Početna DOMAĆA KOŠARKAKošarka u kolicima je život!

Košarka u kolicima je život!

od Božidar Manojlović
34 pregleda

Momci su pravi. Momci su heroji. Mnogi od njih i u privatnom životu, pa sad i u košarci. Momci se muče, vredno treniraju, pokušavaju da budu bolji od mnogo plaćenijih kolega iz Evrope. Momci su upravo na Evropskom prvenstvu u Sofiji uspeli da pređu iz Divizije C u Diviziju B. Što je ogroman uspeh. Sledeći cilj je Divizija A. Kako i priliči zemlji košarke. Ali, i ovo je za sada mnogo. Do skoro, bez sredstava, bez pomoći, bez nove, savremene opreme, bez lige ali sa jakim, nesalomivim duhom. Sa željom za večnu pobedu, kako u privatnom životu, tako i na parketu. Oni su reprezentacija košarkaša u kolicima Srbije.

Nećemo sad ponovo o svim mukama i životnim putevima ljudi koje je jedan sekund, jedan detalj, jedna povreda, jedan metak, granata, pretvorila u ljude sa problemom s kojim moraju da se nose čitavog života. Pisao je Koš magazin već o tome, pa ko je rad može naći u arhivi. Kao i o tome kako se igra košarka u kolicima, kako se boduju ljudi sa različitim stepenom oštećenja, kakva su pravila, šta je dozvoljeno, a šta ne. Pročitajte stari tekst na našem portalu ili, najbolje, dođite i pogledajte kako ovi momci igraju i sve će vam biti jasno.

Sada smo hteli da osvetlimo veliki uspeh koji je naša reprezentacija postigla proteklih dana na Evropskom prvenstvu u Sofiji. Da se mnogo toga promenilo dolaskom Vladimira Kuzmanovića na čelo Saveza, čoveka koji je igrao košarku na najvišem novou u šampionskim timovima i kasnije funkcionera Košarkaškog saveza Srbije, jasno je sad svakome. Mnogo toga je drugačije, bolje, organizovanije, vidljivije, i to donosi rezultat. Zato smo ga zamolili za osvrt na uspeh koji su naši momci postigli, plasiravši se u Diviziju B evropskih takmičenja:

– Vi ste učestvovali dosta dugo u ovome pa znate o čemu se radi, ali za sve ostale mogu da kažem da sam, gledajući košarku u kolicima, shvatio da uprkos malom broju klubova i svim ostalim problemima, Srbija poseduje kvalietet, da ima taj gen koji vlada u svim kolektivnim sportovima, pa zašto ne i u košarci u kolicima. S tim da entuzijazam tih ljudi ne može da se meri ni sa čim. Napor koji ulažu rukama, obzirom da noge ne koriste, je fascinantan, i mislim da su posebna kategorija ljudi. C divizija je takmičenje u kome smo mi bili i u njemu smo uspeli da budemo sjajni i taj prelazak u B diviziju nikome do sada ovde nije pošao za rukom. Taj uspeh ne znači samo medalju već i njihovu veću vidljivost u društvu, što su oni svakako i zaslužili. Projekat je započeo jako davno, okupili smo skoro najbolje igrače koje imamo. Angažovali smo Slobodana Banjca, kao selektora i kao igrača koji je jedan od najboljih na prostoru bivše Jugoslavije, i on je bio taj stub oko koga smo se svi okupli jer svi imamo veliko poverenje u njega. Ja se ni u KSS nisam mešao gde ne treba, pa se tek ovde nisam mešao u nešto što do kraja ne razumem. To jeste košarka, ali sa finesama koje je jako teško prepričati onima koji to nisu gledali. Nisam sumnjao u tim i bez Banjca, ali on je bio taj koji je zaokružio čitavu ovu ideju. Bili smo autsajderi, a trebali smo da uđemo u prve dve ekipe da bi prešli u naredni nivo takmičenja. Ni grupa nije bila laka. Grci su doveli novog selektora i postali sjajna ekipa, Irsku ranije nismo pobeđivali, Češka je odlična ekipa koja je mislila da će biti lako s nama, pa su se opekli, tako da su protivnici bili više nego dobri. U finalu smo uradili sve što smo mogli, nismo se zadovoljili plasmanom u finale, izgubili smo od Grčke, čestitali im na zasluženoj pobedi ali, verujte, ovo srebro je itekako osvojeno. Nije nikad lepo biti drugi na postolju i gledati prvake kako se raduju ali čim su oni završili svoje radovanje, krenulo je naše jer smo shvatili šta smo uspeli, i trajalo je do duboko u noć.

