Ima osam mjeseci preko devetnaest godina, 211 centimetara je visok, sjajno čuva tablu i mekan šut. Ali čvrsto vjeruje da će, ako ga zdravlje posluži, napraviti zavidnu NBA karijeru. Tom cilju sve je potvrdio i to prosto isijava iz njega. Zato mu nije bilo teško ni da sa šestanest godina promijeni grad, državu, pola kontinenta, kako bi napredovao do visina koje je sanjao.
Na devet utakmica u Euroligi igrao je po 25 minuta, koje je iskoristio da postigne prosječno 11.9 poena, uhvati 6.4 lopte pod oba koša, podijeli po asistenciju i 2.7 blokada po meču. Postao je ljubimac navijača Budućnost Volija. Zove se Bitadze, Goga Bitadze.
– U Gruziji nijesam igrao na visokom nivou, jer košarka nije na nivou na kojem je u Srbiji. Zato sam odlučio da idem dalje, negdje gdje se mnogo više radi. Čuo sam za Megu, kao sjajno mjesto za mlade igrače i prešao sam. Jako sam srećan zbog prelaska jer sam mnogo napredovao, mnogo mi je pomogla – rekao je na početku našeg razgovora Goga Bitadze, centar Budućnost Volija.
Koliko si brzo naučio naš jezik?
– Kad sam došao, u prvih pola sezone ništa nijesam razumio. Sljedeće sezone, iako je trener (Dejan Milojević, prim. M.K) govorio na srpskom, već sam sve hvatao. Znate, dane sam provodio sa saigračima, stalno su govorili na srpskom, nijesam čuo ni riječ engleskog i naučio sam jezik. Ne da tečno govorim, kao na engleskom, ali mogu. Napravim poneku grešku. Sigurnije se osjećam kad govorim na engleskom i zato ga više koristim.
Šta ti je bilo najteže kad si došao u Megu?
– Bio sam usamljen. Nijesam gledao porodicu, ni prijatelje, gotovo da nijesam imao nikoga s kim bih mogao razgovarati. Saigrače nijesam dobro poznavao. To mi je bilo najteže. Ali žestoko smo trenirali, bio sam uvijek premoren… Naporan rad se uvijek isplati. Nešto sam morao žrtvovati da bih dobio ovo gdje sam sad.
Ko ti je najviše pomogao?
– Moja porodica i moj tim. Roditelji su me zvali, podržavali, kasnije su i bili sa mnom. Mega je takođe odradila nevjerovatan posao. Svi su se trudili da mi maksimalno pomognu.
Da li si visinu naslijedio genetski, odnosno, da li je nekog od tvojih igrao košarku?
– Moji roditelji su natprosječno visoki, ali niko u porodici nije visok kao ja. Otac je bio profesionalni košarkaš u gruzijskoj ligi. Potom je doživio povredu koljena zbog koje je morao završiti karijeru.
Šta za tebe znači dolazak iz Mege u Budućnost?
– Mnogo mi znači. Budućnost je tim koji ima sjajnu tradiciju, nevjerovatne navijače. Na svakoj utakmici moraš dati sto posto. Takođe, igramo i Euroligu što ja za mene veoma dobro. Dobro za sticanje iskustva, za napredak u karijeri. Zbog toga mi nošenje dresa Budućnosti i svaka utakmica u koju ulazim bez zadrške, zaista mnogo znači.
Tvoj stav su prepoznali navijači. Postao si njihov ljubimac, pa ti skandiraju “Sex – droga – Bitadze Goga”. Koliko ti to znači?
– Nevjerovatni su! Ja se zaista borim i na svakom meču dajem i više od svojih trenutnih mogućnosti. Ostavljam srce na terenu. Oni to vide. To ne možete vidjeti u svakom klubu. Ali publika u Podgorici odlično poznaje košarku. A što se tiče pjesme… Čuo sam da su to prvi put pjevali Bodirogi… Prija mi naravno, podržavaju me. Čak mi i na ulici neki ljudi to skandiraju. Zaista se lijepo osjećam.
