U kosturu završnog turnira NCAA, koji je prije par nedjelja brojao 64 ekipe, ostale su samo dvije nepoznanice – ko će igrati finale i ko će se okititi titulom. Na ostala pitanja odgovore smo dobili proteklog vikenda, za zvanje koledža na kom se igra najbolja košarka na svijetu 6-8. aprila u Mineapolisu boriće se Mičigen Stejt, Virdžinija, Teksas Tek i Oburn. „Spartanci“ iz Mičigena su deseti put na Fajnal foru, Virdžinija – treći, dok momci iz Alabame i Teksasa debituju na velikoj sceni.
Završne borbe za odlazak u Minesotu još jednom su pokazale da je „Martovsko ludilo“ idealan nadimak za ovu smotru košarke. Od četiri regionalna finala dva su odlučena u produžetku, u trećem je pobjednik bio bolji za samo „pola“ koša, a u četvrtom su presudile dvije lopte. Dvorane su bile krcate, okršaje za plasman na F4 s tribina je posmatralo 74.199 gledalaca, ili u prosjeku 18.550. To je samo uvertira u ono što slijedi, „ludnica“ će da kulminira na parketu U.S. Bank Stadiuma čiji kapacitet iznosi 66.860 mjesta. O televizijskim rejtinzima i papreno skupim TV reklamama i da ne pričamo, „amaterski“ sport u Americi odavno je generator ogromnog profita.
U jeku martovskog dijela turnira, kada je kostur „stanjen“ na samo 16 timova, mnogi su očekivali druga imena na F4. U tom trenutku prva tri nosioca u sve četiri regije su ušla u šesnaest najboljih, senzacija maltene da nije ni bilo, a jedini kvalifikant iz „donjeg doma“ bio je Oregon, 12. nosilac Juga, koji je već u prvom kolu napravio iznenađenje izbacivši Viskonsin koji je bio rangiran kao peti.
Završnica je, međutim, donijela neočekivan rasplet. Od četiri prva nosioca eliminacione borbe je „preživjela“ samo Virdžinija, i to uz veliku dramu, dok su ekipe Djuka, Gonzage i Sjeverne Karoline morale da spakuju kofere.
Najveći odjek izazavalo je ispadanje Djuka, tima koji je projektovan za titulu, ima trenersku legendu na klupi i vođu na terenu koji sa 18 godina već prikazuje košarku NBA nivoa. Istini za volju, naznaka da „Plavim đavolima“ neće sve ići lako, bilo je napretek. Sredinom marta u polufinalu završnog turnira ACC konferencije Djuk je uz velike napore s „pola“ koša razlike savladao najvećeg rivala, Sjevernu Karolinu, a kardiograme svojih pristalica nastavio je da „drma“ i tokom „Martovskog ludila“. U četvrtfinalu Istoka momci Majka Kšiševskog su dobili maltene izgubljen meč protiv UCF iz Orlanda (77-76), a u polufinalu protiv Virdžinije Tek sve je odlučila jedna lopta, 75-73. U oba meča rivali su uz zvuk sirene imali šansu da savladaju favorita, ali su oba puta promašili zicere!
Sreća prati hrabre, Djuk se plasirao u regionalno finale, ali sve ono što su ispustili prethodnici s kamatom su naplatili Tom Izo i njegovi „Spartanci“. Drama, koja se odigrala na kraju, momentalno je uvrstila ovaj duel u „klasike“ NCAA.
Na trojku Kenija Goinsa, kojom je 34,3 sekunde prije kraja Mičigen Stejt poveo sa 68-66, pokušao je da odgovori Ar Džej Beret, još jedna zvijezda Djuka kojoj proriču blistavu budućnost. Međutim, pet sekundi prije kraja zaustavljen je faulom i imao je priliku da s penala donese izjednačenje svom timu. Plava polovina dvorane duboko je uzdahnula kad je promašio prvo bacanje. Da bi sačuvao barem minimalnu šansu za spas, Beret je namjeravao da promaši i drugo, ali se lopta odbila visoko od obruča i na neki nevjerovatan način ipak prošla kroz mrežicu!
