Ako se neko pre starta evroligaške sezone kladio da će na F4 u Vitoriji igrati dva turska tima, danas zadovoljno trlja ruke. Sa stanovišta cele sezone plasman Fenerbahčea i Efesa i nije iznenađenje, u završnicu su stigli sa pozicija br. 1 i br. 4 u regularnom delu lige, što znači da su tokom cele sezone bili u vrhu i u plejofu znali da kapitalizuju stečenu prednost. Takođe, nije iznenađenje ako posmatramo investicije koje se poslednjih četvrt veka ulažu u tursku klupsku košarku. Ako neko i dalje ostaje pri uverenju da je to što se dogodilo iznenađenje, onda je to posledica našeg odnosa prema nekadašnjoj klupskoj košarci Turske, onoj iz vremena kada je put u Istanbul bio neka vrsta nagradne ekskurzije sa garantovanim prolaskom u sledeću rundu. Vremena su se odavno promenila, rast turske privrede učinio je da porastu i košarkaške ambicije, da košarka „počne da uči turski“.
Počelo je ulaganje u klubove a prvi koji je upisao Tursku na mapu zemalja sa pobedom bar jednog kluba u nekom evro-kupu bio je baš Efes, tada pod sponzorskim dodatkom Pilsen. Bilo je to 1996. Turski tim je na putu do trofeja u Kupu Radivoja Koraća prvo elimisao slovenačku Polzelu, zatim izraelski Makabi Rišon, potom je u četvrtfinalnoj grupi u konkurenciji Varezea, Panioniosa i Andore bio prvi sa bilansom 5-1. U četvrtfinalu je pobedio lokalnog rivala Fenerbahče sa dva ubedljiva trijumfa, u gostima 95-68, na svom terenu 74-56. U Vitoriji će 17. maja, u polufinalu Evrolige imati „ evropski revanš“. U polufinalu te 1996. Efes je eliminisao Timsistem iz Bolonje, a onda je na red došlo finale sa Stefanelom iz Trsta. Efes je pobedio kod kuće 76-68, pre svega zahvaljujući Petru Naumoskom koji je dao 31 poen.U timu je bio i tada mladi Mirsad Jahović-Turkčan, pobedi je doprineo sa 6 poena i 6 skokova.U timu Stefanela bili su Dejan Bodiroga (19), Nando Đentile i Rolando Blekmen (po 14), Gregor Fućka (12)…
Revanš finala igran je u Milanu 13.marta, bilo je 77-70 za tim Bogdana-Boše Tanjevića, nedovoljno da se osvoji kup koji je nosio ime nekadašnjeg Bošinog saigrača u OKK Beogradu. Fućka (20 poena) i Bodiroga (14) dali su sve od sebe, ali Efes je takođe imao raspoložene pojedince: Naumoski je dao 26 poena, Ufuk Saridža 14, Konrad Mekri 10, Mirsad Turkčan 7…
Trofej je bio veliki stimulans za Efes i tursku klupsku košarku. Četiri godine kasnije Efes se našao na F4 u Solunu. Sa klupe ga je vodio Ergin Ataman, ovaj isti stručnjak koji ga je sada doveo do F4 u Vitoriji. Budući prvak Panatinaikos bio je bolji u polufinalu (81-71). Bodiroga (22) i Rebrača (15) bili su nerešiv problem za ekipu Efesa u čijim su redovima bili Jahović-Turkčan (15), Damir Mulaomerović (14) i Predrag Drobnjak (11). Efes se utešio trećim mestom i pobedom nad Barselonom (75-69). Godinu dana kasnije, u sezoni sa dve Evrolige, Efes je igrao onu koju je pod imenom Suproliga organizovala FIBA, i stigao do F4 u Parizu. Tamo je u polufinalu opet izgubio od Panatinaikosa (74-66) ali je u meču za treće mesto pobedio CSKA (91-85). Trener je tada bio Oktaj Mahmuti, izdanak naše trenerske škole (odrastao u Skoplju).
Od tada Efesa nije bilo u završnici. Stalni je učesnik Evrolige, ali sada je prvi put stigao do F4. U međuvremenu je imao imidž kluba koji „promašuje investicije“. Potrošene su velike pare na igrače i trenere, ali željeni rezultat je izostao. Ove godine su se složile kockice, što znači dobar trener (Ergin Ataman) i angažovanje dobrih igrača među kojima je i Vasa Micić, koji je verovatno odigrao najbolju sezonu. Efes je u petom meču trojkama „ubio“ Barselonu (80-71), petorica igrača ubacila su ih 17 iz 39 pokušaja (43,6%). Micić je bio sjajajn, ostvario je dabl-dabl sa 10 poena i 10 asistencija, indeks mu je bio 17, samo dva indeks poena manje od Larkina (MVP) i jedan manje od Moermana koji su ubacili po 8 poena više od njega (18). Barselona je dominirala u skoku (38-24) ali nije mogla da nadoknadi manjak poena proizišlih iz preciznog šuta turskog tima.
Ataman će u Vitoriji po treći put učestvovati na F4, između dva učešća sa Efesom ima i ono iz 2003. u Barseloni sa Sijenom. Tada je u polufinalau njegov tim poražen od Benetona (62-65), a u borbi za treće mesto pobedio je CSKA 79-78. U timu su bili Vrbica Stefanov, Mirsad Turkčan, Dušan Vukčević… Efes je uvek imao prisnu vezu sa jugo-košarkom, u godinama proboja ka evropskom vrhu veliku ulogu imali su Petar Naumoski i Mirsad Jahović-Turkčan, njegov dres nosili su i Zoran Savić, Vlado Šćepanović, na klupi su bili Velimir Perasović, Oktaj Mahmuti, Dušan Ivković, a tradiciju danas, na najbolji način, nastavlja Vasa Micić.

U međuvremenu, između Efesa 2000. u Solunu i ovog 2019. u Vitoriji dominaciju u turskoj klupskoj košarci preuzeo je Fenerbahče. Doneo je 2017. toliko čekanu i željenu titulu prvaka Evrope a sada će pokušati da je vrati na Bosfor. Prva prepreka je ljuti lokalni rival Efes. U regularnom delu Evrolige Efes je dobio prvi meč (89-83), Fener se revanširao kod kuće pobedom 84-66. Na redu je evro-majstorica sa velikim ulogom – finale Evrolige.
Ko god da pobedi, naša košarka imaće predstavnika u finalu. Na klupi možda, na terenu sigurno.
Photo: Euroleague