Kakva je razlika između Divizija C,B i A?

– Ogromna je razlika. Mi se šalimo pa kažemo da se ne spremamo više za Diviziju B, pošto smo sada i mi njen deo, već za Diviziju A. Za nju će nam svakako trebati više vremena. Ono što sad treba uraditi je da se iskoristi ovaj momenat da se što više ljudi sa invaliditetom uključi u ovaj sport. Igrač ovde ne može da se napravi za godinu ili dve. Treba veliko iskustvo samo za vožnju kolica, a kamoli u ostalim elementima igre, taktike, pokretima i svemu ostalom. Uopšte nije lako voziti kolica, primiti loptu, krenuti u drubling, zakočiti pred košem, šutniti na koš… Imaće prilike ljudi da vide to uživo na raznim manifestacijama i takmičenjima koja će biti u narednom periodu pa neka sami prosude.

Dobro, evo vi niste običan gledalac, bili ste vrhunski košarkaš, da li ste vi probali da igrate iz kolica?

– Naravno, i bio sam najgori na terenu! Koliko god da imam snage, jako mi je teško bilo da vozim kolica i da stignem druge igrače na terenu. Oni su već bili u napadu dok sam ja u odbrani, i obratno. Kada sam hteo da šutnem na koš, uopšte nisam shvatao iz kog dela tela treba da izbacim loptu jer sam navikao da šutiram iz nogu, i ni jedna lopta mi nije ni dolazila do koša, sve dok ne shvatiš kojim mišićima izbacuješ loptu. U tome i jeste veliko divljenje prema tim ljudima. Pravila koja smo pominjali je teško objasniti, ali bi ljudi kada pogledaju odmah shvatili da postoje i koraci, i dupla, i faul u napadu i u odbrani… sve. Čak i skok u napadu. Mnogi su zamerali nekim vašim kolegama što to tako zovu, ali ti igrači baš tako žele da se to zove. To jeste skok u napadu, čak i poskoče malo u kolicima. I ovo je jedini sport osoba sa invaliditetom koji se igra pod istim pravilima kao i regularni sport. S tim što ima jedna otežavajuća okolnost, da igrača koji je ispred vas ne možete da zaobiđete van terena, ono što su mnogi od nas redovno radili u košarci, već samo možete da to uradite u samom terenu. Voleo bih da ljudi dodju i vide koliko snage treba samo da se krene u kontru, a kamoli da se da koš.

Ovoga puta imali ste i pomoć koja je preko neophodna jednom sportu koji se tek razvija kod nas?

– Naravno, sad nema razloga da ta pomoć izostane. Meni je drago da je član UO Saveza Velibor Sovrović, koga mnogi znaju iz vaterpola, došao sa predsednikom Paraolimpijskog komiteta Zoranom Mićovićem, koji je možda i prvi put gledao košarku u kolicima na Evropskom prvenstvu i bio je oduševljen. Bio je pun utisaka, srećan što je deo ekipe. Paraolimpijski komitet je platio troškove kotizacije koji nisu mali, troškove priprema. A kada smo kod priprema, nemam reči da iskažem zahvalnost Opštini Knjaževac, njihovom sportskom savezu, gradonačelniku Milanu Đokiću, predsedniku saveza Mikici Vidojeviću na sufinansiranju naših priprema od čak 60%. Oni su prepoznali tu neku energiju i našu ideju i to je van svih naših očekivanja. Boravak i pripreme u Knjaževcu su bili sjajni, igrači su osetili da su reprezentativci svoje zemlje. Prilazili su im na svakom koraku, slikali se s njima, dolazili na treninge, donosili princes krofne, obožavali ih, i ja bih zaista voleo da se ponovo tamo spremamo. Vlasnici hotela “Timok” učinili su apsolutnio sve da se osećamo kao kod kuće. Hala nam je bila na minut I po hodanja, ili kotrljanja (oni ne zameraju kada im se kaže da se kotrljaju), a isto toliko i do centra grada i pešačke zone u kojima su mogli da se opuste i druže s ljudima. Prevoz je bio obezbeđen, išli smo kao gospoda, hvala “Lasti” na toj pomoći, i Paraolipijskom koji je to pokrio, i “Maluru” iz Kragujevca koji je uradio sjajne dresove, i koji je pomogao da izgledamo zaista reprezentativno.