Šta očekuješ od vremena koje ćeš provesti u Podgorici?
– Očekujem prvo što više pobjeda u Euroligi, da završimo sezonu s dobrim vibracijama. Poslije toga da zadržimo ABA titulu u Podgorici. To nam je možda i prvi cilj i očekivanje svih u i oko kluba. Na to sam fokusiran.
Koliki je to izazov?
– Biće to vrlo, vrlo veliki izazov. Sva tri konkurenta u plejofu, Partizan, Cedevita, Zvezda, igraju na zaista visokom nivou, imaju sjajne košarkaše i biće veoma teško. Lično mislim da imamo dovoljno kvaliteta da osvojimo ligu, da pomognemo jedni drugima da igramo kao tim. Biće teško, ali je moguće i mislim da mi to možemo.
Osjećaš li se komotno u Euroligi?
– Kad sam saznao da ću igrati u Euroligi znao sam da će biti teško. Pa te sam igrače ranije samo gledao, znao koliko su dobri i koliko je teško igrati protiv njih. Sad je drugačije. Osjećam se isto kao kad izađem iz stana i gledam komšije. Sad se ne opterećujem imenima, timovima protiv kojih igram. Igram svoju igru i trudim se da uvijek pružim sto posto sebe na terenu. Ako nešto ne uradim kako treba, kasnije se trudim da to ispravim, da budem bolji. Ništa posebno.
Mnogi te smatraju vodećim evropskim prospektom. Da li je ovogodišnji NBA draft mašta ili realnost?
– Ne osjećam, još uvijek, da sam na tom nivou. Ali blizu sam drafta. To je realnost. Gledali su me skauti svih timova. Vidim svoje ime na listi. Ali, znatno je teže opstati tamo. NBA draft mi je, poslije titule s Budućnošću, najveći prioritet ove sezone. Trebalo je da idem prošle godine, ali je odluka da ostanem bila pametna. Da košarkaški sazrim, da unaprijedim svoje tijelo, da steknem iskustvo. Ako budem zdrav, izvjesno je da ću iduće sezone igrati u NBA. Dosta sam proveo u Evropi. Mislim da je vrijeme za NBA.

Da li si znao da je Dinamo iz Tbilisija pobijedio Real 90-83, u Ženevi 1962. godine i postao prvak Evrope?
– Naravno da sam znao. Pa otac mi je igrao u Dinamu. Znam mnogo o košarci. Nekad su poznati igrači bili Otar i Mihail Korkija, Kiladze, Ležava, Sakandelidze… Neki od njih su i treneri u Gruziji.
Da li si upoznao Igora Kokoškova dok je bio selektor Gruzije?
– Nisam, nisam.
Može li Gruzija sa tobom, Šermandinijem, Šengelijom… opet ostvariti neki dobar rezultat?
– Prilično sam siguran da to možemo postići. Imamo kvalitet, sposobni smo da uradimo dobre stvari i sto posto sam siguran da ćemo uspjeti.
Izabrao si broj 11 koji su decenijama nosili najbolji evropski centri. Da li znao za to, ili si ga slučajno izabrao?
– Nijesam znao za to. Slučajno sam uzeo jedanaesticu. Znao sam samo da je Sabonis nosio broj jedanaest. Volim taj broj, izabrao sam ga kao dječak.
Kako se osjećaš u Podgorici?
– Ljudi su mi pružili toplu dobrodošlicu. Svi je šire, počev od tima koji me je zaista lijepo prihvatio, pokazao brigu za mene, vole me. Imate nevjerovatnu hranu, dobre restorane. Okružen sam dobrim ljudima na svakom koraku pa se i lijepo osjećam.
“Toplo mi je”, iskreno je dodao Goga Bitadze, visoki momak za zvjezdane domete, koji je i dalje s obje noge čvrsto na zemlji.
Photo: Eurolague