Početna DOMAĆA KOŠARKAKRK: Partizanu pehar, Zvezda u čudu

KRK: Partizanu pehar, Zvezda u čudu

od Aleksandar Ostojić
25 pregleda

Velika i opravdana je bila radost igrača i stručnog štaba Partizana dok su u Nišu pozirali sa peharom Kupa Radivoja Koraća. Nisu došli kao favoriti, ali onda kad je bilo najvažnije, u finalu, pružili su najbolju igru ove sezone. Sasvim zasluženo se vraćaju u Beograd sa trofejom.

I pored toga što mnogi neće sa mnom podeliti ovaj stav, tvrdim da Crvena zvezda nije izgubila utakmicu, nego je Partizan pobedio. Crno-beli su imali sjajnog Najdžela Vilijams-Gosa, MVP finala, momka koji će za koju godinu biti evropski superstar, vrlo verovatno i cenjen igrač u NBA ligi. A on je imao Novicu Veličkovića u najboljim godinama i u najboljoj formi… Da li sam rekao nešto što nije tačno? Novica je ceo turnir u Nišu odigrao kao u svojim najboljim igračkim godinama, onda kad je nosio dres jednog Reala. Zaustavio je vremensku mašinu, a sa Vilijams-Gosom činio je otprilike sličan tandem kao što su to u Olimpijakosu godinama Spanulis i Printezis. Jedno biće podeljeno u dva tela.

Mnogo toga novog doneo je Nenad Čanak, i njemu idu ogromne zasluge za ovaj pehar. Skoro preko noći naučio je svoje momke da igraju timsku odbranu, a baš sa njom su u finalu razbili Crvenu zvezdu. Naterao ih je da skaču, i nadskakali su velikog rivala. Sve karte bacio je na Veličkovića, Vilijams-Gosa i Gagića, i nije pogrešio. Čanak pažljivo gaji Vanju Marinkovića, hrabro forsira Aleksandra Aranitovića, pokušava da vrati Mihajla Andrića i potpuno se odrekao usluga igrača koji su letos došli iz Dinamika zajedno sa Mutom Nikolićem (Gavrilović, Stevanović, pa i povređeni Čakarević). U finalnoj utakmici Čanak je zabeležio još jedan trijumf – pobedio je svog rivala na suparničkoj klupi Dušana Alimpijevića.

Sve je pokušavao trener Crvene zvezde, ali očigledno je da mu je tim u padu forme. Ceo finalni turnir u Nišu odigrao je traljavo, samo sreća ih je spasila da ne ispadnu već u četvrtfinalu od čačanskog Borca. Igrače neću komentarisati, ali jednu scenu moram. Na kraju utakmice svima su dodeljene srebrne medalje. Interesantne su bile reakcije nekih od njih pošto bi im Dejan Tomašević čestitao, i stavio im medalju na grudi. Skoro svi domaći igrači (sa izuzetkom kapitena Lazića), odmah su besno skinuli medalje i smotali ih, a skoro svi stranci u Zvezdinom timu su pristojno nosili svoje medalje oko vrata do kraja ceremonije. Nemam nameru da se bavim psihologijom, i tumačim ove gestove, samo bih dodao da su neke stvari ipak pitanje vaspitanja.

Zvezda je častila Partizan već na samom početku utakmice. Kao da se trudila da protivniku da što veću „foru“, a zaustavila se na minus 20. Toliko je bilo u drugoj četvrtini kad je iznervirani Alimpijević uzeo ko zna koji po redu tajmaut i dobro izribao svoje momke. Partizan je odbio taj prvi napad, a u drugom poluvremenu još dva. Najpre početkom treće četvrtine, kad je njegova prednost smanjena na 5 poena, a onda i u poslednjim minutima utakmice kad je Zvezda očajnički tražila trojke, ali ih nikako nije pronalazila. Sve što je uspela bilo je da dođe do minus 3, ali to je toliko iscrpelo Alimpijevićev tim da nije imao snage za potpuni preokret.

Viđena je odlična utakmica, a najbolje od svega je što nije viđeno ono čega su se svi pribojavali. Meč je završen bez ijednog jedinog incidenta, i svi istinski ljubibetlji košarke voleli bi da „večiti“ to repriziraju i na narednim utakmicama u Beogradu. Znači – može se igrati i bez prekida, koškanja, tuče navijača, sumnjičenja sudija… Pa kad može – hajde stalno tako!

Za kraj, ali i za istoriju Partizana, ostaje finalni rezultat 81-75. Prvi trofej ove sezone otišao je u vitrine crno-belih. Poslednji put „Žućkovu levicu“ osvojili su 2012.

Photo: Dejan Stanojević

Možda će vas interesovati

1 komentar

fipac February 19, 2018 - 11:18

Ja mislim da je trener Zvezde izgubio utakmicu jer nije uspeo da motiviše svoj 4-5 puta skuplji tim. Da sam na Čovićevom mestu, kazna bi bila svima po jedna plata manje na računu.

Odgovori

Ostavite komentar