“Ruska” sezona 2017/18 je završena. CSKA je odbranio titulu prvaka VTB lige, a Himki sačuvao adresu u Evroligi. Plejmejker “armejaca” Serhio Rodrigez je MVP Fajnal fora, a njegov saigrač Nando DeKolo – najkorisniji pojedinac regularnog dijela takmičenja.
Do sedme uzastopne titule CSKA je došao lakše nego što se očekivalo. U polufinalu je “rastrgnut” peterburški Zenit (84-67), u velikoj mjeri zahvaljujući fenomenalnom Rodrigezu koji je u prvom poluvremenu ubacio 21 poen i pomogao Moskovljanima da već u drugoj dionici dođu do 18 poena viška. U borbi za trofej dugogodišnji šampion je velikim dijelom riješio enigmu zvanu Aleksej Šved, tukao “iz svih oruđa” u napadu i umalo došao do stotke (95-84).
Himki je ostao bez titule, ali obzirom na trnovit put koji su prošli tokom sezone, “žuti” mogu biti prezadovoljni epilogom. Ekipa koju su osim direktnih rivala za naslov prvaka u regularnom dijelu pobjeđivali i skromni Kalev, VEF, Astana, Avtodor, završila je takmičenje tek na šestom mjestu i tako izgubila prednost domaćeg terena u četvrtfinalnom duelu s Lokomotivom Kubanj. Zli jezici su Himkiju ubrzo prišili etiketu kalkulanta koji namjerno gubi kako bi se spustio na šestu poziciju, i na taj način izbjegao CSKA u plejofu do samog finala. Oni koji stoje iza takvih optužbi, međutim, zaboravljaju da su momci Jorgosa Barcokasa put do finala morali da krče u duelima protiv odličnih ekipa Lokomotive i UNIKS-a.
Polufinale protiv „zelenih“ iz Kazanja je bilo pravi dragulj ovog Fajnal fora, susret koji će se pamtiti godinama. Meč za titulu je imao svojih draži i trenutaka za pamćenje, ali tako lijepa, uzbudljiva, atraktivna košarka koju su prikazali Himki i UNIKS u meču s evroligaškim ulogom odavno nije viđena.
Par riječi o gubitniku. Momcima iz Tatarstana i njihovom treneru Dimitrisu Priftisu – najiskrenije čestitke. Iza njih je odlična sezona, Grk je stvorio kolektiv koji požrtvovano brani svoj koš, a lepršavo i raznovrsno napada tuđi. UNIKS je tim s velikim „T“ u kom nema mjesta egoizmu, a podjela na zvijezde i vodonoše je nepoznanica. Sve to je prvenstveno zasluga Priftisa koji znalački umije da „promiješa špil“ i izvuče maksimum iz svakog igrača.
„Zeleni“ jesu u petak stali na korak od evroligaškog sna, ali su uzdignute glave napustili Ledenu dvoranu VTB. Bez obzira na poraz, svako ko je te večeri na tribinama nosio njihova obilježja, na kraju je ispratio svoje ljubimce aplauzom i ponosito krenuo ka izlazu. Himki je bio jači, prvenstveno zahvaljujući vanzemaljcu prerušenom u košarkaša koji se odaziva na „Aleksej Šved“ i koji je i ovaj put bio nerješiva enigma za čuvare. Najbolji strijelac Evrolige je donio prevagu, ubacio čak 36 poena od timskih 76, ali još dragocjenije od poenterskog učinka bilo je njegovo umijeće da donosi prave odluke u djeliću sekunde. Kad nije sam trpao koš protivnika, Šved je tražio (i nalazio) saigrače u idealnim pozicijama, a poslije njegovih proigravanja bi poentirali i polaznici kopaoničkih kampova za klince. Da, jeste izgubio čak sedam lopti i opalio 25 puta prema košu, ali njegova nepokolebljiva vjera u sebe i saigrače je nemjerljiva statistički, a upravo iz tog „liderskog gena“ Šved crpi inspiraciju za velika djela i donosi razliku na terenu.
Od samog početka gledali smo veliku borbu, Himki je vodio većim dijelom utakmice, ali njegova prednost je samo u par navrata iznosila 9 poena nakon čega se UNIKS redovno vraćao u igru. Stefan Lazme je gospodario u vazduhu, Džamar Smit trojkama odgovarao Švedu, a „Kino“ Kolom dirigovao igrom „zelenih“. Proticao je 35. minut kada je Trent Loket ukrao loptu Švedu i poentirao za 58-62. Priftisovi momci su po ko zna koji put prišli rivalu na par posjeda, a na semaforu je bilo dovoljno vremena za „posljednji juriš“. Tako barem govori logika, ali kada je u pitanju „prvi pištolj Istoka“ logika je nemoćna. U narednih 105 sekundi Šved je polovičan s penala nakon faula Lazmea (58-63), kupi skok u odbrani i pogаđa trojku (58-66), pogađa još jednu (58-69), pronalazi usamljenog Dženkinsa koji iz lijevog ugla ubacuje trojku „bez koske“ (58-72)!!! UNIKS je u nokdaunu, tri i po minuta do kraja zaostaje čak 14 poena i sve je naizgled riješeno. Žuta tribina likuje, „gotovo je gotovo“, može komotno da se pošalje i SMS senjoru Bertomeu s kratkim, ali slatkim „Ostajemo!“
Međutim, Priftis i njegovi momci su protiv. „Predaja?! Nikad čuli!“ Nesalomiv duh. Počinje posljednji juriš. „Ma daj, pa ko bi to stigao…“ Ali „žuti“ su najednom u problemu. Skovani, griješe, rival krade, trči, pogađa. Prednost se topi. Bekovi Himkija su sada u ulozi „divljači za odstrel“, „zeleni“ agresivni na lopti kao osice, ne odustaju. UNIKS pravi nevjerovatnih 10-0, na žutoj tribini nevjerica. 68-72, do kraja 38 sekundi, a Himki nikako ne može da pogodi.
