Na čelu stručnog štaba Crvene zvezde proveo je četiri godine, osvojio devet trofeja i napustio Mali Kalemegdan kao najtrofejniji trener u istoriji kluba. Nakon desetomjesečne pauze latio se posla u Minhenu i prvu “dionicu” krunisao titulom prvaka Njemačke, koja je Bajernu ujedno donijela i povratak u Evroligu. U novoj sezoni njegova ekipa još ne zna za poraz u domaćem prvenstvu, dok u evroligaškoj eliti uz Efes predstavlja najljepše iznenađenje. Sve to, čini se, nimalo ne remeti unutrašnji mir Dejana Radonjića. I dalje je maksimalno posvećen poslu, koncentrisan isključivo na utakmicu koja dolazi i imun na medijske hvalopojke jer iz stečenog iskustva dobro zna da u trenu mogu da ih smijene salve kritike i osporavanja. Dok drugi hvale ili kude, Radonjić nastavlja strpljivo da radi, a rezultate će po običaju predočiti na proljeće. Gostovanje Bajerna Himkiju iskoristili smo za susret s crnogorskim stručnjakom koji je na najboljem putu da potpiše još jednu sezonu za pamćenje.
Prošlog aprila prilikom preuzimanja Bajerna rekli ste da volite izazove i da je to glavni razlog zbog kog ste prihvatili ponudu Bavaraca. Prije skoro šest godina u Zvezdu ste takođe došli u trenutku koji je iziskivao hrabrost i spremnost da se uhvatite u koštac s novim izazovima. Koja odluka je bila teža?
– Nije bila teška ni jedna ni druga, sam čin odlučivanja nije bio težak.
Šta jeste?
– Obje situacije su bile prilično kompleksne, bližio se kraj sezone, preostajalo je da se igra svega dva-tri mjeseca. Poziv iz Beograda je stigao u trenutku kad je u Crnoj Gori već bilo počelo domaće prvenstvo. Nisam mnogo razmišljao, odluku sam donio brzo i dogovor sa Zvezdom je postignut jako brzo. Počeo sam da radim svjestan situacije da je u pitanju veliki izazov, momenat je bio delikatan, ali sama odluka nije bila teška. Nešto slično desilo se i s Bajernom – ponuda je stigla u delikatnom trenutku, ali razgovori su trajali kratko, i po njihovom završetku odmah sam ušao u posao. Na osnovu stečenih iskustava mogu da kažem da neki izazovi iz Beograda i Minhena mogu da se porede, ali u svakom slučaju ima i velikih razlika.
Na konferenciji za medije nakon osvajanja posljednje titule sa Zvezdom, naslova prvaka Srbije 2017, između ostalog rekli ste da ste sezonu iznijeli uz veliku mentalnu potrošnju na stvari koje nemaju veze s košarkom. I ton i gestikulacija i izgovorene riječi sugerisali su da vam je to bilo daleko teže nego suparništvo s rivalima na terenu i borba za trofeje. Nedugo zatim vaš rastanak s klubom je i ozvaničen. Da li ste ikada u tom kontekstu pomislili da je posao u Zvezdi ostao nezavršen?
– Nikada nisam analizirao to što se desilo, na toj konferenciji sam jednostavno iznio svoj stav iza kog i danas stojim. Rekao sam samo ono što sam osjećao u tom trenutku, a i danas mislim isto. Nakon toga sam imao još nekoliko razgovora s rukovodstvom kluba oko eventualnog ostanka u Zvezdi, ali nije došlo do nastavka saradnje. Generalno, hipotetičko razmišljanje nije moj način razmišljanja, i ne vidim smisao da se na to vraćam i diskutujem na tu temu.
Koliko je bilo teško preuzeti Bajern uz imperativ da je nastavak saradnje uslovljen osvajanjem titule?
