Ovaj tronedeljni turnir svake godine u martu potpuno parališe SAD i odjednom svi postanu “eksperti” za NCAA, pa čak i oni koji nisu odgledali nijednu utakmicu cele sezone.
Dakle, da podsetim čitaoce, sve je počelo u nedelju 12. marta posle podne, po završetku regularne sezone ili preciznije konferencijskih turnira, kada je u direktnom prenosu NCAA komisija izabrala 68 najboljih ekipa tokom sezone (64 direktna učesnika i 4 kvalifikanta). Ekipe su nalik teniskim turnirima raspoređene po kostur sistemu na raznim lokacijama širom Amerike, jer se mora igrati na neutralnom terenu. Prva runda se igra u četvrtak i petak 16. i 17. marta, kada se 64 ekipe prepolove na 32 pobednika. Za vikend je na programu druga runda posle koje ostane u životu 16 timova (Sweet 16, slatkih 16).
Sledećeg četvrtka i petka se igra Sweet 16 i Elite 8 (elitnih 8). Konačno, treceg vikenda je na programu Final 4.
Sve u svemu, pobednici nastavljaju takmičenje dok gubitnici završavaju sezonu, jedna utakmica rešava dilemu. Loš dan može skupo da košta i najbolje timove. Mnogi igrači igraju zadnju tekmu karijere i česte su tužne scene na kraju utakmica kada četvorogodišnji ciklus dođe kraju. Međutim, isto tako scene euforije su česte kada nepoznati timovi dobiju velike, što je veoma moguće. Onda se svi eksperti na TV hvataju za glavu u neverici. Kao, na primer, kada bi CSKA ispao od Borca iz Čačka.
Dakle, čeka nas ukupno 69 utakmica, računajuci i kvalifikacije, u roku od tri nedelje! Sve utakmice se prenose uživo i neverovatna medijska pažnja se podrazumeva.
Možda najinteresantnije od svega je opsesija Amerikanaca sa popunjavanjem takozvanih “brackets” – kostura/listića prognozirajući pobednike. Od dece do penzionera, svi ih popunjavaju i učestvuju u raznim igrama koje organizuju TV i radio stanice, sajtovi, novine itd. I ljudi na poslu organizuju takmičenja: svako preda jedan bracket uz 10 dolara, pobednik sa najviše tačnih nosi sav novac kući.
Što se tiče turnira, sva očekivanja padaju u vodu odmah na startu. Veliki gube od malih, nepoznati igrači postaju kućne zvezde, malo poznati treneri konačno dočekuju svojih pet minuta. Šutevi u poslednjim sekundama sa pola terena postaju normalna pojava. Skoro sve tekme su neizvesne, čak i prvi protiv šesnaestog! Mnogi ovaj spektakl zovu “Big Dance”, ili velika igranka, gde kao i u Diznijevoj bajci “Pepeljuga” neki nepoznati tim nepozvan dođe na igranku i ostane do ponoći, i osvoji srca cele Amerike postavši ovogodišnja “Cindarella”.
Ovogodišnji kostur turnira
Kao veliki obožavatelj NCAA košarke jedva sam dočekao ponedeljak jutro da uz kafu analiziram utakmice i, krenuvši u lokalni kafić sa mislima o turniru, skoro se sudarih na ulazu u zgradu sa komšijom koji je to već obavio. On mi odmah ponosno pokaza svoj “bracket”, uz pitanje šta mislim. Stigavši u kafić studentkinja koja tamo radi jedva me primeti u redu jer je bila zauzeta ispunjavanjem prognoza. Nisam joj zamerio, potpuno je razumem “Tough games huh?” upitah, ona prevrnu očima i reče “Nema veze, biće zabavno”. A na pitanje za koga navija, reče da jedva zna i pravila košarke, ali voli da gleda završnice. Super, rekoh, uživaj.
Čim sam seo za sto i počeo da popunjavam “bracket” lokalni klošar, videvši moju prognozu, viknu “No way man, you are crazy, Gonzaga?!” (Nema šanse čoveče, ti si lud, Gonzaga), i narednih deset minuta uveravao me da nemaju dovoljno igrača u reketu. Na kraju predavanja kupih mu zasluženu kafu.
Na poslu, čim sam ušao u zgradu, kolege su već počele da me požuruju da predam “bracket” uz 25 dolara učešća, pobednik ove godine nosi kući dosta. Bojažljivo rekoh “Tek je ponedeljak, moram još da analiziram”.
Čistačica, čuvši moj odgovor, reče “Gluposti, ja uvek dobro gađam, samo pitam koji tim nosi tamne dresove!” Stariji crnac iz obezbeđenja upozori me da igram na ekipu sa belcima-šuterima i crncima atletama, ne valja kad nema balansa.
I tako dočekasmo i turnir 2017, pa evo i par reči o ekipama.
Favoriti:
Duke i Coach K u sjajnoj formi;
North Carolina uvek jaka;
Ucla kao u starim danima, samo im fali Bil Walton;
Kansas – po meni najbolji;
Arizona: brza, jaka;
Kentucky:5 buducih NBA igrača.
Nezgodni:
Oregon, Louisville, Florida State, Baylor…
Pepeljuge:
St Marys, Nevada, Wichita, Middle Tenn State.
Biće veselo, igra bez prestanka. Valjda ću biti bolji prognozer od čistačice.
Photo: NCAA