Grmelo je na dva različita kraja Beograda, a potom se slavilo u celom gradu. Na Marakani je Zvezda šokirala Liverpul u fudbalskoj Ligi šampiona, uz partiju Milana Pavkova “za ceo život”, a u nekadašnjem Pioniru je Partizan vratio milo za drago Trentu u košarkaškom Evrokupu. Znam da će mi neki prigovoriti što ne pišem puna imena sportskih borilišta, ali pamtiće se sportski podvizi, biće vremena za precizno izražavanje. Najveći utisak je energija koja je sa tribina nosila i fudbalere i košarkaše.
Sedam hiljada navijača napunilo je tribine beogradskog košarkaškog hrama, baš onako kako je novi trener Partizana Andrea Trinkijeri želeo i najavljivao pre utakmice. “Da bude hala puna do vrha. Ne zbog mene, nego zbog ovog mladog tima. Da ovo bude pakleno veče” – govorio je Italijan u najavi meča sa Trentom. Nošeni tom energijom njegovi momci su uspeli nešto što je malo ko u prvi mah primetio: postigli su duplo bolji uspeh nego u celom prošlogodišnjem izdanju Evrokupa. Lane je Partizan ovo takmičenje završio sa jednom pobedom (i devet poraza), sad ima dve pobede (i četiri poraza). I dalje je u borbi za jedno od četiri mesta koja vode u drugu fazu, mada su mu šanse prilično tanušne. Bile bi bolje da je pobedio Trento sa više od devet poena razlike, sa koliko je izgubio prvi meč, ali nije uspeo u tome. A mogao je…
Vodio je Partizan sa 15 razlike posle prve četvrtine, kasnije i svih 21, ali Trento je neki čudan tim, ne sećam se kad smo poslednji put videli takvu ekipu u Beogradu. Oni su poput hobotnice, taman pomisliš da su gotovi a oni se munjevito vrate. Igraju neku neverovatno pokretljivu odbranu u kojoj, za divno čudo, ne prave mnogo faulova. U svakoj četvrtini jedva da su izašli iz bonusa, i Partizanovi igrači su muku mučili da slome njihov otpor. Možda čak i ne bi uspeli u tome da najbolji igrač Trenta, centar Nikola Jovanović, nije bio isključen sredinom drugog poluvremena.
Andrea Trinkijeri je vezao dve pobede na startu svog mandata, i svakako može biti zadovoljan. Posle utakmice sa Megom u ABA ligi obećao je da će sakriti ključ od trening sale, i pustiti svoje igrače da odu kući tek kad nauče da korektno zagrađuju protivnika. I, bogami – dobro su zagrađivali protiv Trenta. Naročito Džok Lendejl, koji je na parketu proveo čak 33 minuta, a na kraju završio sa indeksom 23 – najvišim u svom timu.
Primetan je pomak u odbrani Partizana, mnogo više se preuzimaju igrači, nema više lakih poena za protivnika, a situacije koš+faul su postale ređe. U napadu se osmelio Markus Pejdž, protiv Trenta je šutnuo pet trojki (tri pogodio). Zagorac izrasta u crno-belog superstara, Marinković deluje kapitenski (u odsustvu Novice Veličkovića) a dodatna snaga je Bandža Si. Tek sada se vidi koliko je Francuz nedostajao Partizanu u prvim nedeljama ove sezone.
Naravno, nije sve idealno kod Beograđana, čudo bi bilo da jeste. Stefan Janković se uporno traži, a Entoni Braun je i na trećoj uzastopnoj utakmici ostavio nedoumicu: zna li taj momak da igra košarku, i da li uopšte hoće da je igra? Protiv Trenta je na parketu proveo necelih minut i po, jednom šutnuo i promašio, izašao i više se nije vraćao. On je delovao zadovoljan sobom i situacijom u kojoj je, u publici niko nije mislio kao on. Čini se da mu je kod Trinkijerija ostalo još sasvim malo kredita, a u dvorani je već uveliko počelo da se šapuće: “Ko je ovog doveo?”
Photo: Eurocup