– To je dezinformacija. Takve priče me tokom karijere nikada nisu interesovale. Naravno, do mene su stizale informacije da se moja saradnja s Bajernom tako prezentuje, ali nisam ulazio u bilo kakve debate oko toga. To je moj stav i moj način ponašanja. Ugovor je bio potpisan tako da smo i Bajern i ja imali opcije nakon završetka sezone bez obzira na ostvareni rezultat. Dakle, obje strane su imale pravo da donesu odluku šta i kako dalje.
Drugim riječima, mogli ste i da osvojite titulu, pa zatim dobijete ponudu drugog kluba i promijenite sredinu?
– Tako je, kao i obrnuto – mogao sam da osvojim titulu, a da u klubu odluče da krenu u drugom pravcu s drugim trenerom. Međutim, kada smo postali šampioni Njemačke, razgovori na temu produžetka saradnje su bili kratki, dogovorili smo se brzo.
Dobar start Bajerna u novoj sezoni je iznenadio samo one koji nisu upoznati s vašim načinom rada i posvećenošću profesiji. Koliko ste vi lično zadovoljni urađenim, uključujući selekciju, sklapanje tima, rad na pripremama i protekli dio sezone?
– Nakon završetka sezone uradili smo detaljnu analizu, sagledali stanje i odlučili da sa nekoliko prinova ojačamo postojeći sastav. Krenuli smo u nadogradnju i pokušali da na najbolji mogući način sklopimo tim. Čini mi se da smo to uradili dosta dobro, pred početak sezone naš cilj je bio da budemo konkurentni u Evroligi bez nekog opterećenja u rezultatskom smislu. Naravno, meni kao treneru uvijek je bitan sportski momenat, tako da smo se na pripremama maksimalno trudili da uradimo dobar posao i što bolje pripremimo ekipu. Bio je to jako nezahvalan zadatak, ako uzmemo u obzir da otprilike pola tima nikada nije igralo Evroligu, a iskustvo igranja u novom ligaškom formatu imalo je samo par igrača.
Rezime?
– U svakom slučaju mislim da smo izvukli maksimum u datim okolonostima. Ja kao trener sam se adaptirao na situaciju u kojoj je jezgru ekipe trebalo dodati još nekoliko novajlija. Generalno, to je sastavni dio mog posla i čini mi se da smo u okvirima izvodljivog to dosta dobro uradili. Kao što već rekoh, primarni cilj u Evroligi nam je da budemo konkurentni. Onim što smo dosada uradili sigurno moram biti zadovoljan, međutim, ima još dosta da se igra. Vidjećemo kako će to izgledati na kraju, svaka pobjeda nam je bitna i vrijedna. Što se tiče našeg osnovnog cilja, u evroligaškom društvu smo više nego konkurentni, mislim da smo nadmašili očekivanja. Sa trenutnih devet pobjeda (razgovor je vođen dan uoči utakmice Himki-Bajern – Koš magazin) i nadam se još nekom do kraja, moći ćemo da okarakterišemo evroligašku sezonu kao jako dobru. Bajern ima još dvije garantovane sezone u Evroligi i mislim da kroz sticanje dodatnog iskustva u ovom takmičenju, i uz nastavak nadogradnje tima, u nekoj od narednih sezona možemo konretnije da napadnemo određene ciljeve.

Bajern je branio i trofej u kupu Njemačke, ali je odbrana završena porazom u četvrtfinalu u duelu protiv Albe. Šta je po vama uzrok tog neuspjeha?