„Spartanci“ su i dalje imali poen prednosti i posjed, a junak finala, plejmejker Kešus Vinston, se kod ubacivanja sa strane oteo svom čuvaru, primio loptu i jurnuo na drugi dio terena. Rivali su pokušali da ga stignu i naprave faul, ali je Vinston bio neuhvatljiv. Vrijeme je iscurilo, začula se sirena, a egzaltirani plej bacio loptu visoko u vazduh i poletio u zagrljaj saigračima! Četrdeset godina nakon najvećeg finala u istoriji NCAA, u kom je „Medžik savladao Lerija“, Vinston i društvo imaju priliku da novom titulom obilježe godišnjicu prvog trijumfa svog koledža. Bila bi to treća kruna „Spartanaca“, koji su osvojili naslov prvaka i 2000. godine.
https://www.youtube.com/watch?v=I5os0KGAoRM
Mičigen Stejt – Djuk: Promašaj Bereta i ples sa loptom Vinstona
Ključ pobjede Mičigen Stejta bila je granitna odbrana i konstantan pritisak igrača s loptom. Tinejdžer u tijelu Supermena, Zajon Vilijamson jeste završio utakmicu s još jednim impresivnim dabl-dablom (24 poena, 14 skokova), kao i njegov kompanjon Beret koji je imao sjajan učinak (21 poen, 6 skokova, 6 asistencija), ali istovremeno ovaj tandem je prodao čak 12 lopti, dok se ekipa zaustavila na broju 17. Na toj „rasprodaji“ najveći profit izvukao je Vinston – omaleni (185 cm) plej na reaktivni pogon, koji je kao klinac zanat brusio na betonskim terenima Detroita, u prelomnim trenucima duela s „Plavim đavolima“ podsjetio je na „Medžika“ iz najboljih dana – 20 poena, 10 asistencija uz samo jednu izgubljenu loptu! Na konferenciji za medije Majk Kšiševski lako je prepoznao glavnog junaka u redovima pobjednika.
„On je igrač za velika djela. Ima sjajnog trenera i umije da vodi napad onako kako Tom (Izo – Koš magazin) misli u realnom vremenu, posjeduje istančan osjećaj za igru. To je nešto najdragocjenije što jedan igrač može dati treneru. Svaki put kad smo imali tri ili četiri poena prednosti, ili bili u egalu, Vinston je obavljao veliki posao, pogađao ili asistirao. On je najbolji bek protiv kojeg smo igrali“, obasuo je Kšiševski komplimentima pleja Mičigen Stejta.

Zajon Vilijamson (1) ne može da vjeruje da su “Blu Devilsi” ostali bez Fajnal fora
„Spartanci“ marširaju dalje, a Djuk očekuje rekonstrukcija tima. Koncept Kšiševskog da napadne titulu s četiri brucoša u prvoj petorci nije urodio plodom, a trojica će najvjerovatnije već ovog ljeta koledžu reći zbogom i istaći kandidature za NBA draft. Vilijamson je maltene siguran prvi pik, Beretu prognoziraju top three izbor, dok Kameron Rediš može da se nada ulasku u prvih 10. Јedina nepoznanica je plejmejker Trej Džons – njegove “akcije” na NBA “berzi” su trenutno u padu, pa nije isključeno da će se vratiti u Darem i naredne sezone biti nosilac igre. Protekla sezona bila je oproštajna i za centra Antonija Vrankovića, studenta posljednje godine i sina bivšeg jugoslovenskog i hrvatskog reprezentativca Stojka Vrankovića.

Trener Mičigen Stejta Tom Izo i njegova “produžena ruka” na terenu, Kešus Vinston
„TIGROVI“ RASTRGLI VELIKANE
I dok u Sjevernoj Karolini tuguju, Alabama slavi. Momci iz Oburna su krajem marta napravili nezapamćen lom i na velika vrata ušli u anale studentske košarke. Režiseri najvećih senzacija su u završnici redom savladali višestruke šampione Kanzas (tri naslova prvaka), Sjevernu Karolinu (6) i Kentaki (8). To su ujedno i tri ekipe s najvećim brojem dobijenih utakmica u istoriji NCAA (prije ove sezone Kanzas je imao 2.248 pobjeda, Sjeverna Karolina 2.232, a lider Kentaki – 2.263), što uspjehu Oburna daje dodatnu težinu.
