Na kraju treće četvrtine utakmice Crvena zvezda-Efes zaključih da će „crveno-beli“ i bez mene ispred TV ekrana dobiti tu utakmicu i požurih u dvoranu „Blaugrana“ da vidim duel Barselone i Fenerbahčea. Praznični dan u Barseloni pomogao je da stignem za manje od 15-ak minuta, skoro da nije bilo saobraćaja. Uđoh u dvoranu kad je na semaforu bilo 3-3. Na kraju prve četvrtine bilo je 28-22 za domaći tim, na poluvremenu 38-39, ali je drugi deo sasvim pripao evropskom šampionu. Pod dirigentskom palicom sjajnog Kostasa Slukasa „Fener“ je igrao pametno, sigurno, raznovrsno. Treći deo igre dobio je 25-13 i uveo u meč u , šahovski rečeno, dobijenu završnicu. Slukas je igrao toliko dobro da Željko Obradović nije uopšte uvodio Bobija Diksona, alijas Mohameda Alija, koji je dugo bio povređen ali se vratio i igrao u prethodnom kolu. Pobedio je, u najkraćem, bolji tim pod čime se podrazumeva sve: bolja selekcija igrača, bolje spremljen i bolje vođen tim. Videla se trenerska ruka, ideja u igri, rešenja i u odbrani i u napadu.
Kad sam sišao na teren na putu ka svlačionicama i konferenciji za štampu moj prijatelj Đordi Rubiroza, komentator katalonske TV3 koja prenosi utakmice Evrolige, pitao me je ono što su se verovatno pitali mnogi navijači Barselone:
-Kad će Željko da sedne na klupu Barselone ?
Pokazah na “palko“ (ložu) sa jasnom porukom da pitanje uputi onima koji tamo sede. Shvatio je, ali je samo odmahnuo rukom. Posle konferencije za štampu, dok sam pored autobusa Fenerbahčea ćaskao sa Vladom Androićem i Batom Zimonjićem, Željku Obradoviću je trebalo 15-ak minuta da pređe razdaljinu od 20-ak metara od izlaza iz dvorane do autobusa. Mnogi navijači želeli su da se slikaju sa najtrofejnijim evropskim trenerom. Strpljivo je nastojao da udovolji svima.
Nije krio zadovoljstvo igrom i pobedom, ali je bio još zadovoljniji skorašnjim povratkom Nikole Kalinića:
-Kalina je OK, trenira punom parom, igrao je neke trening utakmice sa juniorima, fizički je spreman, trebaće mu malo vremena da uhvati formu ali on je retko pametan igrač. Njegov povratak mnogo će nam značiti – reče mi Željko.
Povratkom Bobija Diksona tim je kompletiran, forma je u usponu, Fenerbahče je za sada na sigurnom putu za Beograd mada Obradović ne želi da priča o F4, za njega je najvažnija prva naredna utakmica.
Diego „Ćolo“ Simeone, trener fudbalera Atletiko Madrtida, rekao je jednom da „srce izjednačava budžet“. Slažem se, ali bih dodao: i znanje. A najbolje kad imaš i jedno i drugo, i budžet i znanje. Fenerbahče ima oboje. Za razliku od Barselone, koja ima (samo) budžet i individualni talenat nekolicine igrača, što se u ovoj sezoni samo povremeno pretvaralo u igru od koje tim ima neku vajdu.
Mauricio Đerardini, generalni menadžer Fenerbahčea, skrenuo mi je pažnju na podatak da je „Fener“ u 11 kola čak 7 puta igrao u gostima tako da je bilans 8-3 više nego zadovoljavajući. Dva od ta tri poraza bila su minimalna, 67-68 u Malagi i 68-70 protiv Panatinaikosa. „Fener“ igra bez klasične „petice“ iako centimetri ne fali. Jan Veseli ima 2,13, Džejson Tomposn 2,11, ali skaču svi. Protiv Barselone Datome je uhvatio 9 lopti, Nikolo Meli 8, Tomposn 5, Veseli 3… Da „Fener“ ima, recimo, Kevina Serafana već sad bih potpisao da će opet biti prvak Evrope, ali i ovako nije nerealno da odbrani titulu.
Poraz Barselone kompletirao je još jednu crnu nedelju španskih klubova. U prethodnom kolu bilo je 0-5, u ovom 1-4 a ta jedina pobeda ostvarena je u lokalnom duelu Baskonija- Unikaha pošto je neko morao da pobedi. Još jedna potvrda da ne igraju budžeti. Real se hrabro držao u Pireju, Luka Dončić je sa 33 poena postavio novi ličlni rekord, ali poraz tima, makar i u produžetku, prilično potire individualna dostignuća. Olimpijakosu se vratio Vasilis Spanulis (7 poena, 4 asistencije) što znači da će grčki tim biti još jači u nastavku.
Tim koji pratim sa simpatijama je Žalgiris, još jedan primer uticaja „trenerske ruke“. Šarunas Jasikevičijus je trener tek nekoliko godina, ali ko zna – zna. Na prirodni talenat litvanskih igrača dodao je strance koji nisu zvezde ali sjajno popunjavaju tim. Nisam pravio detaljnu analizu, ali ovako „odokativno“ rekao bih da nema tima koji je tako dobro raspodelio poene. Prvi strelac je Paulius Jankunas sa 13 poena po utakmici, prati ga Kevin Pangos sa 11,9, Francuz Aksel Tupan postiže 6,2, Milaknis daje u proseku 6,5 Vasa Micić 6,9 (uz 4,6 asistencija, najviše u timu), Brendon Dejvis 7,6, Ulanovas i Vajt po 8,9. Osam igrača od 6,2 do 13 poena.
Treći tim u kome je trener veća zvezda od igrača je Bamberg. Italijan Andrea Trinkjeri radi sjajan posao sa timom u kome je najviši igrač Leon Radošević, krilni igrač sa 2,08. Biće i da dobra sezona Makabija (7-4) ima veze sa trenerom. Neven Spahija je povezao konce, disciplinovao tim, takođe raspodelio poene na više igrača (trojica imaju prosek veći od 10 poena, lider je bivši igrač Cedevite Pjer Džekson sa 14,9). Dobar posao u Panatinaikosu radi i Ćavi Paskval, a verujem da isto može da se kaže i za mladog stratega Zvezde Dušana Alimpijevića. Željko Obradović je sasvim u pravu kada kaže da je košarka sport u kome trener najviše može da utiče na igru. Pod uslovom, naravno, da zna.
Kad bi me neko pitao, rekao bih da bih bio veoma zadovoljan ako bi četiri tima koja su trenutno na čelu (CSKA i Olimpijakos po 9-2), Fenerbalhče (8-3) i Makabi (7-4) našli na F4 u Beogradu ali ima još mnogo da se igra, 19 kola regularnog dela plus plejof. Ovo do sada je samo „pismo o namerama“. I dobro je da je Zvezda najavila da je njena ambicija veća od davno prevaziđene Kubertenove devize „važno je učestvovati“. U vrhunskom sportu ona odavno ima dodatak: I pobediti, ako je moguće.
Foto: Slukas i Hanga (Evroliga)