– Ove godine sistem takmičenja u njemačkom kupu je drugačiji. Za razliku od većine drugih zemalja, nema završnog turnira u februaru koji bi nama kao učesniku Evrolige više odgovarao jer nam je kup utakmica protiv Albe došla u trenutku kad smo imali najteži raspored. Potrošnja je bila ogromna, u 10 dana smo imali pet mečeva, a završni je bio upravo četvrtfinale kupa. U tu seriju smo krenuli protiv Žalgirisa u Minhenu, 40 sati nakon toga igrali protiv Albe u domaćem prvenstvu, tri dana kasnije gostovali u Milanu, pa nakon samo dana pauze – Realu u Madridu, i na kraju, isto nakon samo dana odmora – Albi u kupu. U takvom ritmu igranja nismo uspjeli u posljednja dva, tri minuta u Berlinu da nađemo još malo energije i koncentracije da iznesemo taj teret. Naravno, svima nama je žao što nismo uspjeli da savladamo Albu i odemo dalje, ali treba biti realan u analizi tog momenta koji je bio izuzetno težak. Svi koji igraju Evroligu, posebno te back-to-back utakmice, jako dobro znaju koliko je teško nakon toga da se igra, a ovo je bilo još teže sa samo jednim danom predaha. Svaki poraz nosi određenu reakciju i mi smo se nakon te izgubljene utakmice jako brzo vratili u ritam – u njemačkom prvenstvu smo savladali ekipu Vircburga, u Evroligi pobijedili Budućnost kod kuće, a zatim slavili protiv Bamberga u gostima, što je jedan pozitivan impuls nakon eliminacije u kupu i jako dobar znak za sve nas.
Uzevši sve okolnosti u obzir, koliko je realno da Bajern sačuva mjesto u prvih osam u Evroligi i pomjeri granice u svojim nastupima u najprestižnijem klupskom takmičenju?
– Prije svega želim da kažem da nam je evroligaški raspored do kraja izuzetno težak, dok ekipe koje su u našem „komšiluku“ na tabeli imaju znatno bolji kalendar. Treba ići od utakmice do utakmice, pokušati ostvariti što veći broj pobjeda, pa ćemo vidjeti da li će to na kraju biti dovoljno za plasman u plejof, ili ne. U svakom slučaju mislim da je jako dobro što smo u prvoj sezoni Bajerna u ovakvom ligaškom sistemu ušli u krug timova koji konkurišu za plasman u četvrtfinale, i to sigurno daje pozitivan impuls za kasnije. Ponavljam, raspored nam je jako težak ne samo u Evroligi, nego i u Bundesligi – igra se veliki broj utakmica, svaka je vrlo teška, njemačke ekipe imaju po šest stranaca, vidjećemo kako ćemo uspjeti sve to da iznesemo. Naš cilj je da na kraju plejofa BBL budemo na dovoljno dobrom nivou da odbranimo titulu.
„Alen Ajverson u Bešiktašu“, „Brendon Dženings u Zenitu“, „Glen Dejvis u Zadru“… Priče dojučerašnjih NBA zvijezda koje uz ovakve bombastične naslove dolaze da „pečalbare“ u Evropi obično imaju kratak rok trajanja i završe se užurbanim pakovanjem kofera. Vi trenutno imate u sastavu Derika Vilijamsa koji je prije nepune dvije godine dijelio svlačionicu s Lebronom Džejmsom. Prethodne nedjelje gledao sam ga uživo protiv CSKA u Moskvi, u nekoliko navrata u tv prenosima i stekao utisak da je posvećen timskoj igri, zajedništvu i da želi da bude dio jedne dobre priče u Minhenu. Kako ste uklopili ovog momka u sastav i koliko je Bajern dobio njegovim dolaskom?
– Bilo je jako bitno da se njegova adaptacija obavi na jednom kvalitetnom nivou. Svako od nas u klubu je dao svoj doprinos da se Vilijams adaptira što bolje, i da na kraju iskoristimo kvalitet koji posjeduje. Naravno, u startu je bilo određenog opreza, postojala je i jedna doza rezerve, jer je on prešao put od nekadašnjeg drugog pika na NBA draftu do igrača koji je u potrazi za novim impulsom u karijeri. Imali smo veliki broj informacija o njemu i bilo je potrebno da se napravi strateški plan kako bi se i on osjećao dobro, a mi uspjeli da ga prilagodimo našim potrebama. Pored svega toga, prvi put je u Evropi i sreće se s nekim novim stvarima. Na početku je urađeno dosta kroz svakodnevan rad i veliku posvećenost, bili smo jako strpljivi i čekali najoptimalniji trenutak da on uđe u tim i počne da donosi određene benefite. Dobro je prihvaćen od svih i mogu da kažem da je poslije određenog vremenskog perioda moj utisak jako dobar, čini mi se da smo uspjeli da izbjegnemo te neke početne zamke. Njegova adaptacija, učinak i ponašanje su pokazali da smo uspjeli da uradimo dobar posao i da nam se određeni rizik koji je bio prisutan prilikom njegovog angažmana isplatio.

