Čuveni španski pesnik Federiko Garsia Lorka sigurno nije mislio na KK Žalgiris kada je 1928. složio stihove jedne od svojih najpoznatijih pesama “Zeleno, volim te zeleno”, ali uz malo mašte i slobode selimo naslov pesme u Kaunas.Veliki pesnik u jednom od prvih stihova pomenute pesme govori o “zelenom vetru”, a Žalgiris je u trećem meču protiv Olimpijakosa (80-60) bio više od vetra, ličio je na oluju koja je oduvala goste a domaći tim dovela na pobedu od Beograda, odnosno od F4 koji se od 18. do 20. maja održava u našem glavnom gradu.
Litvanski tim vodi sa 2-1 i ako u četvrtak dobije četvrti meč biće učesnik završnog turnira koji je osvojio 1999. u Minhenu dok je takmičenje bilo još uvek pod okriljem FIBA. Utisak večeri je -zelena boja. Čini mi seda niko u dvorani u Kaunasu nije bio bez zelene majice. Moguće da je deljena na ulazu, ali šta god da je bilo – ideja je uspela. Toliko “zelenila” nikada nije viđeno. Iskreno, biću zadovoljan ako Žalgiris bude učesnik F4 u Beogradu jer će to biti trijumf talenta, ideje, rada, trenera, tradicije, istorije… Litvanija je, uz Srbiju, zemlja u kojoj je košarka više od sporta, nešto kao religija. Bio sam tamo nekoliko puta i video niz otvorenih terena na kojima je neko uvek, čak i noću, igrao ono što Amerikanci zovu street-basket. Košarka se u Litvaniji uči i u klubovima, školama, privatnim i državnim, specijalizovanim akademijama. Model Žalgirisa je suporotnost bogatim klubovima koji rezultat pokušavaju da kupe skupim investicijama i dovođenjem najboljih igrača sa tržišta.
Ko je zvezda Žalgirisa? Nije lako odgovoriti jer tim nema ni jednog super-stara, ali zato ima igru, potrebnu hemiju i talentovanog trenera Šarunasa Jasikevicijusa. U timu je 7 Litvanaca, 2 Slovenca (računajući i Kevina Pengosa koji je Ameriokanac, ali ima slovenački pasoš), 2 Amerikanca, i po jednog Francuza i Srbina. Naš Vasa Micić, lični izbor Jasikevicijusa, sasvim se dobro snašo u zemlji košarke. U ovom meču dao je 8 poena i podelio 6 asistencija. Četiri igrača dala su više od 10 poena, dvojica su bila blizu, ali možda najviše govori podatak o asistencijama: Žalgiris 23, Olimpijakos 12. I odbrana: Printezis je ostavljen na 3 poena, Papapetru na 5, Strelnieks i Milutinov na po 3, Papanikolau na 6… Nije gotovo, ali je blizu kraja. U četvrtak bismo mogli da dobijemo prvog učesnika F4 u Beogradu.
Neko će se setiti, neko će možda sad saznati, da je Žalgiris svoj prvi evropski trofej osvojio u -Beogradu. Bilo je to 14. aprila 1998. u finalu Kupa Saporta. Litvanski tim savladao je Stefanel Olimpiju iz Milana sa 82-67 (37-33), a junak meča bio je Saulius Štombergas, autor 35 poena od kojih je čak 18 dao sa linije penala. Igrali su još Adomaitis, Praškevicijus, Masijulis, braća Eurelius i Mindauskas Žukauskas, Franjo Arapović…
U Turskoj je, naravno, bar kada je sport u pitanju, najpopularnija žuto-crna boja, klupsko obeležje klubova sportskog društva Fenerbahče. Poraz u Vitoriji (83-88) u trećem meču prekinuo je impresivnu seriju Obradovićevog tima u poslednja tri plejofa, po 3-0 protiv Makabija (2015), Real Madrida (2016) i Panatinaikosa (2017). Prošle sezone, pre trijumfa na F4, Fener je dobio dva meča protiv Panatinakosa u Atini a vizu overio kod kuće. Sa dve pobede u ovogodišnjoj seriji skor je bio 11-0, ali je prekinut u Vitoriji. Sad će pokušati da na odbranu titule stigne posle četvrtog meča u petak, ako ne uspe imaće šansu u petoj utakmici na svom terenu.
Baskonija je ubacila 14 trojki iz 25 pokušaja (56%), imala više asistencija (22-18) i vođstvo tokom celog meča. Fenerbahče se, zahvaljujući i Marku Guduriću (4/5 trojke) primakao na 66-67, ali Janis Tima vezao 8 poena i svom timu otvorio put ka pobedi. Ništa neočekivano, taj četvrtfinalni duel ocenjen je kao najneizvesniji i sasvim je opravdao prognoze. Ćeraće se još… Turski tim je ograničio Šengeliju na 8 poena, ali je iznenađenje bio Rodrig Boboa, autor 21 poena i 5 asistencija.
Photo: Euroleague