Momcima Brusa Perla najteže je bilo na kraju – Vajldketsi su bili svjesni opasnosti koja prijeti od trojkaša iz protivničkog tabora, pa je Džon Kalipari dao zadatak pulenima da „otjeraju“ šutere Tajgersa s perimetra. To im je djelimično uspjelo na početku kada rivala nije išao šut, pa je stvoreno velikih 11 poena prednosti, ali su bekovi Oburna početkom drugog poluvremena režirali preokret – fantastični plejmejker Džared Harper je kao munja probijao odbranu Kentakija, a hladnokrvni bek šuter Brajs Braun pogađao kako je htio. Harper je bio najbolji strijelac s 26 poena, Braun odmah iza njega sa 24, dok je Kentaki predvodio sjajni Pi Džej Vašington s 28 poena i 13 skokova. Horas Spenser je u posljednjoj sekundi promašio trojku za pobjedu Oburna, utakmica je otišla u produžetak u kom je Harper odigrao perfektno i vodio svoje momke do pobjede.
Završnica utakmice Oburn – Kentaki
„Anything can happen in March!“ uzviknuo je američki TV komentator kad se začula sirena. Oburn ide na svoj prvi Fajnal for! Prije ove utakmice „Tigrovi” su igrali za čast koledža, Alabamu, navijače, Čarlsa Barklija, a u finalu su imali dodatan motiv – Čuma Okiki, njihov najbolji igrač, sjedio je u hotelskoj sobi s pokidanim ligamentima koljena i pratio TV prenos. Momci su igrali za njega, a Čuma, kojem je trener Perl uoči utakmice rekao da sam odluči gdje će da gleda finale, na kraju nije izdržao uz TV ekran i na poluvremenu se pojavio u dvorani da bodri drugove. „To vam dovoljno govori kakav je Čuma saigrač, trpi jake bolove i svejedno je uz nas“, rekao je bek Oburna Samir Dauti.
PET SEKUNDI VJEČNOSTI
“Najluđu” utakmicu gledali smo u Lujvilu, gdje su Virdžinija Kavalirsi u finalu regije Jug tek u produžetku izvojevali pobjedu nad Perdju Bojlermejkersima u čijim redovima nastupa i Saša Stefanović, bek šuter srpskog porijekla i sin nekadašnjeg igrača Crvene zvezde Stefanovića. Nažalost, Saša nije dobio veću šansu protiv Virdžinije i na parketu je proveo samo par minuta. I ovaj meč je momentalno postao “klasik”, a triler završnicu poslednje četvrtine TV kanali i dalje neumorno vrte.
Kavalirsi su bili na korak od poraza – kod tri poena zaostatka na 5,9 sekundi do kraja njihov plejmejker Taj Džerom je imao dva bacanja, ali je ubacio samo prvo. Druga lopta je pogodila prednji dio obruča i odbila se u polje. Kako je kasnije rekao sam Džerom, to nije bio namjeran promašaj, šut je jednostavno bio “kratak”. Najviši u skoku bio je centar Virdžinije Mamadi Diakite koji je u šumi ruku odbojkaški izbio loptu čak na svoju polovinu terena! U grupi igrača koji su jurnuli za njom najbrži je bio bek Virdžinije Kihei Klark. Uslijedio je okret, par driblinga i velemajstorski pas jednom rukom preko pola terena. Loptu je uhvatio Diakite i u djeliću sekunde šutirao preko 221 cm visokog Meta Harmsa. Na ponovljenom snimku arbitri će kasnije utvrditi da je izbačaj dugajlije iz Gvineje bio 4 desetinke “brži” od sata. Lopta je uz zvuk sirene ušla „bez koske“, 70-70, produžetak!
“Bilo je to najdužih pet sekundi u mom životu”, priznao je trener Perdjua Met Peinter, koji je bio na pragu svog prvog F4 i na kraju „poljubio vrata“.
