U decembarskom broju španske košarkaške revije „Higantes del Basket“ pažnju mi je najviše privukao opširan intervju sa Dimitrisom Itudisom, grčkim stručnjakom na klupi CSKA, koji se školovao u Zagrebu i još 1989. tokom EP upoznao Dušana Ivkovića. Za čitaoce Koš magazina izdvojio sam delove koji se odnose na košarku bivše Jugoslavije za koju je Itudis veoma vezan.
Itudis je u tandemu s Željkom Obradovićem za 13 godina u Panatinaikosu osvojio 5 Evroliga, 11 grčkih liga i 7 grčkih kupova. O svom odnosu sa Obradovićem kaže:
– On je promenio moj pogled na košarku, moj život. Video je nešto u meni i dao mi mnogo slobode. Nisam bio tipični pomoćnik u stilu „da, šefe“. Željko nikada nije želeo pomoćnike koji će mu uvek davati za pravo. Nikad ga nije zadovoljavalo da mu se povlađuje, ako on kaže „pada kiša“ nije tražio od pomoćnika da to potvrde, zanimalo ga je – figurativno – da mu kažem zašto pada, ili zašto ne pada. Ja sam postao njegov „alter ego“. Tokom 13 godina rada bilo je i konfrontacija, ali uvek su ostajale u svlačionici, na terenu smo bili kao jedan. On je najuspešniji trener u Evropi, verovatno i na svetu. Naš odnos odavno je prerastao u prtijateljstvo, Željko je bio kum na mom venčanju i krstio je moju ćerku.
Novinara „Higantesa“ zanimalo je „kakav je život beza Miloša Teodisića“.
– Rekao bih OK – odgovorio je Itudis. – Morali smo da se naviknemo da je otišao, ali ostali smo u kontaktu. Razmenjujemo poruke, imamo zajedničke prijatelje. Miloš je bio veoma važan igrač za CSKA. Ponosam sam što je baš iz Moskve otišao u NBA da ispuni svoj san. Dugo se lomio, bio je na 50% šansi da ostane kod nas i isto toliko da ode. Razumeo sam ga i pomogao mu da slobodno odluči. Siguran sam da se u Klipersima neće zadovoljiti da bude samo jedan igrač više…
Itudis u tom delu intervjua objašnjava da je CSKA posle odlaska Teodosića imao 3-4 opcije, ali su se odlučili za Španca Serhia Rodrigeza koji je zadovoljio sve kriterijume ali je presudna bila želja samog igrača da dođe u CSKA i bude deo „pobedničkog projekta“.
Jedno od pitanja odnosilo se na Luku Dončića, mladu zvezdu Real Madrida i slovenačke reprezentacije:
– Nisam iznenađenjen njegovim napretkom zato što ga poznajem ne samo kao igrača, nego i kao osobu. Igrači poput Dončića pojavljuju se svakih 10 ili 15 godina. Ima sve, takmičarski karakter, prošao je dobru školu, ima tehniku, visinu, vaspitanje… Ogroman potencijal. Pratim ga od 2010. ili 2011. Tokom 2013. Željko i ja nismo radili, otišli smo njegovim kolima iz Barselone u Vitoriju na Kup kralja i tamo na Mini-kupu videli prvi put Luku Dončića. U mojoj prvoj godini u Moskvi igrali smo protiv Reala. Ljulj i Serthio Rodrigez nisu igrali, šansu je dobio mladi Luka. Razgovarao sam sa pomoćnicima i dogovorili smo plan da ga pustimo da šutira jer smo verovali da još nije izgradio šut. Kada je prilikom prvog šuta poslao jedan skoro „airball“ bili smo zadovoljni misleći da nam je skauting uspeo. Ali, u sledeća tri napada stavio nam je tri trojke. Pokazao je sav talenat i karakter. Naravno, promenili smo odbranu. Pablo Laso ima u rukama dijamant, različit od svega što smo videli u tom uzrastu. Čestitam Luki titulu prvaka Evrope, isto kao i Klemenu Prepeliču koga sam doveo u Banvit kada je imao 19 godina. U Turskoj niko ne potpisuje strance sa 19 godina. U Španiji je drugačije, klubovi dovede mlade igrače koji rastu u juniorskom timu i spremaju se za prvu ekipu.
Dimitris Itudis nije propustio priliku da titulu prvaka Evrope čestita i svom prijatelju Igoru Kokoškovu, selektoru Slovenije, kao i Goranu Dragiću.
Zanimljivo je i Itudisovo mišljenje o budućnosti evropske košarke:
– Stalno pokušavamo da se poredimo sa NBA, ali u nekim stvarima smo daleko. Tamo su svi pod istim pravilima, takmiče se pod istim uslovima, sve transparentno, jasno… Ako neko kupi majicu nekog kluba, svaka od 30 ekipa ima neki procenat, ako neko probije budžet plaća svaki dolar preko duplo… Mi u Evropi imamo veoma različite uslove takmičenja. Ako u četvrtak ili petak igramo u Malagi, a u nedelju ili ponedeljak u Krasnojarsku, to je 12 sati u avionu i 7 vremenskih zona. Panatiunaikos i Olimpijakos imaju svako gostovanje na 45 minuta od Atine. Imamo različite buidžete, poreze, čak i u okviru iste države. Na primer, Baskonija u odnosu na druge španske klubove. Prvo treba pokušati sa obezbeđivanjem približno sličnih uslova za takmičenje, a posle možemo da pričamo o draftu, salari kapu, kalendaru… Ja nemam konkretno rešeje, ali ako FIBA i Evroliga budu zajedno radili naći će rešenje. Ako se napor usmerava ka sukobu, samo će biti još veće podele.
Photo: Printscreen