Ne verujem da će navijačima Zvezde velika uteha biti činjenica da su u ovom petom kolu izgubili do tada neporaženi Real Madrid i Olimpijakos. Real još kod kuće, od povratnika u Evroligu Himkija, koji je sada u kvartetu vodećih sa lepim bilansom 4-1. Činjenicu o prvim porazima Reala i Olimpijakosa koristim kao ilustraciju izjednačenost Evrolige. Ima favorita, kao i uvek, ali ima i neočekivanih rezultata, preokreta, drame… Dobro takmičenje.
Zvezdin poraz vidim kao posledicu jednog od onih slabih dana u kojima se nekako od početka vidi da timu ne ide. Muči se u napadu, gubi lopte, ne skače dobro u odbrani, prosto se nudi, a kad je protivnk dobar takav poklon se ne odbija. Brose iz Bamberga, kladio bih se, neće videti Beograd u maju kada se u Kombank areni bude igrao F4, ali će mnogima koji pretenduju da stignu do završnice pomrsiti račune. U igri Bamberga jasno se vidi trenerska ruka, Andrea Trinkijeri sjajno radi svoj posao. I nije jedini. Kod još nekoliko timova vidi se uticaj trenera.
Neven Spahija je od prošle godine gubitničkog Makabija napravio solidan tim koji će većinu utakmica kod kuće dobiti a na strani skupo prodavati kožu. O Željku Obradoviću i Dimitrisu Itudisu i da ne govorim. Ako Jorgos Barcokas sa Himkijem napravi rezultat, a na dobrom je putu, oni u Barseloni moraće da se zapitaju da li je prošle sezone problem bio kod njega ili kod njih, odnosno igrača koje su mu nametnuli. U Španiji nikada nisam razumeo politiku da sportski direktori, generalni menadžeri ili čak i predsednici biraju igrače, a treneri snose odgovornost. Nije baš da trener nema uticaja u izboru košarkaša, ali generalno pitaju se šefovi.
Ne znam kakva je situacija u Anadolu Efesu, da li je igrače birao Velimir Perasović ili klupski menadžment, ali verujem da je ovo drugo u pitanju. Efes je godinama, po mom sudu, ubedljivo najgori evroligaški tim po dovođenju igrača. Niko nema toliko promašaja, toliko bačenih para u igrače koji su vrlo malo vratili. Kao da se neko prokletstvo nadvilo nad klubom koji ima sve da bude stabilan evroligaš, ali koji vrlo uspešno radi u korist svoje štete. Posle 0-5, ili još nekog poraza, neće biti nikakvo čudo da se kola slome na Perasu i da on bude, posle Pabla Priđonija, drugi trener koji će napustiti klupi još u ranoj fazi sezone. Malo je nedostajalo da i Baskonija ima 0-5, to kako je dobila Panatinaikos vredi pokazivati deci da uče kako se dobija izgubljeno, ili kako se gubi dobijeno. Minus 4, pola minuta do kraja, jedna trojka, dobra odbrana pa onda „coast to coast“ Boboa za pobedu sa sirenom…
Ako izuzemeno Efes (0-5), Baskoniju i Armani (1-4) koji su lošim startom svoje šanse da stignu do plejofa sveli već sad na sferu teorije, svi ostali su i dalje u igri i za plejof, i za F4. Put do Beograda posut je minama, videćemo ko će ih najuspešnije izbeći. Ne usuđujem se da bilo šta prognoziram, tradicionalne favorite znaju i vrapci . Petog i 12. deli jedna pobeda… Biće vremena za prognoze, neka se situacija još malo razbistri.
Barselona je u meču sa Olimpijakosom pokazala znake života, ali nije me ubedila da ima kvalitet za vrhunski rezultat. Ne smem da prognoziram ko će stići do Beograda, ali sklon sam da kažem da Barsa neće…
MVP 5. kola bio je Nando de Kolo (CSKA) kome je to 11. priznanje, čime je nadmašio Mirsada Jahovića. Novopazarac je sakupio 10 titula igrača kola. De Kolo je protiv Žalgirisa dao 25 poena i podelio 10 asistencija, indeks mu je bio 37. Retko se dešava da i drugi najbolji igrač bude iz istog tima, ali Vil Klajburn je sakupio indeks 34. U Moskvi smo videli i vrlo dobrog Vasu Micića, koji je uz 20 poena imao i 7 asistencija, a indeks mu je bio 28. Još nekoliko naših igrača imalo je zapažene uloge. Nemanja Nedović je dao 13 poena, uključujući i ključnu trojku za pobedu Unikahe u Istanbulu protiv Efesa. Stefan Marković je bio vrlo zapažen u trijumfu Himkija u Madridu (9 poena, 8 asistencija)…
Pogled na statistiku pokazuje da su neki igrači Crvene zvezde vrlo dobro rangirani, ali bilo bi bolje da su njihove brojke i malo slabije, a da tim ima bar pobedu više. Luka Dončić je i dalje lider po indeksu vrednosti (29,4) dok je Ročesti četvrti sa 19,8. Dončić vodi i na listi strelaca sa prosekom 21,6, Šved je drugi sa 19,2, Ročesti treći sa 17,8, Milko Bjelica deli peto mesto sa Klajburnom sa 16,6. Kad su skokovi u pitanju, Lesor je četvrti sa 7,6, a među asistentima najbolji je Nik Kalates (Panatinaikos) sa 7,2, Stefan Marković je četvrti sa 5,6, Ročesti peti (5,4) a Micić sedmi (5,0).
Idemo dalje, dug je put do Beograda.
Photo: Euroleague