Zvezda: Naučena lekcija
- November 15, 2016
- 1 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in EUROLEAGUE
Sklon sam zaključku da je Crvena zvezda, posle nekoliko uzastopnih učešća u Evroligi, stekla status ozbiljnog takmičara, a samim tim i adekvatan tretman od strane sudija. To zaključujem na osnovu činjenice da Hristodulu, Mogulkoc i Silva, trojica arbitara meča u Bambergu, u poslednjoj akciji Darijusa Milera nisu sudili faul. Ne kažem da je faul postojao, hoću da kažem da bi ga prošle ili pretprošle godine u istoj situaciji, čak i u Beogradu, oni ili neka druga trojka sigurno svirali. Možda bi se to desilo i ove večeri da je na drugoj strani bilo neko zvučnije evropsko ime od Bamberga, jedne veoma simpatične (i dobre) ekipe sa fantastičnom publikom, ali pošto Brose Basket tek treba da pređe put koji je, nadam se, Zvezda prešla, ispalo je kako je ispalo, sa hepiendom po našeg prvaka.
Zvezda je, bez sumnje, zaslužila pobedu, posle gubljenja dve dobijene utakmice – one u Kazanju i u prvom kolu kod kuće protiv Darušafake – pokazalo se da lekcija može da se nauči, da propušteno „gradivo“ može da se nadoknadi. Ne znači da više neće biti gubljenja „dobijenih mečeva“, ali sve dok se dobijaju neki u kojima Zvezda ima probleme i teškoće biće dobro.
Pre nego što se pozabavim samom utakmicom, posle 7 kola i (skoro) četvrtine takmičenja izvesno je da Zvezda nije zalutala u elitu.Postoji nekoliko timova koji su slabiji od nje, još nekoliko koji su manje-više na nivou njenih mogućnoisti i kvaliteta a postoji i manja grupa koja ne beži mnogo, posebno ako se porede budžeti. U ovih 7 kola Crvenu zvezdu je nadigrala samo Baskonija. Od 6 ostalih mečeva Zvezda je dobila tri, dva na strani, izgubila dve utakmice u kojima je dugo vodila, ali to je putarina ili školarina koja se plaća. Ne mislim da su Zvezdini igrači neiskusni, ali postoje razne vrste iskustva. Završnice poput ove u Bambergu, ili one u Kazanju, srećno se završavaju samo posle niza pobeda ili poraza u sličnim okolnostima. Odlična je stvar što Zvezdini igrači imaju „sluha“, još više nerava, da iz poraza izvuku pouku. U Bambergu su opet loše počeli ali su se brzo vratili, do odmora stekli prednost koja je obećavala. Onda su opet nastupili „žuti minuti“, period blokade kada se teško ili nikako daje koš što svaki iole ozbilojniji rival – a neozbiljnih, odnosno slabih u Evroligi nema – zna da kazni. Dobro je što je bilo snage, morala i znanja da se olako proćeredana a teško stečena prednost opet vrati. Taj jedan poen veliki je kao Avala , anulira onaj domaći poraz od Baskonije i ostavlja neku nadu – budimo realni, ne preveliku – da bi u nekom veoma srećnom raspletu Zvezuda mogla do plejofa.
Polako dolazi do očekivanog grupisanja timova, u skladu sa imenima, renomeom i naročito budžetima. U gornjem domu su favoriti poput CSKA, Reala, Barselone, Panatinaikosa, Baskonije, Fenerbahčea (pažnja, treći uzastopni poraz!)… Zvezda je u zlatnoj sredini, trenutno na pobedu od (trenutnog) plasmana u plejof, ali isto tako i na pooraz od gužve na začelju. Na sreću nema ispadanja, a 9-0 u Jadranskoj ligi obećavaju da će, u najmanju ruku, biti u poziciji da u odbranu titule krene sa prve pozicije, odnosno ka novom učešću u Evroligi. Ako u narednom kolu, pred svojom publikom, pobedi Armani koji je „njena kategorija“, biće na 50% što uopšte ne bi bio loš rezultat. Naprotiv.
Zvezdina igra u Bambergu podsetila me je na nekadašnju jugoslovensku trenersku školu u kojoj su treneri do maksimuma koristili 6-7 igrača. Teret meča u izneli su Simonović, Jović, Bjelica, Kuzmič, Dženkins i nešto manje Gudurić. Jesu pripomogli Dangubić, Volters i Mitrović, ali bez poena, istina sa 5 Voltersovih skokova i 2 asistencije. Osim minuta, bili su podeljeni i poeni, četvorica sa 10 ili više poena, Kuzmić sa 8 ali i 7 skokova. Bjelica je odigrao verovatno najbolju partiju od dolaska/povratka u Zvezdu, u pravu su bili svi koji su verovali u njega i čekali da proradi. Čestitke i Dejanu Radonjiću što se u ključnim momentima opredelio za Bjelicinu pokretljivost u odnosu na Kuzmićevu snagu. Takođe, videlo se šta za igru znači Stefan Jović. Posle nekoliko slabije (za njegove mogućnosti) odigranih utakmica, vratio se u punom sjaju, vodio, pogađao, skakako, asistirao… Povrh svega, Zvezda je bolje skakala, izgubila manje lopti, osvojila više, dobro je parirala u šutu za tri poena (sa opet zapaženom rolom Marka Simonovića), tražila igru pod košem što je njene igrače odvelo na liniju penala tri puta više od domaćina koji se oslanjao na šut spolja. Sve u svemu, bila je to muški odigrana utakmica koja je, budimo iskreni, mogla biti i izgubljena, ali stara je izreka da sreća prati hrabre. Zvezda igra ovosezonsku Evroligu više nego hrabro. Slabija je nego prošle godine, ali se bori što je prvi preduslov za uspeh.
Sad je na redu Armani, uz molbu da se počne- ako je ikako moguće – sa 8-1, a ne 1-8…
Photo: Euroleague
Donekle bi se slozio sa konstatacijom oko ne sviranja faula nad Millerom, ali verujem da je prethodna situacija sa Dzenkinsom bila presudan faktor. Prosto neverovatno da onakav kontakt i spustene ruke njihovog centra pod 90 stepeni, nisu okarakterisane kao faul za dodatno bacanje… Sve u svemu vrlo vazna pobeda… Ne bi se slozio da su Zvezda i Armani ista kategorija. Ne kazem da ne mozemo da ih dobijemo, ali to je vrlo ozbiljna ekipa, sa veoma zvucnim imenima i bilo bi pravo cudo da se ne nadju u 8.