Početna EVROPA/SVETDablin slavi titulu posle trilera!

Dablin slavi titulu posle trilera!

od Dejan Nedić
12 pregleda

Košarka se igra i u Irskoj, a Koš magazin ponosno predstavlja našeg novog saradnika iz ove ostrvske zemlje, Dejana Nedića. On 18 godina živi u Irskoj, inženjer je koji u slobodno vreme trenira košarkaški klub UCD Marian BC. Evo njegove priče upravo o ovom klubu koji je pre nekoliko dana postao isrki šampion, ali i o još nekim stvarima.

***

Republika Irska i Severna Irska imaju zajedničku košarkašku ligu, a novi prvak je UCD Marian, tim iz južnog Dablina. Prvi put posle 1978. Inače, upravo se, pored zaštitnika Irske Svetog Patrika (17. mart) slavi i 70 godina kako je košarka počela da se igra na Univerzitetu UCD, drugom po rangu u ovoj zemlji, i 50 godina od osnivanja srednjoškolskog tima Marian.

Ja sam zvanično trener U14 u UCD Marian, pokušavam uz dva pomoćnika Amerikanca da naučim klince kako se stvarno igra, dok je moj sin Adam dosta upućen u igru Saleta, Bodiroge, Dražena, Divca i Kukija. Ali ipak Lebron mu je idol.

A ja sam na sajtu Koš magazin pročitao priču o Borivoju Ševiću, „teči“ novosadske košarke, i u njoj pronašao inspiraciju za sopstveni rad. Moja karijera je bila ovakva: proveo sam neko vreme u KK NAP-u i stigao do seniora u zimskoj ligi. Igrao sam za školu, fakultet i u vojsci. Ali povrh svega, gledao sam uživo i na TV veliki broj istorijskih utakmica, i veliki broj naših košarkaških legendi. Između ostalog, gledao sam i naše protiv Amerikanaca u SPENS-u 1981.

Pre koju godinu odvedem mog sina da se učlani u UCD Marian BC i za manje od godinu dana postadoh i “coach” njegovog pionirskog tima. Ovde u Irskoj je košarka amaterski i porodični sport. Za mnoge porodice je košarka prava religija. Postati ovde trener je daleko lakše nego kod nas, ali i kvalitet treninga je slabiji, a i manje se trenira.

U našem klubu “the head coach” seniorskog tima je Janis Liapakis, Grk. Nekako sam saznao da je igrao i bio pomoćni trener u grčkom Peristeriju. Prvom sledećom prilikom kad sam ga sreo, spomenuh NAP i, naravno, Milana Gurovića. Janis se oduševio, jer se dobro seća Gurovićevih početaka kao tinejdžera u Grčkoj. A posle toga se pojavio i tekst o legendarnom Teči. Krug se polako zatvorio.

Ovih dana se zatvorio i jedan drugi krug – onaj koji se tiče titula. Moj UCD Marian imao je samo dve do sada. Osim spomenute iz 1978, osvojili smo i Kup 2011. U prvenstvu Irske sve do januara UCDM je vodio sa dve pobede prednosti, a stigao je i do finala irskog Kupa. Tada sam već u glavi počeo da “pišem” ovaj tekst, ali – prvo skoči pa reci hop. U finalu Kupa izgubismo od Temploga, prošlogodišnjeg šampiona Irske. Samo dve nedelje pre toga smo ih dobili sa 19 razlike.

Potom u prvenstvu u kratkom roku izgubismo dve od tri utakmice. I taman kad je posle toga UCDM nekako uspeo da pobedi glavnog konkurenta, Trali Voriors, u kome igraju dva odlična i visoka Srbina (Goran Pantović i Dušan Bogdanović), stiže nas još jedan poraz u Belfastu.

U Irskoj, u slučaju istog broja bodova u prvenstvu, prvak se dobija u majstorici. Završnica prvenstva je bila dramatična. Na našu sreću, glavni konkurent Templog izgubio je u produžetku od Tralija, iz Kerija. Ali na nesreću pojavio se Kilester, tim iz severnog Dablina, koji je podizao formu tokom prvenstva, i dvaput nas pobedio. Mi smo njih u polufinalu Kupa.

Kilester verovatno ima najkompletniji tim u ligi, sa dva sjajna Španca, jednim odličnim Amerikancem i tri veoma dobra domaća igrača. Imaju i šut, i visinu. Sa druge strane, moj UCDM nema dovoljnu visinu, posebno od kada je posle povrede jedini centar Litvanac završio sezonu. Od stranaca imamo trio: jedan iskusni Španac (Val-Ljobera), jedan Poljak (Markovič), kao i jedan Amerikanac. Svi su odlično igrači, a posebno taj Amerikanac koji se zove Majk Garov.  Od domaćih su tu uglavnom igrači blizu kraja karijere, ali još uvek spremni za borbu – Mini, Kinavan, Dram, Bejns i Džejms. Inače, u Irskoj Amerikanci su tradicionalni stranci i postoji limit da svaki tim može imati najviše dva. U skorije vreme sve je više košarkaša iz zemalja EU, mahom Španaca.

Elem, Kilester i moj UCD Marian završili su Super ligu sa istim brojem bodova, sa po 17 pobeda i 5 poraza. Na redu je bila majstorica za prvaka.

Igralo se na Dan Svetog Patrika, dan najvećeg Irskog sveca, 17. marta I to u Nacionalnoj košarkaškoj areni (National Basketball Arena – NBA; zanimljiva skraćenica). Utakmica u kojoj pobednik sve dobija.

Počelo je silovito – 6:0 za UCDM. Ali Kilester je došao da pobedi. Prva četvrtina 21:16 za njih. Nije bilo lako biti u koži našeg trenera Janisa. Dva finala u jednoj sezoni… Kako da izgubi oba? U drugoj četvrtini ravnoteža se vraća. Naša odbrana funkcioniše, i nerešeno je na kraju prvog poluvremena. Treću četrvtinu Kilester dobija sa jedan poen razlike. Treba ovo izdržati…

U poslednjoj četvrtini krenula je borba na sve ili ništa. Kilester vodi, ali se ne odlepljuje. Najzad dolazi preokret. Tri razlike za UCDM, a na semaforu je 25 sekundi do kraja. Međutim, Kilester pogadja trojku. Tajmaut, svi su na nogama. Janis smiren i samouveren. Imamo 12 sekundi za poslednji napad. Lopta dolazi do Majka Garova, sledi ulaz i peti faul Kilesterovog plejmejkera. Dva bacanja na 4 sekunde pre kraja. Amerikanac prvo pogadja, drugo promašuje. Kilester uspeva još jednom da šutne trojku, ali promašuje i ostaje 72:71. UCD Marian je prvak! Posle tačno 40 godina!

Tada, 1978, trofej je podigao Pol Mini, ali kako su godine prolazile on je potpuno izgubio nadu da će njegov tim ponovo biti šampion. A sada je pehar podigao Minijev najmlađi sin, 31-godišnji Konor. “Tata je ovo uspeo sa 27 godina, ali nije sanjao da će njegov sin isto to ponoviti, istina sa 31 godinom”, rekao je presrećni Konor Mini.

Na putu kući iz arene počenje prava snežna mećava, što je krajnje neobično za ovo ostrvo i inače, a kamoli u martu. Da li to nešto znači, osim što će mom U14 timu biti otkazana utakmica? Možda neki novi krug?

Photo: Printscreen

 

 

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar