Početna EVROPA/SVETIspovest šestog čoveka Yu drim tima

Ispovest šestog čoveka Yu drim tima

od Goran Radonjić
27 pregleda

Jedan od najpoznatijih svjetskih sportskih listova, francuski L’EQUIPE je 20, juna napravio portret nekadašnjeg reprezentativca Srbije (osvojio sa reprezentacijom 3 puta evropki tron i bio prvak svijeta, a okitio se i srebrnom olimpijskom medaljom sa svojim drugarima iz fenomenalne generacije igrača Jugoslavije i Srbije) i sada sjajnog trenera Saše Obradovića. Taj čovjek je preporodio tim Monacoa, i od ekipe iz donjeg dijela tabele doveo je na drugo mjesto i u finale play offa za prvaka Francuske. Priča o ovom odličnom treneru je izašla povodom treće finalne utakmice Monaco–Asvel, ali je to priča za sva vremena, evo slobodnog prevoda:

Ti ne želiš da svane i da dodje novi dan – tako je Sasša Obradović oslikao ratno vrijeme i noći provedene u ratnom vremenu sjećajući se kao da je to bilo juče.

Srpski trener Monacoa (50) je tada imao 24 godine kada je napustio Beograd osvojivši titulu prvaka 1993. sa Crvenom zvezdom, i aterirao je u Limogesu koji je tada bio šampion Evrope predvođen gvozdenom rukom svog sunarodnika Božidara Maljkovića.  Traume iz tog vremena su još uvijek svježe:

– Počeli smo sezonu sa četiri sedmice rada bez lopte, tri treninga dnevno na stazi, u šumi. To danas ne bi prihvatio niti jedan igrač… Sjećam se svakog kutka u Beaublancu (dvorana u Limoges – objasnjenje prevodioca)

Nepuna dva mjeseca kasnije Obradović je napustio Limoges, bez dileme previše neiskusan da se upusti u nemoguću misiju za njega prepustivši svoje mjesto slovenačkoj zvjezdi Juretu Zdovcu.

– Saša je bio čovjek sa osmjehom na licu, ali i dinamitom u nogama.  Svi smo osjetili njegov monstuozni talenat, ali je na žalost došao u pogrešnom trenutku, sa “cvijećem u oružju”. Na treninzima me je slijedio, a više puta sam vidio kada je od muke povraćao od umora. Svaki put se ponovo digao i nastavio, i nije slučajno što je kasnije postao upravo takav kvalitet, kao da je tenk u ostvarivanju ambicija   – pokušava da se sjeti njegov suigrač iz tog vremena Jimmy Verove, sadašnji pomoćni trener u timu Pau.

Patnja i žrtvovanje su među ključnim vrijednostima uspješnog čovjeka koji je odrastao u starom dijelu zanatlija Beograda, na Dušanovcu. Kao i u ponedeljak, kada su njegovi igrači bili u nevolji (29. minut 53–36 za Asvel) on je ušao na teren na svoj način teatralno gestikulirajući na sve strane, nakon čega je dobio dvije tehničke greške koje su ga isključile iz igre, ali zvuk njegovog protesta je ostao jak. “Roca team” nije uspio (73–67, i vođstvo od 2–0 za Asvel) da preokrene rezultat, ali njegov igralki nerv je najavio da će treći susret (četvrtak u 20.45) biti odlučujući.

– Saša je uzdrmao sve nas i unio nam strogost i ambiciju, stvari koje nam najviše nedostaju u Francuskoj, gdje imamo izuzetni talenat koji ne realizujemo zbog naše opuštenosti. On posjeduje trenersko znanje kao Vincent Collet, i strogost Zvezdana Mitrovića. On ne propučta priliku da grdi glavne igrače, što često nedostaje francuskim trenerima. Kad on to radi, onda to donosi rezultat i ti moraš da ga slušaš. Gerald Robinson ili Jarod Jones su osjetili njegov bijes. Ti imaš parvo da promašiš šut, stalno nam govori Obradović, ali on ne podnosi egoizam i aroganciju – svjedoči Paul Lacombe, bek Monacoa, i objašnjava kako je ASM napravio 22 pobjede u 23 susreta u prvenstvu prije play off utakmica.      

ŠESTI ČOVJEK DRUGOG TIMA SNOVA

Uživajući zavaljen u fotelji crveno-bijelog VIP salona u dvorani Gaston-Medecin, Saša se šali: “Ova boja Crvene zvezde mi odgovora u cjelini”  – kazuje laganim glasom i svojom specifičnom  mirnoćom – potpuno suprotno od onoga kakav je na terenu.

