Pade mi na pamet ovaj naslov u poslednjim trenucima utakmice Crvena zvezda-Žalgiris. Zapravo, reč je o citatu iz „Maratonaca“, izgovorio ga je legendarni Mija Aleksić. A šta je zajedničko Zvezdinoj pobedi (77-65), i komediji Duška Kovačevića? Baš ništa. Žalgiris je došao u Beograd da se „pobije“ za pobedu, došao je nabildanih mišića posle niza uspeha u Evroligi, čak su i sudije veći deo utakmice žmurile na jedno oko kad su gosti iz Litvanije demonstrirali svoje atletske sposobnosti. Međutim, Zvezda im je spremna izašla na megdan i pobedila ih upravo njihovim oružjem. E – tako se to radi!
Možda bi sve bilo drugačije da Dejan Davidovac nije u ključnim momentima vezao tri trojke i dve blokade. Dejan – koji? Onaj koji je u prvih šest kola Evrolige proveo na parketu ukupno pet minuta sa učinkom nula poena? Upravo taj.
Priznajem da sam pre nekoliko nedelja sklonio Davidovca iz mog tima u menadžer-igrici Fantasy Challenge, koju Evroliga organizuje na svom zvaničnom sajtu. Nisam to najpamentnije uradio. Trebalo je da verujem našem blogeru Dabi, koji je svojevremeno onako lepo pisao o ovom igraču. Ali – koga briga da li sam ja verovao Dabi, ili ne? Najvažnije od svega je da je trener Dušan Alimpijević verovao u Dejana. Ovaj ga nije izneverio od trenutka kad ga je Alimpijević prvi put ozbiljnije gurnuo u evroligašku vatru, a bilo je to najpre protiv Baskonije, a odmah potom protiv Reala u Madridu. Istina je, bilo je nekih bojazni da će Davidovac pasti u drugi plan kad je pre četiri nedelje Zvezdu pojačao Dilan Enis, ali trener nije mislio tako. Sačuvao je mesto za Dejana, sačuvao mu je minute i zauzvrat dobio „meč vinera“. A koliko je uloga ovog igrača bila dragocena u pobedi protiv Žalgirisa vidi se najbolje po tome što je u potpunosti zamenio indisponiranog Džejmsa Feldina, kome ama baš ništa nije polazilo od ruke.
Uz Davidovca, istakao bih Matijasa Lesora, kome su ova utakmica i ovaj protivnik bili apsolutno po meri. Atletika na atletiku, mišić na mišić, kost u kost – to je igra kakvu Lesor voli. I u kakvoj se najbolje snalazi. Iako mu fali nešto centimetara za klasičnog centra (206 cm) to nadoknađuje kilogramima (113). Odlično je rasporedio tu masu – masnog tkiva ima nula, sve sami muskuli. Simpatični Francuz rođen na Martiniku sigurno je svojim dosadašnjim igrama u Evroligi obradovao i gazde Filadelfije, koji su ga letos draftovali. A kako je Zvezda mudro potpisala trogodišnji ugovor sa Lesorom, to znači da ga Filadelfija može samo otkupiti, što nikako nije loš posao za Beograđane.
Ako neko sada, posle pobede nad Žalgirisom (a pre gostovanja Efesu i meča kod kuće sa Himkijem) pravi kalkulacije o Zvezdinom plasmanu u plejof – neka to radi tiho, kod svoje kuće. Ako se ukaže šansa – doći će i plejof, ali raduje ozbiljnost i stabilnost Alimpijevićevog tima demonstrirana u poslednjim utakmicama. Vidi se samopouzdanje kod igrača, a njega može uliti samo trener. Da se ne zalećemo sa komplimentima, neka to bude sve za sada. Za više pohvala valjda će biti i vremena i prilike.
Photo: MN press