Žeravica – vladar sveta iz Novog Miloševa
- September 11, 2016
- 0 comments
- Božidar Manojlović
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Put do Novog Miloševa vodio nas je preko Zrenjanina i Novog Bečeja. Priznajem, za Novo Miloševo čuo sam tek od velikog Ranka Žeravice, ili za mene čika Ranka, a za Dragutinovo, kako se ono nekada zvalo – nikada. No, to je moj i propust svih onih koji nisu znali odakle potiče jedan od najvećih košarkaših trenera u istoriji.
Ranko Žeravica je tu rođen 17. novembra 1929. Sreću i mir u ranom detinjstvu prekinuo je II svetski rat kada su mu oca odveli u zarobljeništvo, a Ranko i brat s majkom ostali da se bore za goli život. Preko noći je postao glava porodice, održavao je domaćinstvo, radio u polju, bio paor. Rat su preživeli, ali su muke tek nastajale. Za novu komunističku vlast, Rankov otac je bio kulak, klasni neprijatelj. Sve su im oduzeli. Ostavili su samo krevete, sto i stolice. Kažu, i košarkašku loptu. I time, kako sam jednom napisao, napravili svetu veliku uslugu.
Od te lopte krenula je priča o olimpijskom i svetskom šampionu iz Novog Miloševa. Možda još treba reći ono što se manje zna, da je želeo da studira mašinstvo ali mu nisu dali. Da je studirao geologiju, bio odličan student ali stalno gladan. Retko je jeo, nije imao gde da spava, leti je to činio na klupi u parku, zimi na železničkoj stanici. Počeo je da se bavi trenerskim poslom između ostalog i zato što je na taj način imao pristup menzi iz koje je izlazio sit, sa džepovima punim hleba, da je na Crvenom krstu našao mir, da je tamo, osim kod kuće, prvi put osetio da nekome i nečemu pripada, da je u košarci našao i svoju največu životnu ljubav, suprugu Zagu, da je dobio dva sina, da je vodio naše najveće klubove, da je vodio velikr evropskr klubove i pokazao im put kojim treba da idu, da je sa reprezentacijom našoj zemlji doneo, između ostalog, dva najvrednija zlata, olimpijsko 1980. i svetsko, deset godina ranije, da je član Kuće slavnih u Španiji, da je bio predavač na više od 20 univerziteta u svetu, da je naučio i odškolovao neke od naših najvećih trenera u novijoj istoriji, da je…
I tako bi mogli do sutra. Ali, priča o Ranku Žeravici je već toliko puta ispričana, mada je vredi ponavljati jer mnogi ne znaju, a i nemamo baš mnogo takvih ljudi na ovim prostorima s kojima bi se ponosili. Zato smo se uputili na mesto gde je, kako rekoh, sve i počelo. U Novo Miloševo.
Na dva sata vožnje od Beograda čekalo nas je malo Banatsko mesto, gde porodica Žeravica ima svojevrsni muzej. Ne, nije muzej košarke već muzej starih mašina, traktora,starih radio aparata, kamera i još mnogo čega. Svojevrsna atrakcija su stari primerci američkih traktora, neki čak iz 1920. koji predstaljaju jedinstvene eksponate ne samo u Srbiji, več i u regionu. Ovaj izuzetni muzej je započeo Rankov mlađi brat Milivoj, a do nivoa prave muzijske atrakcije razvio ga je Rankov bratanac Čedomir. I to nije sve, tu je besprekoran Boschov servis , tačnije ovašćeni dizel servis Boscha i Boschova škola za obuku mehaničara. Verujem da malo vas koji čitate ovo znaju za ove podatke, ali i za raznolikost intersovanja koja je imala i ima porodica Žeravica.
Međutim, pošto se ovde bavimo košarkom i košarkaškim temama, sa bratancem Čedomirom Žeravicom prisećali smo se samo njegovog velikog strica Ranka.
Priča Ćeda kako je letnje mesece provodio u Beogradu kod strica Ranka, koji ga je voleo kao kasnije i svoje sinove. Išao je na treninge s njim, čak i na putovanja: 1974. išao je s njim čak u Barselonu koju je Ranko tada vodio. Prvi put je, putjući preko Nice, probao picu, ali što je važnije video je kako veliki trener razmišlja o košarci. Kupujući nekog američkog igrača, po koga je išao, Ranko je rukujući se sa Amerikancem odmah primetio da ima male šake, a uticaj devojke koja je došla s njim, na košarkaški život igrača je posebno elaborirao. I to je bio Ranko.
