Antverpen je grad koji se nalazi na obali reke Šelde, u njemu živi 513.570 stanovnika, i drugi je po veličini u Belgiji, iza Brisela. Mesto je poznato po ogromnom broju muzeja i katedrala. U njemu je živeo, stvarao i umro poznati slikar Rubens. Pored njega u ovom mestu su stvarali i poznati umetnici Van Dajk, Jakob Jordans, Jan Brojgel mlađi i stariji… Pretpostavljam da ne znate da je Antverpen druga luka po veličini u Evropi, odmah iza Roterdama. Ukoliko vas put nanese obavezno treba posetiti ovaj grad. Ako ima mane, to je što u svakom, ali bukvalno svakom trenutku ovde može da padne kiša, pa mi se čini da lokalno stanovništvo ni u prodavnicu ne ide bez kišobrana.
FIBA je napravila pun pogodak što je svoj treći po redu fajnal for upravo organizovala ovde. Od jednog svog zemljaka Valjevca, kao insajdera, saznao sam da su ljudi iz Antverpena uveravali čelnike FIBA da će turnir biti na vrhunskom nivou, što moram priznati da se i desilo. Takve impresije nose i Saša Đorđević i Dragan Šakota, koji nije mogao sakriti svoje iznenađenje koliko se publike našlo na tribinama. A bilo ih je u dva takmičarska dana oko 35.000 što je, priznaćete, impozantna brojka.
Loto Arena spolja ne izgleda uopšte reprezentativno. To je jedan ogroaman objekat, koji je iskorišćen na pravi način. Na polufinalu kada je igrao domaći tim bilo je preko 17.000 ljudi, a finale je gledalo 16.437 gledalaca. Još jednom sve pohvale i domaćinima, kao i FIBA na dobroj organizaciji.
Prvi put u istoriji ovog takmičenja domaći tim nije trijumfovao. Pehar kući nosi uspavani div Virtus iz Bolonje, koji se na sreću svih pravih ljubitelja košarke vraća na veliku scenu. Saša Đorđević je u teškom trenutku stigao u italijansku prestonicu košarke, i za malo više od tri meseca doneo trofej klubu koji na ovakav rezultat čeka više od deset godina. Koliko navijačima znači uspeh svog omiljenog kluba najbolje će vam reći podatak da su slavili sa igračima u dvorani dobrih pola sata po završetku meča, a i dok kucam ovaj tekst ispod mog prozora se čuje pesma navijača Virtusa.
Teško je nabrojati sve trenere i igrače koji su prošli kroz ovaj klub, ali neke od njih pomenuo je Đorđević na koferenciji za štampu posle finala. U polufinalu naš selektor je svojim iskustvom i slobodno mogu napisati trenerskom “klinikom” savladao Bamberg, koji se pre meča kotirao kao blagi favorit. Italijanski tim je odigrao vrhunsku odbranu, primili su samo 50 poena, bez velikog naprezanja izbacili su nemačku ekipu. Odličan utisak ostavio je Kevin Panter, bivši igra AEK-a. Mene je posebno inspresionirao Dejan Kravić, koga sam prvi put gledao uživo. U izjavi posle tekme rekao mi je da nije zadovoljan svojom igrom, ali jeste timskom odbranom.
U finalu nije bilo drame. Od samog starta (7-0) Segafredo, kako je ime Virtusa, držao je kontrolu. Tenerife su očajno šutirali van linije 6,75, otvorili su meč sa šutem za tri 0-15! Ponovo je odbrana bila uzaštitni znak Đorđevića i njegovih momaka. Zanimljivo je istaći da su u prvom kvoteru samo po trojica igrača bili srelci za svoje timove.
Ni posle odmora Ćus Vidoreta nije našao recept za razigrani tim iz Bolonje. Prvi put još od starta utakmice, momci sa Kanarskih ostrva su spustili prednost Italijana na jednocifrenu u 25. minutu (48-39). Jedinu šansu su Španci imali u 37. minutu (64-57), kada su bili u kratkom naletu, ali nakon faula u napadu moglo je krenuti veselje tifoza iz Bolonje. Najbolji je bio ponovo MVP finala Kevin Panter (26 poena, 7 skokova). Dejan Kravić je završio meč sa 4 poena i 5 skokova. Odličan utisak je ostavila domaća ekipa Antverpen Džajenstsa. U polufinalu su furiozno krenuli protiv Tenerifa, ali je kasnije iskustvo i veći broj jakih utakmica ACB ligaša došlo do izražaja. Ovaj tim je najmlađi na fajnal foru, i imaju odličan trening centar koji je u susretu sa novinarima apostrofirao i Saša Đorđević. Njihov trener Roel Murs proglašen je za kouča godine u Ligi šampiona. Zapamite imena Ismaela Bakoa, Parisa Lija, Džajsena Tejta, koje ćete uskoro gledati u mnogo većim klubovima. Prava nagrada za ljubazne domaćine bilo je treće mesto njihovih mezimaca.
Najveće razočarenje turnira je Brose Bamberg. Mnogi su od njih očekivali da se slavodobitno vrate kući, a oni tamo odlaze bez ijedne pobede. Federiko Perego je pred put u Belgiju dobio novi ugovor, ali i dalje stojim iza toga da on nije trener za klub ranga Bamberga. Moram istaći da i mnogi novinari ovde prisutni dele taj stav.
Na prigodnoj manifestaciji FIBA je proglasila petorku lige, kao i MVP igrača. U idelnih pet se nalaze Tajris Rajs (Bamberg), Kevin Panter (Virtus), Tim Abromaitis (Tenerife), Vins Hanter (Aek) i Ismael Bako (Antverpen). MVP Lige üampiona za ovu sezonu je Tajris Rajs.
Photo: FIBA