I onda, naravno… ne, ovaj put to nije Šved, nego tihi, zahvalni čovjek iz sjenke, „Đenka“. Znate već njegov rukopis – dribling iza leđa, Edžim ide „po ćevape“, slijedi strelovit prodor u reket, Lazme se diže, ali „Đenka“ pogađa o tablu. Plus 6, 20 sekundi do kraja! Žutoj torcidi je laknulo, ali Dženkins u samoj završnici pravi nelogičan faul na Kolomu van linije 6,75 m. „Kino“ je precizan triput, 71-74, do kraja još samo pet sekundi! Šanse su minimalne, ali ko zna… Slijedi faul na Dženkinsu, a on s linije penala ne griješi, 71-76. E sad može onaj SMS Đordiju!
„Luda“ utakmica. Pamtićemo je dugo.
Nakon takve drame „zeleni“ su u meč za treće mjesto ušli emotivno ispražnjeni, i na samom početku „pali u komu“. U 16. minutu Zenit je već imao 21 poen viška (44-23), ali to nije pokolebalo momke s obala Volge. Uslijedila je potjera koju u 24. minutu pogotkom kruniše Moris Ndur i od velike prednosti Peterburžana ostaje samo +5 (56-51). Rival odgovara mini-serijom od 8-0 i vraća inicijativu, pa rutinski privodi utakmicu kraju, 93-79. Sudar gubitnika pamtićemo i po fenomenalnom šuterskom učinku Kajla Kuriča – američki bek Zenita ubacio je 23 poena u prvom poluvremenu, a do kraja utakmice dodao još 6.
Veliko finale trebalo je da odgovori na pitanje – kako će CSKA da zaustavi bivšeg “armejca” Šveda? Nakon samo par napada „žutih“ dobili smo odgovor. Čim bi najbolji strijelac Evrope prešao na polovinu „Armije“, tamo ga je čekao „flaster“, a kada bi Šved pokušao da se svojim munjevitim prvim korakom odvoji od pratnje i krene u prodor pod koš, njegovom čuvaru bi u pomoć priskakao neko od saigrača i udvajanjem usmjeravao lidera Himkija što dalje od reketa. Šved je bio primoran da mnogo dribla, vuče „na repu“ dvojicu čuvara i satjeran u ugao terena povratnim pasom traži slobodnog saigrača. Šved asistent je utakmicu završio sa čak 9 asistencija, ali i 5 izgubljenih lopti. Šved poenter je bio skromniji nego obično – 21 poen, trojke 4-10, penali 4-8. Fauliran je čak 14 puta, ali je Itudisova koncepcija u potpunosti urodila plodom. Uz ogromnu potrošnju energije (37 minuta na parketu) Šved je morao da „kopa“ za svaki šut, a vrlo često nije ni imao priliku da uputi loptu prema košu. Solidno su ga pratili Tomas (17 poena, 7 skokova), Gil (11 poena, 6 skokova) i Hanikat (11 poena), ali to nije bilo dovoljno protiv razigranog šampiona.
U redovima „armejaca“ se od samog početka izdvojio raspoloženi Higins, maltene nepogrešiv u šutu i jako agresivan u odbrani na Švedu. Amerikanac je na kraju bio i najefikasniji pojedinac finala s 20 poena, a odličnu podršku pružili su mu DeKolo (18 poena, 7 asistencija), Rodrigez (15 poena, 8 asistencija) i Hajns (10 poena, 8 skokova). Vrijedi pomenuti i rolu Antonova (9 poena, 4 skoka, 1 asistencija) koji je u potpunosti opravdao povjerenje Itudisa i proveo na parketu skoro 21 minut.
Šansu da učine nešto više „žuti“ su imali sredinom treće četvrtine. Nakon velikog odmora Rodrigez je otvorio kvartal trojkom za, činilo se, nedostižnih +16 (57-41), ali su „žuti“ serijom od 9-0 prišli na samo 7 poena zaostatka. Nakon što je Šved ukrao loptu Klajbernu i pronašao Tomasa na „ziceru“, minus 5 je izgledalo neminovno. Amerikanac se, međutim, spetljao i dozvolio Higinsu da ga „odžepari“. I kako to već u košarci biva, hipotetičkih minus 5 se ubrzo pretvorilo u sasvim realnih minus 12: Zajcev je napravio nesportski faul na DeKolou, a Francuz pored dva pogođena penala ubacio i trojku za 62-50. Šansa za preokret je ispuštena, Himki se batrgao, pokušavao da se vrati u igru, međutim, sve je bilo uzalud. U samoj završnici uz gromoglasne ovacije pristalica „žutih“ na klupu je konačno sjeo i Šved. Veliki majstor je zaslužio odmor, a pitanje je da li ćemo ga gledati u istom dresu i naredne sezone – mnogobrojnim briljantnim partijama ove sezone je skrenuo pažnju na sebe i preko okeana, pa eventualni povratak u NBA ne bi nikoga iznenadio.
Kao mnogo puta prije toga, Viktor Hrjapa je na kraju podigao još jedan pehar, iz zvučnika je zagrmjelo „We Are the Champions“, ali u taboru poraženih nije bilo razočaranih lica. Srebro oko vrata i Evroliga „u džepu“ – sasvim solidan kapital nakon osam mjeseci borbe u zaista jakoj konkurenciji.
Photo: YouTube printscreen