Ako ne uspostavi strogost kao i Maljković,  Obradović ne može da očekuje potpuno angažovanje njegovih igrača, i u cjelini podržava “gen” jugoslovenske škole košarke koju je naslijedio od svoje majke (profesorke fizičke kulture koja se još uvijek dobro drži i pored svojih osamdeset godina). On je naslijedio puno i od oca (koji je nažalost umro 2001. godine), nekadašnjeg direktora fabrike, krojača. “Od oca sam naučio da sve što volim mora da ima stil, da izaberem moja odijela, moje cipele” – kaže nekadašnji bek (197 cm) koji bira svoje cipele kao što bira i igru svog tima.

– Ja sam proveo dvije noći bez spavanja kako bih spoznao sve ono što je Maljković tražio kroz sisteme igre.  Našao sam 41 sistem igre, i to nije bilo sve! Sa Božom je bilo isto, a sada je tako i sa Sašom,  ako pogriješiš samo zarez sve propada, i ti si izbačen – razmišlja Verove.   

– U Srbiji košarka nije samo sport. Balkan je pocjepan kroz vijekove. Basket je škola života, istrajnosti, mentalne i fizičke. Tamo te uče šta je džungla. Tu moraš da “ubiješ”, ili da budeš “ubijen”. Taj mentalitet objašnjava naš uspjeh – razlaže Obradović kako je prije Crvene zvezd bio na uličnom basketu gdje se mečevi završavaju borbom za svaku loptu.

Na treninzima Obradović još uvijek skakuće kao da hoće da radi “vježbe samoubistva” zajedno sa igračima. On se suzdržava da ostane po strani, a u toku svoje igračke karijere (1987 – 2005) imao je desetak povreda i ostajalo mu je samo da igra bilijar (imao je porvijeđene ukrštene ligamente, povrede koljena, povredu Ahilove tetive koju je zaradio na Evropskom prvenstvu u Francuskoj 1999.). “Svi ti bolovi… kada se sjetim svih teškoća, ali ipak i pored toga ne bih ništa da mijenjam. Sve to sam previše volio”, kaže.

Saša Obradović je izuzetan radnik, vatreni karakter, njegove grdnje igračima u toku minute odmora su zapamćene kao i one legendarnog Željka Obradovića (9 puta prvak Euroleague). Nisu u rodbinskim odnosima, a Željko je vodio reprezentaciju Jugoslavije na Olimpijadi 1996. i do zlatnih medalja na Eurobasketu 1997. i Svjetskom prvenstvu 1998. u kojoj je igrao Saša.

Ponekad se to i zaboravi, ali Saša Obradović je bio stub odbrane, bio je i brilijantni napadač ui klubovima Crvena zvezda, Roma ili Berlin, on je bio šesti čovjek evropskog “Tima snova”, Jugoslavije koja je 1995. bila nošena jednim drugim Sašom, koji je bio ošišan do glave – Đorđevićem. Obradović je tada bio ona veza uspjeha: “Ja sam obavljao one teške poslove odbrane za Sašu Đorđevića, kao i za Danilovića , Bodirogu, Divca” – kroz šalu govori sadašnji trener “kneževa”.

Zapravo u toku cijele karijere, Saša Obradović je provodio vrijeme sa velikima. Na primjer, sa Draženom Petrovićem, i taktiku je učio od svih trenerskih majstora košarklaške škole ex Jugoslavije koji su uvijek uz kolektiv isticali individualne vrijednosti. Vujošević, Ivković, Tanjević – svi su oni bili veliki treneri, a Saša je puno toga naučio i od Svetislava Pešića, sa kojim je pored reprezentativnih obaveza provodio vrijeme i u Berlinu ili Kelnu prije nego što je i sam započeo trenersku karijeru 2005. godine.

– Ja sam učio puno od košarkaških magova, ali moj pristup je mješavina njihovih iskustava i modernih košarkaških shvatanja. Za mene je odbrana najvažniji faktor igre, jer sve počinje od odbrane, ali ja nisam “obrambeni” trener. Mnogo volim napad – istakao je Saša koji je bio proglašen za najboljeg trenera Eurokupa u 2018. dok je bio u Krasnodaru.

Pored svega, Saša Obradović mrzi poraze i ne osjeća se dobro, pogotovo kada je izgubio prve dvije finalne utakmice. Kod kuće u Monaku, gdje njegova ekipa još nije poražena (10 pobjeda iz 10 utakmica) svi su uvjereni da je pažljivo pripremio osvetu…

(Prevod: Goran Radonjić)

Photo:Printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar