Iako je dobar deo utakmice broj 2 igrala protiv same sebe, forsirajući šut za tri poena koji nikako nije išao, Crvena zvezda je pobedila Patizan u gostima 73-81, i plasirala se u finale plejofa košarkaške lige Srbije. A u finalu bi joj lako proivnik mogla biti njena filijala iz Železnika, odnosno mogla bi biti viđena repriza prošlogodišnjeg finala. Znači – odnos snaga u domaćoj košarci nije se nimalo promenio u proteklih godinu dana, jedino je Mega napustila „veliku“, odnosno jadransku četvorku, a na njeno mesto iznenada je upao čačanski Borac.
Naslov u kome stoji da su crveno-beli preskočili protivnika apsolutno odslikava događaje na parketu u drugom meču. Zvezda je imala 18 ofanzivnih skokova, prema 8 Partizana, što znači da je imala punih deset napada više od protivnika. Najraspoloženiji za skupljanje lopti pod protivničkim košem bio je Davidovac (5 skokova u napadu), a asistirao mu je Lesor sa četiri. Mada su im obilato pomogli i igrači Partizana koji su slabo zagrađivali protivnika, što nije prvi put ove godine. Tačnije, to je bila jedna od karakteristika igre Partizana tokom cele sezone.
Zvezda je krenula u utakmicu tamo gde je stala dva dana ranije. Sipali su trojke sa svih strana, i pogodili 6 od 10 u prvoj četvrtini. Partizan je još dobro i prošao jer je taj deo igre završio sa samo tri poena deficita. A onda je Zvezdu stalo! Moralo je to jednom da se dogodi, i potrajalo je dobrih dvadesetak minuta. Nizali su se promašaji, čak deset vezanih promašaja. Prednjačio je onaj koji je najvrednije skupljao lopte u napadu – Davidovac (0 od pet trojke). Partizan je došao do prednosti koja se kretala u rasponu od 4 do maksimalnih 9 poena, i verovatno nije bilo malo onih koji su već kalkulisali kako će se stvari odvijati u trećoj utakmici. O tome nije razmišljao Stefan Janković, momak iz senke (u prvom poluvremenu igrao samo 4 minuta), na koga je malo ko obraćao pažnju. Janković je iskoristio svoj momentum, i nanizao 16 poena za 16 minuta, koliko je ukupno igrao. Skoro sve poene postigao je u poslednjoj četvrtini, koju je Zvezda dobila 11-24. I skoro sve je mogao da upropasti u poslednjim sekundama, kad je bez ikakve potrebe krenuo da se obračunava sa Veličkovićem. Dobio je usmenu lekciju od veterana i smirio se, a posle utakmice njih dvojica imali su šta da kažu jedan drugome. Naravno, u prijateljskoj atmosferi.
Gledajući obe uakmice kumulativno, jasno je šta je odnelo prevagu: trojke i skokovi. Zbirno, Zvezda je imala 19 skokova više od Partizana, a pogodila je 9 trojki više. Crveno-beli su u dva meča ispalili 63 šuta za tri poena, što govori o njihovoj košarkaškoj filozofiji: šut sa distance, plus skok. Tu svoju filozofiju uspeli su da nametnu u ovom polufinalu, a Partizanu ostaje da se vajka da bi možda sve izgledalo drukčije da su mogli da igraju Vanja Marinković i Bondža Si. A možda i ne bi – da je na drugoj strani igrao Nemanja Dangubić. No, ostavimo se pretpostavki, zadržimo se na goloj činjenici da je Crvena zvezda zasluženo prvi finalista plejofa.
Photo: MN press