Miloševo je obožavao. Malo-malo je dolazio, a čim dolazi Ranko, Čedi ne gine pranje njegovih kola, što je po svaku cenu želeo da izbegne. Voleo je da ide na fudbalske utakmice lokalnog kluba i da, kad ga ljudi prosto salete, priča s njima o svemu. Svega toga i još koječega se Čeda Žeravica prisećao. Ali, Čeda ima još jednu misiju. Da se na odgovarajući način oduži Ranku. Preko puta rodne kuće u Novom Miloševu, pripremljen je adekvatan prostor na kome će nastati svojevrsni muzej Ranka Žeravice. Šta će se sve tu naći?
Kao prvo, bilo kakvo obeležavanje sećanja na Ranka bilo bi nemoguće bez košarkaškog terena. I to terena sa njegovim potpisom. A okolo tribine, pa da ljudi uživaju kad dođu na neku revijalnu utakmicu, ili možda na neki košarkaški kamp. Naravno, tu će biti i Rankova kuća. Ona je zamišljena da bude skoro okruglog oblika, caka je da kad se gleda iz vazduha biće u obliku slova R, a kada se gleda iz dvorišta tim svojim okruglastim oblikom će imitirati koš. Fasada će biti kao mrežica, a gore na krovu će biti obruć kao koš. Kada se uđe u kuću, posetilac treba da vidi sve ono što je ostalo iza Ranka. Medalje, pehare, priznanja, odlikovanja, diplome, isečke iz novina. Bukvalno sve. A toga je toliko da je to nestvarno. Ako bude para, napraviće se voštana figura Ranka kako sa podignutim rukama slavi pobedu protiv Amerike u Ljubljani 1970.
Pošto je muzej mesto koje podseća na prošlost, biće tu komad fasade kikindske gimnazije, pa jedna stara bandera, jedan jako stari obruč i tabla, jer je odatle Ranko i otišao u svet košarake. Da li će medalje biti origanline ili replike, biće naknadno odlučeno. Tu je i dres, odnosno majica iz te čuvene Ljubljane. Na jednom zidu biće poređane pločice na kojima će pisati ono što donatori koji budu pomogli ovaj projekat žele. Uz kuću biće napravljeno i takozvano Rankovo mesto. Nešto slično kafiću, mada ne vole ovde tu reč. Tu će ljudi dobre volje moći da svrate, popiju kafu iz Rankove šolje, čašice, a odamah pored će biti i suvenirnica gde će sve to moći i da se kupi. Muzej če morati da odiše Rankovim duhom, da svako ko dođe ima utisak da je veliki trener tu, i da moramo nastaviti tamo gde je on stao. Na ulazu će biti lepa česma, na kojoj će Rankova Zaga napisati reči dobrodošlce, a ta česma će biti dostupna svim građanima. Ako pare dozvole, možda bude i neki spomenik, svlačonice i dečije igralište. Lepi, veliki planovi ali ovo je ipak zemlja Srbija. Bilo bi lepo da maj sledeće godine, kada se obeležava zlato u Ljubljani, bude dočekano tu.
Na to je podsetio I Rankov veliki životni prijatelj i saradnik, pomoćni trener na pripremama za Moskvu 1980. i trofejni trener Zvezde Bata Đorđević, koji se nada da će i država i opština, kao i sportske organizacije pomoći da se ovaj projekat relazuje. Bata se sa Rankom družio 61 godinu, a jedan drugi prijatelj Ivan Bekjarev 50. Obojica su došla u Miloševo da vide kako idu planovi za sve ovo i da pomognu. Bata Đorđević je već mnogo uradio. Napravljena je “Fondacija Ranko Žeravica” koja je nastala pre par meseci i preko koje će ići dotok sredstava za realizaciju ovog projekta. Ona treba da bude sastavni deo onoga što sutra treba da preraste u turističko-kulurno-poslovnu instituciju koja će pomoći da se vidi kako i u malom mestu sa ozbiljnim, sposobnim ljudima može da se napravi mnogo toga.
I – za kraj. Kada je na sahrani Ranka Žeravice jedan od njegovih najboljih učenika Boža Maljković, pomalo pesnički, u sjajnom govoru pomenuo da bi ovo mesto trebalo preimenovati u Rankovo, jer bi svuda u svetu takav čovek imao ulicu, trg, školu, a ovde tek odnedavno je hala na Novom Beogradu dobila to ime, svi iz neke potaje isčekuju da se to i desi. Da se neko od moćnika seti i pokrene inicijativu da se Novo Miloševo nazove po svom najslavnijem stanovniku – Rankovo. Ako je moglo jednom da menja ime, može i drugi put. Ovoga puta trajno. Ako išta to nekome znači, evo, neka redakcija Koš magazina bude ta koja će tu inicijativu zdušno podržati i apelovati na nadležne da je realizuju. Za Ranka, za Srbiju, za nas, za košarku.