Vlada Stanković, ko-urednik ovog sajta, ali pre svega moj prijatelj i drug od 1979. kada je bio uredik sportske rubrike Borbe i “čupao” me iz unutrašnjo-politčke gde sam “venuo” slušajući beskorisne i prazne skupštinske rasprave, malo-malo pa izda neku knjigu. Meni zapadnu čast i obaveza da ponekad napišem uvodnu reč. Čast zato što znam šta dotični zna i može, obaveza zato što, u skladu sa osnovnim postulatom profesije, moram da budem objektivan i ne preteram u hvaljenju.
Pošto je prošle godine tokom F4 u Beogradu pobrao sve moguće komplimente za biografije 101 velikog igrača evropske košarke (“101 Greats of European Basketball”), sada su na red došli treneri – “31Masterminds of European Basketball”. Javlja mi iz Vitorije da mu opet svi redom čestitaju, a iz glasa mu vidim da je i sam zadovoljan. Nisam video knjigu jer je štampana u Vitoriji i već je podeljena igračima, trenerima, fukcionerima i novinarima, ali ne pišem napamet. Čitao sam – iako ne sve – biografije 31 trenera i uhvatio sebe kako “hvatam beleške”. Neću baš reći da ova knjiga treba da bude obavezni udžbenik za buduće trenere, ali neću ni pogrešiti ako kažem da treba da je pročita svako ko misli da se bavi trenerskim poslom.

Osim klasičnih, poznatih i nepoznatih detalja iz biografija velikih trnera, Vlada Stanković – kao neko ko je lično poznavao i poznaje gotovo sve o kojima piše – prenosi i deo njihovih trenerskih filozofija što će svim budućim trenerima biti od neprocenjive koristi.
Znate li, na primer, nekoliko osnovnih sentenci velikog profesora Ace Nikolića?
“Da bismo dali koš moramo prvo da osvojimo loptu”.
Ili:
“Nije pobedio tim koji je dao više poena, nego onaj koji ih je primio manje”.
Još malo legendarni profesor:
“Kad prestanem da ispravljam tvoje greške to znači da sam digao ruke od tebe kao igrača”.
Jasno?
Jedan od najnaprednijih učenika profesora Ace Nikolića, danas predsednik Olimpijskog komiteta Srbije, Božidar Maljković u Vladinoj knjizi kaže:
“Trener mora da pokaže i dokaže svojim igračima da o košarci zna bar tri puta više od njih”.
Među brojnim stranim trenerima takođe ima jasnih poruka i misli:
“Moral i odgovornost igrača ne zavise od njihovih ugovora, već od toga kako oni sebe vide u životu, na treningu i utakmici”, kaže italijanski stručnjak Etore Mesina.
Umesto Željka Obradovića, Vlada citira sam sebe. Posle Željkove titule 2011. sa Panatinaikosom napisao je na sajtu Evrolige:
“Ne vidim nikakvu specijalu tajnu u Željkovom radu. On radi sve što i ostali treneri. Samo bolje.”
Prosto.
A šta kaže Svetislav-Kari Pešić?
“Onako kako trenirate tako ćete i igrati”, ističe Pešić, poznat i po izreci da je “mnogo bolje kad se pobedi nego kad se izgubi”.
Legendarni Dan Piterson savetuje:
“Trener mora da uliva poverenje igračima, upravi, navijačima i celom klubu”.
I još nešto:
”Vaš tim mora da diktira kontrolu igre napadom protiv protivničke odbrane”
I opet Piterson:
“Trener mora biti spsoban da ‘čita’ utakmicu i donosi adekvatne odluke”.

Serđo Skariolo, italijanski trener koji je trijumfovao na klupi Španije, poručuje:
“Odbrana mora biti pametna. Ako pokušavate da branite sve, nećete odbraniti ništa”.
Za Skariola ”lopta je protagonista koliko i igrači, mora da cirkuliše”.
Ako ne umete da definišete talenat, citirajte Bošu Tanjevića:
“Talenat je kao kraća noga – vidi se na prvi pogled!”
Duško Vujošević ne bi bio to što jeste kada ne bi bio originalan tražeći, kao pasionirani čitač, inspiraciju u literaturi:
”Ne znam zašto ljudi misle da je Sizif radio nešto loše? Njegov posao je bio častan, on je bio hrabar čovek, heroj. Ja sam se na početku nekih sezona osećao kao on – počinjao sam iznova, i moj kamen se skotrljao”.
Legendarni trener Reala Pedro Ferandiz, onaj koji je jednom u Varezeu izmislio auto-koš kako bi njegov tim izgubio sa 2 poena dok bi u produžetku bilo možda -15, jednom je priznao:
-Ja kupio sudiju? Nikad! Ako sam kupovao arbitre, kupovao sam obojicu…

I tako u nedogled. Knjiga je puna citata, detalja iz života slavnih trenera, anegdota. Zbir osvojenih nacionalnih i internacionalnih titula sa klubovima i reprezentacijama (mnogi su bili i selektori) penje se na stotine. Nadam se da će Vlada moći da prevede sam sebe kako bi se ova knjiga pojavila (i) na srpskom. Onima koji vole košarku pomogla bi da ponešto saznaju o velikim trenerima koji su stvarali velike igrače, a onima koji uče za trenera olakšala bi put do statusa pravog trenera. Knjiga je prava “trenerska čitanka”, odličan miks čitljivog štiva i stručne literatura. Moj drug Vlada može da bude ponosan što mu se knjige štampaju na engleskom (kaže mi da će na jesen biti izdanje i na španskom) i što je odavno postao ozbiljna referenca za istoriju evropske košarke.
Photo: Rodolfo Molina, Evroliga
2 komentari
Pravo pitanje je: kako doći do ovih knjiga. Ne uspevam već jako dugo da nađem bilo kakav način da poručim, kupim, nabasam negde na “101 Greats of European basketball”, a nisam siguran da ću i sa ovom knjigom proći išta bolje.
Odlično da Vladimir Stanković neguje košarkašku zaostavštinu. Vrlo značajna knjiga za ovaj sport. Značajno je da je Vladimir Stanković prisutan i da beleži dešavanja i da podseća na bitne događaje koji su prethodili današnjim dostignućima. Nadam se da će ova knjiga moći da se kupi i da se prevede na srpski jezik.