Centar Virdžinije Mamadi Diakite pogađa za produžetak
U dodatnih pet minuta igralo se i dalje koš za koš, a zavjesa je spuštena nakon što je fenomenalni strijelac Perdjua Karsen Edvards konačno promašio važan šut. Momak koji je utakmicu završio s 42 (!) poena i deset ubačenih trojki iz 19 pokušaja, devet sekundi prije kraja produžetka je šutnuo još jednom s distance i promašio. U tom trenutku rival je imao poen prednosti, a malo kasnije s penala preko svog lidera Kajla Gaja došao do +3. Da radost i tuga u ovom turniru idu ruku pod ruku, Edvards se uvjerio u sljedećem napadu u kom je Perdju tražio trojku za izjednačenje. Dvije sekunde prije kraja najbolji igrač ekipe iz Indijane je “prodao” loptu, a Klark nakon faula pogodio oba bacanja za konačnih 80-75 u korist Virdžinije. Kavalirsi sanjaju prvu titulu i nakon dugih 35 godina se vraćaju na Fajnal for, dok će Bojlermejkersi, koji su posljednji put na završnom turniru bili 1980, morati da sačekaju barem još godinu.
Posljednji učesnik F4 dolazi nam iz Laboka, država Teksas. U finalu zapadne regije gledali smo sudar najboljeg napada NCAA (Gonzaga) i najbolje odbrane (Teksas Tek). “Buldozi” su tokom sezone nemilosrdno trpali mrežice protivnika i u prosjeku ubacivali 88,2 poena po utakmici, dok su rivali “Red Rejdersa” pogađali samo 36,5% svojih šuteva i postizali 58,7 poena po meču. Uzbuđenja je bilo napretek, a okršaj dvije “škole” košarke završio se pobjedom Teksašana, mada bi bilo potpuno zasluženo i da je trijumfovala Gonzaga. Momci iz Laboka su već u polufinalu dali do znanja da “odbrana donosi titule” – s 19 poena razlike ponižen je nekadašnji šampion Mičigen, koji je za 40 minuta igre uspio da ubaci samo 44 poena!
U okršaju za plasman na F4 Teksašani su još jednom “spustili rampu”, pa je napad Gonzage stao na cifri 69. Kvintesenciju košarke koju propagira trener „Red Rejdersa“ Kris Bird najbolje je demonstrirao centar Tarik Ovens – pedesetak sekundi prije kraja utakmice udario je rampu Ruiju Hačimuri, lopta je poletjela u aut, ali ju je Ovens stigao i u skoku vratio u teren saigraču! Bio je to potez koji demorališe protivnika, iako je na ponovljenom snimku utvrđeno da su arbitri previdjeli gaženje aut linije.
Spektakularna blokada centra Teksas Teka Tarika Ovensa
U ovom kontekstu to je manje važno, pomenuta sekvenca je prije svega „ogledalo“ agresivne odbrane Teksas Teka. U napadu su prednjačili Džaret Kalver (19 poena) i Met Muni (18), koje je u završnici odlično ispratio Davide Moreti. Sin Paola Moretija, trostrukog šampiona Italije u sastavu Kindera iz Bolonje i bivšeg saigrača Predraga Danilovića, pokazao je da krv nije voda – u prelomnim trenucima Davide je ubacio dvije jako važne trojke i s par ključnih bacanja u penal završnici zapečatio sudbinu Gonzage. Mlađi Moreti je tako postao prvi Italijan koji će igrati na Fajnal foru.
Tamo će biti i 46-godišnji Kris Bird, učenik legendarnog Bobija Najta i nomad koji je počeo trenersku karijeru kao asistent u osamnaestoj. Dosada je promijenio 11 univerzitetskih adresa, a na posljednjoj zabilježio i najveći uspjeh. Novu priliku da nadmaši samog sebe imaće već u subotu. Kada su ga novinari upitali šta misli o F4, odgovorio je da redovno ide svake godine da uči. Ovaj put neće biti u loži, već uz aut liniju. Došlo je vrijeme da i drugi uče od njega.
Rezultati regionalnih finala NCAA:
(Istok) Mičigen Stejt – Djuk 68-67
(Srednji zapad) Oburn – Kentaki 77-71 (produžetak)
(Zapad) Teksas Tek – Gonzaga 75-69
(Jug) Virdžinija – Perdju 80-75 (produžetak)
Polufinalni parovi: Mičigen Stejt – Teksas Tek, Virdžinija – Oburn.
Photo: NCAA