Ušli smo u drugi krug Evrolige, imali ste prilike da odmjerite snage sa svim ekipama. Ko je ostavio najjači utisak, koga vidite u ulozi favorita na predstojećem Fajnal foru?
– Na osnovu iskustva iz prošle i pretprošle sezone, kada su prvaci postali petoplasirani timovi iz regularnog dijela takmičenja, ne bih žurio s prognozama. Imamo svjež primjer madridskog Reala koji prošle sezone nije ostavljao utisak da će na kraju da bude šampion, a upravo to se desilo. Prije toga je Fenerbahče napravio sjajan posao, mada je regularnu sezonu takođe završio na petom mjestu. Ima puno vremena do F4, uvijek može nešto da se desi, kako dobro tako i loše. Što se dosadašnjeg dijela sezone tiče, Fenerbahče je sigurno najviše pokazao, jednu izuzetnu konstantnost forme i kvalitet igre. Pored toga, na klupi imaju i najboljeg trenera Evrope, mnogo igrača koji su već osvajali Evroligu i na osnovu dosada prikazanog mogu do titule. S druge strane, tu ima još nekoliko ekipa koje su tradicionalno u samom vrhu – CSKA, Real, ove godine Efes igra odlično, ostaje da se vidi da li će da se uključe Olimpijakos i Barselona. Pred nama su još dva-tri mjeseca kada mnogo toga još može da se promijeni.
Na osnovu prikazanog u ABA ligi mnogi projektuju reprizu prošlogodišnjeg finala vaših bivših timova, Zvezde i Budućnosti. Koliko je ta projekcija realna i da li može doći do nekog drugog, u ovom trenutku manje očekivanog raspleta?
– Mislim da može jer tek slijede izazovi i opterećenja koja mogu biti prouzrokovana i dijelom sezone koji je odigran. Mislim da je u januaru prošle godine malo ko smatrao da Zvezda neće biti prvak ABA lige, međutim, kada je došao plejof Budućnost je iskočila u prvi plan, mada je prethodno jako teško izborila finale u duelima sa Cedevitom. Vidjećemo kako će se situacija razvijati ovog puta, ono što je sigurno je da će biti interesantno. Nisam imao prilike da mnogo toga vidim ove sezone, iz razumljivog razloga najviše pratim utakmice Budućnosti jer je učesnik Evrolige. Pogledao sam i nekoliko utakmica Zvezde, Cedevite i Partizana, djeluje mi da će završnica biti izuzetno interesantna, a nivo tenzije vrlo visok. Očekujem dobar sportski ambijent što je jako važno za region i ABA ligu, jer doprinosi porastu interesovanja za košarku. Iz ove perspektive jako je nezahvalno prognozirati ko će na kraju do titule i Evrolige. Zvezda ima prednost domaćeg terena koju prošle godine nije iskoristila, a sada ima priliku da iz tog iskustva izvuče pouke, pa da sve bude drugačije. Budućnost se značajno pojačala, došao je i novi trener, Partizan takođe ima novog trenera i igrače, dok je Cedevita u relativno kratkom roku napravila ogromne promjene. Sve to nam garantuje jako interesantnu završnicu.
Dan nakon ovog razgovora Bajern je u Podmoskovlju savladao Himki i došao do desetog evroligaškog trijumfa. U preostalih deset kola regularnog dijela sezone Bavarce čeka šest gostovanja, a na megdan će im izaći i šest evropskih prvaka. Bez obzira na pakleni raspored njemački šampion ima realne šanse da se bori za plasman u plejof. Ako u toj borbi i istraje, Dejan Radonjić će još jednom pomjeriti neke granice. Vjerujem i da može, uostalom – ne bi mu bilo prvi put.
Photo: Euroleague