Početna EVROPA/SVETPovlačenje dresova

Povlačenje dresova

od Vladimir Stanković
17 pregleda

Čitam ovih dana u španskoj štampi da je Fuenlabrada, skromni klub iz istoimenog predragađa Madrida koji pamtimo po izvanrednom gostoprimstvu Partizana tokom izgnanstva u sezoni 1991/92, najavio istovremeno povlačenje dresova čak pet igrača: Salva Gvardija (8), Feran Lopez (10), Velimir Perasović (6), Fransesk Solana (13) i Marko Popović (2). I nije mi pažnju privukla čijenica da su među počastvovanim velikim asovima malog kluba i dvojica hrvatskih igrača, Perasović i Popović. Sadašnjim igračima je rečeno da ne mogu tražiti dresove sa brojevima 2, 6, 8, 10 i 13 koje je nosila pomenuta petorka. Sva petorica biće u dvorani “Fernandno Martin” polovinom septembra na turniru na kome će njihovi dresovi otići pod svod dvorane.

Sama čijenica da je klub odlučio da “penzioniše” dresove petorice košarkaša koji su stvarali istoriju KK Fuenlabrada ponovo, bar kod mene, oživljava temu povlačenja dresova. Običaj je, kao i sve iz košarke, preuzet iz SAD gde u svakoj dvorani NBA kluba imate bar neku majicu okačenu pod krov, tek da se današnji posetioci podsete asova zbog kojih su nekada dolazili na utakmice, ili da danas deci pričaju o njima.

Običaj se raširio Evropom, ali se kod nas nekako nije primio. Nešto se i ne sećam da je bilo ozbiljnih pokušaja “presađivanja” ovog (po meni) lepog običaja. Godinama sam ulazio u “Barsinu” dvoranu “Blaugrana” u kojoj me sa zida nasuprot novinarske lože “gledaju” majice San Epifanija, Himeneza (na slici), Solozabala i Duenjasa… Pored njih su i dresovi asova iz rukometa i hokeja na koturaljkama.

Priznajem da bih vrlo rado video povučene dresove koje su nekada nosili Bata Radović

i Saša Gec, Vladimir Cvetković i Miloš Bojović, Dragan Kićanović i Duci Simonović, Praja Dalipagić i Dragan Kapičić, Moka Slavnić i Dragan Todorić, Dragiša Vučinić i Žarko Paspalj, Dejan Tomašević i Vlade Divac, Igor Rakočević i Miloš Vujanić… Da ne nabrajam dalje, mnogo je majstora koji su zaslužili da im se (i) na ovaj način oda priznanje i kaže hvala za sve što su dali klubu.

Znam, u slučaju Zvezde i Partizana problem je što dele dvoranu “Aleksandar Nikolić” tako da bi kačenje dresova na dohvat ruke zagriženih navijača moglo da izazove “spontanu” reakciju sledbenika protivničkog tima. Rešenje bi bilo vešanje dresova pod svod dvorane, tamo gde bi bili nedodrljivi za one koji ne bi umeli da poštuju velika imena rivalskog tima. Klubovi bi mogli da se dogovore, na jednoj strani “crveno-bele”, na drugoj “crno-bele” majice. Ali, da bi se došlo do rešenja prvo treba da postoje ideja i inicijativa.

Problem koji bi, u tehničkom smislu, mogli da imaju Partizan i Zvezda nemaju OKK Beograd i Radnički koji imaju sopstvene dvorane. Nisam odavno bio u sali “klonfera” pa se unapred izvinjavam ako grešim, ali sumnjam da se negde vise dresovi Radivoja Koraća, Rice Gordića, Sije Nikolića, Trajka Rajkovića, Mome Pazmanja, Blaža Kotarca, Rajka Žižića, Zorana

Radovića, Blaža Stojanović… I “ksratši” bi imali čime da se podiče, ali prilikom nedavnog boravka u njihovoj dvorani na Crvenom krstu ne videh ni trag o nekim velikanima basket sekcije sportskog društva koje iduće godine slavi vek postojanja: Nemanja Đurić, Dragutin Čermak, Dragoslav Ražnatović, Milun-Mek Marović, Srećko Jarić, Dragi-Tvigi Ivković, Miroljub-Dugi Damnjanović, Žarko Vučurović…

Jedini izuzetak je FMP u čijoj dvorani u Železniku vise dresovi nekadašnjih zvezda ovog kluba.

Nikad nije kasno da se dobra ideja kopira…

Photo: Printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar