Možda je ovaj tekst trebao ranije biti na portalu. Što nije, mea culpa. Čekao sam da vidim cio „paket“. Inspiraciju da upotrijebim riječ „paket“, priznajem, dobio sam od žirija jedne od mnogobrojnih emisija koje kao promovišu mlade pjevače. Pa kad neko ima „i glas i stas“ onda ga krste „paketom“. Džin Hekman i njegov „Paket“ nemaju veze s ovim.
U slučaju KK Budućnost Voli „paket“ podrazumijeva rekonstrukciju sale, dodatno jačanje kapaciteta kluba, te sastav koji na terenu predstavlja plodove rada prva dva, za povratak u Euroligu i odbranu ABA naslova. Ovaj „paket“ koji je premijeru imao u ponedjeljak protiv Krke, obećava.
Da se razumijemo, savremenik sam gotovo svih uspjeha jugoslovenske, srpsko-crnogorske, jadranske… košarke, pa me je s te strane prilično teško impresionirati. Bio sam više nego intenzivno uključen u dešavanja oko prvog trogodišnjeg ugovora podgoričkog kluba sa Evroligom, te nastupa „plavih“ u novoformiranom takmičenju. Imajući u vidu s kakvim su timovima igrali prve dvije sezone i tada sam pisao, a i sad tvrdim da je to bio neuspjeh. Čudna politika ljudi koji su vodili klub, u trećoj sezoni, koja je rezultirala smjenom Vlada Đurovića, dan nakon što je s mladim timom deklasirao Partizan u „Morači“ s dvadesetak razlike, onemogućila je da se popravi utisak. Ipak, draftovanje Saše Pavlovića, Žarka Čabarkape i Slavka Vraneša i danas se pominje kao svjetska senzacija.
Krenimo redom. Aleksandar Džikić nastavlja posao stožera ovog projekta. Prepoznala je to i publika pa je dobio najveći aplauz na predstaljanju ekipe, uoči prve utakmice u novoj sezoni. Zahvalnost s jedne, te velika obaveza s druge stane.
Uprava kluba se netom nakon gubitka crnogorske titule od Mornara oglasila optimističkom izjavom da je “završena finansijska konstrukcija za narednu sezonu“, ma šta to značilo. Prelazni rok je na vrijeme odrađen – u junu. Iako se Aleksandar Džikić nadao da mu neće trebati „petica“, Superkup u Laktašima ga je u to slikovito razuvjerio. Alen Omić je kompletirao roster, stavljajući na Džiletova ogromna pleća još veći teret favorita za osvajanje ABA lige i ove godine. Jer preko ABA lige se ide u Euroligu. Sponzorski pul je ojačan s još nekoliko uspješnih firmi iz Crne Gore.
Onda su na red došle sala i klupske strukture. Savjetnici iz Eurolige detaljno su upoznali Dragana Bokana i njegove operativce šta treba da sadrži moderan objekat u kojem se igraju euroligaške utakmice, odnosno, šta traži Euroliga. Prvo se poradilo na kapacitetu, da se doda nedostajućih 1000 mjesta, pa da se napravi VIP loža, VIP salon, rekonstruišu svlačionice, da se uvede elektronska kontrola ulaza, sredi plato oko sale… Cijelo ljeto se radilo u i oko „Morače“ i još se radi… Bilo je i „otkrivanja vode“, zidanja pa rušenja, pa opet zidanja, montiranja pa demontiranja stolica, grešaka u engleskim ispisima… svega što malo interesuje ljubitelje košarke. Elem, nova „Morača“ mnogo je bolja, modernija, savremenija. Parket, koševi (s F4 iz BG „Štark Arene“), semafori, osvjetljenje, ozvučenje, galerija, teleskopska tribina… sve to izgleda da se ne postide nijednog gosta.
Klub je uveo personalizovane godišnje karte (od 180€ pa naviše) koje „su se kao alva prodavele“ ali sponzorima, državnim organima, firmama naslonjenim na budžet… Nezvanično, oko 1500 pravih ljubitelja košarke, koji godinama prate Budućnost, kupili su karte. Od ovih drugih, kako Podgoričani vole da kažu – džabaša, značajan dio (ne)očekivano nije gledao prvi meč u „Morači“. Najbolja „prodata“ mjesta u našminkanoj „Morači“ bila su vidno nepopunjena. Prazno je zjapilo i pola VIP lože!?
Otvoren je funshop, štampane su sveske i majice s likovima prvaka ABA lige… Vidna je marketinška ofanziva. Dakle, dvije trećine „paketa“ su, manje-više, uspješno odrađene.
Tim koji će ove godine predstavljati bivšu Jugoslaviju u Euroligi, te braniti „prstenje“ u ABA ligi, čini deset domaćih igrača (u koje računamo i Gordića) koji su osvojili naslov i kojima je to zahvalnost, uz pet kvalitetnih pojačanja, koja prave razliku u odnosu na one koje su zatekli u klubu. To se ne vidi samo sa nove galerije „Morače“, nego i „iz aviona“. Vidjelo se u Laktašima, vidjelo protiv Krke, gledaćemo i dalje.
Najbolje je djelovao krilni centar s NBA pedigreom – Erl Klark. U bogatoj karijeri dočekaće i prvi nastup u Euroligi. Demonstrirao je motiv da opravda reputaciju s kojom je došao i igrao u Evropi. Njegovo umijeće i njegovu klasu Danilo Nikolić i Aleksa Ilić (pretendenti za poziciju „četvorke“) sigurno nikad neće dostići. Tridesetogodišnji Amerikanac je sve radio „školski“, od finte, šuta, skoka, građenja, dodavanja. U napadu je fokusiran na koš (alternative – na iznošenje lopte iz reketa, poslije ofanzivnog skoka), pronalazi najkraći put i prilično mu ide. Nije bezgrešan. Teško stiže da zatvori promaju u reketu, poslije loših preuzimanja ili ispradanja na prvom koraku, ali „igrača fore u odbrani“ niko ne može da pokrije.
Koti Klark je kombo pojačanje. Igra na pozicijama od „dva“ do „četiri“. Vjerovatno će biti „lažna četvorka“ dobar dio sezone, možda i „petica“, kao protiv Partizana u Laktašima. Dominira na krilu, opet bez alternative. Možda bi bilo rano da već sad pogađa sve šuteve. U odbrani, kad je u timu s ostalim „pojačanjima“, izgleda čvrsto, iskusno. Povratnik je u Euroligu, imaće veliki motiv.
Upravo je odbrana trademark Arona Krafta. Za sad je pokazao da nije „ubica“ u napadu, ali nema izgubljene lopte za njega. Čita igru, stiže svuda. Francuz Edvin Džekson, imao je sjajnih partija u Asvelu i Unikahi, ali ne i u dresu Barselone, iz koje je došao u Podgoricu. On je igrač koji može da napreduje, da se usavršava. Pronašao je pravu sredinu za to i sad je sve na njemu.
Na kraju, Alen Omić je u Podgoricu došao nespreman, ako je suditi prema prikazanom protiv Krke. I takav bio je neuporedivo korisniji od Filipa Barovića, ili Zorana Nikolića (koji nije bio među dvanaest). Sa njim je Budućnost Voli dobila i visinu i masu, a vjerovatno će i veći broj poena iz reketa.
Superkup u Laktašima i prvi meč u ABA ligi protiv Krke pokazali su sve što smo znali ili mogli naslutiti. Pojačanja su prava i pogođena. Nijedan „domaći“ igrač ne može biti adekvatna zamjena nijednom strancu. Ne može podići nivo igre, ne može napraviti razliku. Uostalom, zato su i dovedeni i tu nema neke filozofije. Džikić voli „gotove“ igrače. Sa Gordićem, Ivanovićem ili Petrom Popovićem u petorci (sa svom trojicom već ne) „plavi“ djeluju veoma moćno. Tada se hvataju „žive lopte“ u odbrani, postižu laki poeni iz kontri, vrca kvalitet, trener aplaudira. Međutim, ulaskom Danila Nikolića i Barovića pada intenzitet odbrane reketa, duva promaja, protivnički bekovi hvataju veliki broj lopti, Džikić se dere na parketu ili krsti! Slično i u napadu. Opet se forsira šut za tri poena, nema strpljenja, ekstra pasa, ne cijeni se lopta, ulazi u run-and-gun ritam koji ovom timu nikako ne odgovara.
Činjenica je da u ovom sastavu (bez Omića) Budućnost Voli nije radila ni pet dana prije početka lige. Takođe, imaće pet dana do Zvezde i što se spreme – spremili su. Onda ulaze u karusel s dva do tri meča sedmično, sa dugačkim putovanjima, s malo vremena za ispravljanje grešaka.
Da zaključimo: Budućnost Voli je koncipirana da joj odbrana ABA titule bude primarni cilj. Koliko mogu u Euroligi to vjerovatno ni stručni štab sad ne zna. Publika koja ih prati licitira sa „četiri plus“ pobjeda. Na terenu to zna biti i drugačije. „Paket“ su koji se neće smjeti potcijeniti.
Photo: Euroleague