Utakmica Barselona-Makabi u okviru 7. kola Evrolige imaće posebno obeležje: 20 godina od debija Huana Karlosa Navara u dresu Barselone. Davnog 23. novembra 1997. Barselona je pobedila Granadu 99-75, a 17-godišnji Navaro ušao je u poslednjoj četvrtini i dao je 10 prvih poena i doživeo ovacije! Zamenio je povređenog Rafu Đofresu, zaigrao pored Saše Đorđevića, Himeneza, Ćavija Fernadeza, Esteljera, Duenjasa…Trener je bio Đoan Montes. Đordi Roman, urednik košarkaške sekcije „Mundo deportiva“, posvetio mu je prvu od mnogih kolumni koje će zaslužiti.
Ne sećam se više da li sam bio na toj utakmici, ali nesumnjivo pratim Navara od njegovih početaka u seniorskom timu Barselone. Nekoliko puta sam radio intervju sa njim. Bio sam svedok gotovo svih njegovih brojnih uspeha i retkih neuspeha. Danas, sa 37 godina, nije ono što je bio, ali tu je da pomogne iskustvom, autoritetom kod sudija, savetom mlađima. Letos je potpisao 10-godišnji ugovor (!) sa Barselonom ali igraće dok bude hteo ili mogao, posle ga čeka neki posao u klubu.
Njegovo ime vezuje se za Paua Gasola. Ista su generacija, zajedno su ušli u prvi tim Barselone, zajedno igrali u reprezentaciju. Čak i jednu sezonu i u NBA (Memfis) mada je Pau najveći deo karijere napravio u Americi a Navaro u Evropi, odnosno Barseloni, jedini klub za koji je na kontinentu igrao. Bili su dobra kombinacija bek-centar, odlično su se razumeli, slagali, dopunjavali. Obojica su strelci, jedina razlika je što Pau Gasol šutira bliže košu i bolje skače jer je mnogo viši, a Navaro je bek, šuter sa distance, po potrebi plej i asistent.
Navaro je još 1998. osvojio prvu evropsku titulu, bio je prvak Evrope sa Španijom u kategoriji do 18 godina. U Lisabonu 1999. na juniorskom Mundijalu, Španija je osvojila titulu prvaka sveta sa svojom zlatnom generacijom u kojoj su uz Navara i Gasola, bili još Felipe Rejes, Raul Lopez, Berni Rodrigez, Karlos Kabezas, Herman Gabriel… Prvi igrač tima, član najbolje petorke, bio je Navaro sa prosekom od 18,6 poena, sledili su ga Raul Lopez (12,8) i Herman Gabriel (10,6) dok je Gasol bio diskretan sa 5,2 poena i 3,5 skoka ali je ubrzo „eksplodirao“. Te 1999. osvojio je i prvi evropski klupski trofej, Barselona je u finalu Kupa Koraća pobedila Estudijantes.
Već 2000. Navaro je bio olimpijac, Sidnej je bio prva od njegovih 5 olimpijskih igara po čemu je izjednačen sa Endruom Gejzom (Australija), Oskarom Šmitom (Brazil) i Terezom Edvards (SAD).
Od prvih dana odlikovao ga je šut i ona specifična, samouverena pozitivna drskost koja asove odvaja od običnih igrača. Osim što je bio majstor za trojke, specijalizovao je takozvani „pooshing-shoot“ – mekani izbačaj posle ulaska pod koš protivnika i lob preko ruku nemoćnih čuvara. Taj šut sa velikim lukom (kod nas poznat kao “pogačica”) mogao bi da ponese ime po njemu. Navaro-šut, zašto da ne?
Tokom 20 godina osvojio je mnogo trofeja, i sa Barselonom (8 liga, 6 kupova) i sa reprezentacijom (prvak sveta 2006, prvak Evrope 2009. i 2011, dva olimpijski srebra, 2008. i 2012…). U Litvaniji 2011. bio je MVP Evropskog prvenstva. Jedno od najvećih priznanja dobio je 2010. kada je Evroliga, povodom desetogodišnjice postojanja, predložila 50 kandidata za „tim decenije“, a među 10 najboljih izabrani su Bodiroga, Dijamantidis, Holden, Jasikevičijus, Lengdon, Papalukas, Parker, Šiškauskas, Vujčić i Navaro.
U današnjem svetu u kome se ponekad i dva kluba menjaju za sezonu malo je primera takve dugogodišnje vernosti istom klubu. Da nije bilo jednogodišnjeg izleta u NBA, ceo igrački vek proveo bi u Barseloni. A u NBA je otišao samo da bi dokazao sebi i drugima da može i tamo da igra. Potpisao je za 540.000 dolra što je bilo, od prilike, 70% manje od onoga što je zarađivao u Barseloni, ali nisu mu bile važne pare. Postojao je još jedna razlog odlaska – u Memfisu je tada igrao njegov drugar Pau Gasol. I nije Huan Karlos bio loš, naprotiv. Odigrao je 82 utakmice, sve u regularnoj sezoni, na terenu je provodio 25 minuta u proseku, imao prosek od 10,9 poena, šutirao trojke 36,1%. Na utakmici protiv Nju Orleansa 16. novembra 2007. pogodio je 8 od 9 trojki i izjednačio rekord „rukija“ u NBA. Bio je i u Ol star ekipi debinata. Danas kaže da se ne kaje što je probao, niti što se vratio.
Najradije pamti F4 u Parizu 2010 na kome je Barselona osvojila drugu titulu prvaka Evrope, a on bio MVP, najradije bi izbrisao iz sećanja Mundijal 2014. u Španiji i kompletnu prošlu sezonu u kojoj je bio više povređen nego na terenu. Priznaje da ga košta da se navikne na 11 minuta, koliko sada u proseku igra. Kaže da su ga ove sezone povrede zaobišle i da želi da igra više „jer je ambiciozan“. Bravo majstore, neka mlađi uče da treba imati ciljeve i sa 37.
U ACB ligi nije prvi ni u jednoj statističkoj kategoriji, ali je u nekoliko pri vrhu. Drugi je po broju trojki – 1.150, iza Alberta Ererosa (1.233). Peti je po broju utakmica (665, Rafa Đofresa je dogurao do 756). Četvrti je po broju poena, dao ih je 8.167 (12,28 u proseku), vodi Ereros sa 9.749. Osmi je po broju odigranih minuta (15.662), 11. po asistencijama (1.592, ili 2,4 po meču). Od reprezentacije se oprostio letos, posle 253 utakmice (rekord) na Evropskom prvenstvu u Turskoj. Bronzana medalja bila je trofej za oproštaj a slika na ramenama saigrača uspomena za sva vremena.
Pre utakmice protiv Makabija, Navaru su priznanje odali saigrači od pre 20 godina, kao i fudbaler Barselone Inijesta
U Evroligi je prvi strelac sa 4.018 poena na 323 utakmice, prvi je i po broju trojki (592, 37,6%) dok je po indeksu vrednosti drugi, neznatno iz Dijamantidisa.
Zbog spefičnog šuta odavno nosi nadimak „la bomba“. Za razliku od pravih bombi koje eksplodiraju samo jednom, ova košarkaška zvana Huan Karlos Navaro je sa odloženim dejstvom i rokom trajanja od (najmanje) 20 godina. Možda se „dejstvo“ produži na još jednu sezonu, kaže da će odlučiti kad dođe vreme.
Photo: Privatni album
