Početna EVROPA/SVETPablo Laso, 500 puta

Pablo Laso, 500 puta

od Vladimir Stanković
31 pregleda

Na klupi Real Madrida je šest i po godina. Za to vreme osvojio je 13 titula i dogurao do 500 utakmica, ova u Moskvi u okviru 21. kola Evrolige mu je jubilarna. Zove se Pablo Laso, ima 50 godina (Vitoria, 13.10.1967), iza njega je blistava igračka karijera koja je trajala punih 19 godina, uveliko – i uspešno – gradi trenersku. Željko Obradović, koji mu je bio trener u Real Madridu (zajedno su osvojili Kup Saporta 1997. sa Bodirogom, Ererosom, Arlaukasom…) kaže da je Laso-trener oličenje Pabla-igrača: asistencija, kontra, pamet, ritam…Tokom 19 igračkih sezona Pablo Laso se nametnuo kao sinonim za asistenciju. Sa 2.896 dodavanja i dalje je lider ACB u toj kategoriji, prvi je i po broju ukradenih lopti (1.219), u Top 10 po broju odigranih utakmica (624), ali ovo je (više) priča o Pablu Lasu treneru.

Put do vrha bio je spor, od Kasteljona u Leb 2 (treća liga), preko kratkog boravka u ACB na klupi Valensije (2004/05), do novog kaljenja u LEB (Kantabrija, San Sebastijan) i trajnog povratka u ACB, od sezone 2008/09 sa klubom iz San Sebastijana. Posle dobro odrađenog posla 2011. dobio je poziv Real Madrida, koji je obeštetio San Sebastijan sa „čitavih“ 50.000 evra. I tako već 500 utakmica, 384 pobede i 116 poraza uključujući i ovaj poslednji od CSKA u Moskv, 77% uspešnosti. Ako neko misli da je Laso sa 500 utakmica rekorder na klupi Reala, vara se. „Kraljevski klub“ ima ispred njega Lola Sainza, koji je tokom 14 sezona vodio 734 utakmice (595 pobeda, 81,1 odsto uspešnosti). Laso je nedavno nadmašio drugu legendu Reala, Pedra Ferandiza koji je bio na čelu 13 sezona, 490 utakmica sa čak 27 titula.

Laso je košarkaški gen nasledio od oca Hosea – Pepea Lasa koji je bio igrač i trener a kasnije TV komentator i zapaženi analitičar košarkaških zbivanja. Odrastao je u Vitoriji, gradu sa dugom košarkaškom tradicijom. Počeo je u klubu koji danas nosi izvorno ime Baskonija iako je, zbog sponzora, više puta menjao ime. U Vitoriji je proveo 11 sezona, najveći uspeh bio je trijumf u Kupu 1995. kad je on poneo titulu MVP. Posle je dve godine igrao u Realu, zatim u Kaseresu, Trstu, Malagi, Đironi i na kraju, u sezoni 2002/03, Ljeidi i Forumu iz Valjadolida. Iz igračkih patika odmah je uskočio u trenersko odelo. Još kao igrač bio je viđen za trenera jer je kao plejmejker bio produžena ruka trenera, dirigent, ideolog, glavni kreator. Bio je brz, siguran sa loptom u rukama. Nikada nije bio opsednut davanjem koševa, uvek se držao izreke da jedan koš srećnim čini jednog igrača, jedna asistencija dvojicu.

Kako je igrao, tako i trenira. Traži nadigravanje, ideju u igri, atraktivnu košarku. Zna da u timu mora da ima i nekog „snagatora“ jer se bez njih ne može, ali preferira kreativce, tehnički potkovane igrače koji mogu da postignu koš, ali takođe i kreiraju igru. Nije slučajno što su pod njegovim vođstvom eksplodirali Serhio Ljulj i Serhio Rodrigez, što Rudi Fernadez i Džejsi Kerol šutiraju kao nikad… Pokazao je, za španske prilike, hrabrost uvodeći u prvi tim Luku Dončića sa samo 16 godina. Danas je Luka lider Reala, i ako na leto ode u NBA ostaće „rupa“ koja će se teško zakrpiti. Pomogao je da se afirmiše Vili Ernangomez, danas u NBA, šansu dobija i mladi Dino Radončić, a u mlađim kategorijama Reala čeka svoj trenutak nekoliko velikih talenata.

Laso je temperamentan, ali korektan trener. Retko dobija tehničke greške, sudije baš moraju debelo da zabrljaju da ga izvedu iz takta. Kad govori bira reči, ne izaziva polemike, ima razumevanja za novinare… Osvojio je jednu Evroligu, 3 ACB, 5 puta Kup kralja, 3 Super-kupa Španije i 1 Interkontinentalni kup.Ukupno 13 trofeja u 18 finala. Tri puta je bio trener godine u ACB, jednom je dobio „Trofej Gomeljski“ kao najbolji stručnjak sezone u Evroligi. Ne rangira svoje titule, ali kaže da je Kup kralja, protiv „Barse“ u Barseloni, u prvoj sezoni bio važan jer mu je dao sigurnost, sam sebi je dokazao da može da uspe i u velikom klubu.

Priznaje da nije pomišljao da će ostati sedam godina (i ko zna koliko još), ne razmišlja da „juri“ rekord Lola Sainza (ali kaže: „Daj bože“), drži se devize da je uvek najvažnija prva sledeća utakmica. Nastoji da ni njega ni ekipu ne menjaju ni pobede ni porazi, kad se meč završi – kako god da se završi – sutra je novi dan, novi trening, novi izazovi. Uvek gleda napred, što je dalje moguće. Prati sve klince od 13-14 godina koji su dovedeni iz raznih regiona Španije ili iz sveta, podseća da su u trijumf Mirotića ili Dončića uložene godine “nevidljivog“ rada sa njima. Kaže da mu je najveće priznanje prepoznatljiva igra Reala, zadovoljstvo navijača, identifikacija sa timom. Ističe da nikada neće zaboraviti ovacije publike posle poraza u Madridu od Fenerbahčea u plejofu 2016.

Lane je produžio je ugovor sa Realom do 2020. Prošle sezone Real je odigrao 82 zvanične utakmice (60 pobeda, 22 poraza). Sa tim ritmom ni 734 utakmice Lola Sainsa nisu nedostižne.

Photo: ACB i Printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar