U ljetnim danima ljubitelji košarke prate promjene u košarkaškim klubovima, dolazak ili odlazak igrača, a oni još revnosniji slijede prvenstva mladih katgegorija. U toku su takmičenja mladih košarkaša na U18 Evropskom prvenstvu u Letoniji, a nedavno su završena svjetska prvenstva mladjih do 17 godina u Argentini i košarkašica u Belorusiji.
Rezultat na najvećoj smotri košarkašica mlađih od 17 godina je očekivan. i Amerikanke su osvojile ubjedljivo prvo mjesto, po četvrti put za redom. I košarkašice u Belorusiji, kao i košarkaši USA u Argentini, su zaista bili superiorni. Ovaj put evo još malo sjećanja iz Minska. U sedam utakmica Amerikanke su nadigrale svoje suparnice sa ukupno 336 poena više, ili za po 48 poena više u prosjeku po utakmici. Čini nam se da nikada niti jedna ekipa nije djelovala rezultatski superiornije od ove selekcije USA.
Svih 12 igračica trenera USA reprezentacije, gospodjice Carle Ann Berube, su igrale izvanredno. Evo njihovih poena u prosjeku: Zia Cooke 7,9; Paige Bueckers 9,7; Azzi Fudd 9,7; Celeste Taylor 6,1; Jordan Horston 10,1; Haley Jones 10,9; Aliyah Boston 11,3; Hailey Van Lith 5,0; Charisma Osborne 4,0; Samantha Brunelle 3,0; Cameron Brink 3,6; Fran Belibi 8,0. U ovoj ekipi najbolji procenat šuta je imala članica najbolje petorke Aliyah Boston 65,4%. a imala je i 7,1 skok u prosjeku. I pored toga je Jordan Horstan bila MVP takmičenja sa 10,1 poen i sa još dodatnih 7,0 skokova, 5,1 dodavanjem i 3,4 ukradene lopte u prosjeku.
Nećemo ponovo pisati o rezultatima, ali eto Francuskinje su po drugi put osvojile srebrenu medalju, a Australijanke su bile bronzane. Najveće razočaranje je bio neuspjeh domaćih košarkašica (osvojeno pretposljednje 15. mjesto). Nekako su uvijek organizatori takmičenja iskazivali ambicije za osvajanje medalje. Ostalo je nejasno kako se tako mala federacija, poput Beloruske, upustila u organizaciju ovakvog takmičenja.
Prvenstvo je bilo veoma dobro organizovano, skoro bez zamjerki. Broj gledalaca je izostao usljed slabijeg rezultata domaće ekipe. Kažu da ova federacija ima ambiciju da organizuje EuroBasket 2025 godine, te su htjeli da pokažu dobre organizatorske sposobnosti. Reprezentacija Belorusije je još u jednoj stvari bila posebna. Jedina ekipa koja je u svom sastavu imala kompletno ženski sastav, svi članovi trenerskog i tehničkog stafa su bile žene.
Nije bilo predstavnika reprezentacija naših područja, ali ni ovo prvenstvo nije ostalo bez naših ljudi. Najprije u efikasnom FIBA stafu je još jednom dominirao svima nama dobro poznati Predrag Bogosavljev. Popularni Bogče svojom pojavom uvijek plijeni, jer sa njegovih 210 cm je uvijek jedan od najviših ljudi u dvorani, ali svojim besprijekornim radom i velikom ljubaznosti stalno potvrdjuje svoju funkciju direktora takmičenja u FIBA.
Medju sudijama je bila i jedna Srpkinja. Mlada Ivana Ivanović je bila medju čak 10 sudija žena i zaista je bilo impozantno vidjeti veliki broj djevojaka u sudiijskim uniformama. Finalnu utakmicu su sudile dvije djevojke, što pokazuje da FIBA ima ideju da medju sudijama uvrsti još veći broj predstavnica “slabijeg” ili ljepšeg pola.
Kad smo kod sudija, potrebno je kazati da se jedna od njih razlikovala od svih ostalih. Bila je to Sara Gamal, 29-godišnja sudija (inače mašinski inženjer) koja je prvi put sudila jedno svjetsko prvenstvo. Ova djevojka – sudija je izabrala da slijedi svoja religijska opredjeljenja i sve utakmice je sudila sa maramom na glavi. FIBA je nedavno donijela odluku da poštuje religijska opredjeljenja igrača ili drugih košarkaških radnika, pa neka vas ne iznenadi kada vidite sudiju ili igračice sa marama na glavi (hidžab) ili sa pokrivenim dijelovima tijela.
Kao i na mnogim drugim takmičenjima mladih, sve je više djece nekada poznatih košarkaša. Interesantno je da su roditelji najčešće prisutni u gledalištu. Tako je bilo i u Minsku. Mladi playmaker francuske reprezentacije Marine Fauthoux (176 cm) je kćerka nekadašnjeg reprezentativca kojeg se sjećaju i revnosniji ljubitelji košarke kod nas. Otac Frederic je igrao 47 puta za trikolore, a bio je član reprezentacije koja je osvojila bronzanu medalju 2005. godine u Beogradu. Frerderic je čak 17 godina igrao kao graditelj igre u Pau i čak 7 puta bio prvak Francuske, a posljednje dvije sezone je trener tima iz pariskog predgradja Levallois.
Član najbolje petorke Svjetskog prvenstva do 17 godina u Minsku je bila Francuskinja Iliana Rupert. Njen otac Thierry je igrao 17 godina u najkvalitetnijem takmičenju Francuske, ali je na žalost umro veoma mlad sa 35 godina kada je nosio dres Le Mansa. On je počeo prvoligašku karijeru zajedno sa Tonyjem Parkerom u tadašnjem PSG, a oblačio je dres francuske reprezentacije 35 puta.
Jedna od najmladjih Amerikanki Azzi Fudd je dobila ime po nekadašnjoj WNBA igračici Azzi Jennifer koja je 1996. osvojila zlatnu olimpijsku medalju. Njen otac Tim Fudd je dugo igrao u evropskim klubovima, a majka Katie Smrcka-Duffy Fudd je 2001. bila draftovana za Sacramento Monarchs, ali zbog povrede nije stigla da igra u WNBA.
Najviša reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Minsku je bila Španija sa 184 cm u prosjeku, a najniža Kolumbija sa 172 cm prosječnom visinom. Najviši igrač je bila Španjolka Nerea Hermosa Monreal (199 cm), a najniža igračica Kolumbije i ujedno sa najdužim imenom medju svim djevojkama, Dayana Camila Fuentes Medina (159 cm).
Bitno je pomenuti da je jedan od komesara na ovom takmičenju bila i Irina Sumnikova. Ova nekadašnja reprezentativka SSSR i Rusije (rodjena je u Belorusiji) je jedna od najzapaženijih košarkašica svijeta jer je nastupala na četiri olimpijade. Započela je 1988. u Seulu, i pisac ovih redova je imao priliku da joj sudi utakmicu protiv Australije. Tada su predstavnice SSSR osvojile bronzu (naš prijatelj – košarkaški istoričar Vlada Stanković bi vam napisao da su prva dva mjesta osvojile predstavnice USA i Jugoslavije : 77 – 70), a na Olimpijadi u Barceloni Sumnikova je zajedno sa ostalima iz svoje ženske “zbornaje” osvojila zlatnu medalju. Na olimpijadama 1996. u Atlanti i 2000. u Sydneyu, Rusija nije bila na pobjedničkom postolju.
Najbolji bjeloruski košarkaš svih vremena Ivan Edeško (bacač čuvenog pasa na Olimpijadi u Minhenu 1972. kada su predstavnici SSSR nanijeli prvi olimpijski poraz Amerikancima) je na svečanoj večeri iskoristio priliku da ambasadoru USA pokloni svoju knjigu pod naslovom “Kako smo pobjedili USA tim”, što je ambasador gospodski sa osmijehom prihvatio.
Još jedno poznato lice je bilo prisutno na tribinama u Minsku. Radi se o Bojanu Jankoviću. Za one koji ne znaju, ili su već zaboravili njegovo ime, kratko podsjećanje da je nakon uspješne aktivnosti kao pomoćnik Marine Maljković u reprezentaciji Srbije, Janković otišao u USA. Tamo je na Wyoming University nastavio svoju uspješnu trenersku karijeru.
I, na kraju ovog podsjećanja na Minsk, evo i jedne istinske “love story”. Prije šest godina na utakmici Srbija – Francuska pogledi dva pomoćna trenera mladih kategorija su se susrela. Aleksandra Radulović i Arnaud Guppillotte (na slici) su ubrzo započeli istinsku ljubavnu priču. Aleksandra, nekadašnja igračica Partizana, Crvene zvezde, Beopetrola, Ježice i Rogaške Slatine, je igrala i za univerzitetsku ekipe Srbije u Japanu, ali je bila i medju reprezentativkama Srbije u selekciji do 20 godina, posljednjih 13 godina je vlasnik i trener u BC Girl Basket. Arnaud je napredovao kao trener. U prošloj godini je bio trener šampionki Evrope do 16 godina, a u ovoj godini ista generacija je potvrdila talenat u Minsku osvajajući srebrenu medalju. Na svakoj utakmici Aleksandra je bila najverniji navijač reprezezntacije Francuske. Ostalo je pitanje ko će za koga da navija kada se ove dvije reprezntacije prijatelja budu sastale… Njihova priča je još jednom potrdila neraskidivu vezu izmedju košarke u ove dvije prijateljske zemlje.
Photo: FIBA