Da li je ovim sport u kolicima definitivno prepoznat od strane države, i da li će sada i pomoć biti adekvatna?

– Ja se iskreno nadam. Sad više ne pričamo o pomoći za reprezentaciju, pričamo pre svega o  pomoći da se podigne srpska liga. Od ove godine imamo 5 klubova, iskreno se nadamo da će i Bijeljina, koja je blizu Srbije, biti šesti klub, i da ćemo od oktobra meseca imati srpsku ligu posle dugo, dugo vremena. Pomoć u takvoj akciji bi bila preko potrebna. Troškovi gostovanja ekipa, termini utakmica i sve ostalo nisu veliki, i samo je pitanje dobre volje. A mislim da je sad pravi trenutak da se što više ljudi uključe u ovo. I sami znate, iz kvantiteta sledi kvalitet. Mi naš kvalitet ne crpimo iz Srbije. Elvis Fakić, član najbolje petorke prvenstva, je bio u Nemačkoj, Sloba Banjac živi u Sloveniji,Goran Vezmar, Boban Stanković, Zoran Jeremić i Vilijam Maksimović su svoje uspehe napravili u Grčkoj. Dakle, mi moramo da stvorimo i ovde nove igrače, kao što su se poslednja tri meseca pojavila tri nova igrača u Singidunimu. Njima će trebati jedno vreme ali će biti pravi igrači. I još nešto moram da istaknem kada govorimo o pomoći. Videli ste kakvu su poruku i podršku uputili naš selektor Saša Đorđević i igrači. Malo je reći da nam je to značilo. Verovatno mnogi od njih i nisu znali da postojimo jer nismo bili dovoljno vidljivi. Ali mi jesmo ovde, postojimo, i tek sad krećemo  u prave stvari. Kad su oni poslali tu podršku, svi naši igrači su rekli da to nisu mogli ni da sanjaju. Hvala im. Ima još mnogo ljudi koji pomažu i nadam se da ćemo uskoro napraviti jedno okupljanje gde ćemo se zahvaliti svim tim dobrim ljudima koji nas prate i podržavaju. Želja nam je još i da budemo domaćini Evropskog prvenstva B Divizije, i da opstanemo u njoj. I da privlačimo mlade ljude. Ako bi više dece, odnosno mladih koji su u takvoj situaciji, znali da postoji sport kojim mogu da se bave, možda bi i svoj život sagledavali drugačije. Bar u tim trenucima oni mogu da budu ravnopravni sa svim drugima. A sve ovo dok pričam u glavi su mi njihova kolica kao sastavni deo opreme, a naša kolica su najjeftnija i stara 14 godina. Protivnici obično imaju nova, ultra laka kolica čija je vrednost 7 ili 10.000 evra, pa sad zamislite kolika je to razlika i koliko smo mi u startu inferiorni.

Uprkos svemu, sada ste i vi deo onog čuvenog slogana Srbija, zemlja košarke?

– Tako je. U Valjevu kada smo bili i kada su mnoge tamošnje legende gledali jednu našu utakmicu, pitali su za našeg čuvenog igrača Željka Ćirkovića, da li bi on mogao malo da igra i za njih jer sve vidi na terenu i sve oseća. E, pa, baš taj čovek je na pitanje u emisiji “Košarka u kolicima specijal”, koju imate na YouTube, šta je u stvari košarka u kolicima, odgovorio: „Košarka u kolicima je život“. Ništa više ja ne bih dodao – zaključio je Vladimir Kuzmanović.

Photo: Privatni album

Možda će vas interesovati

1 komentar

lala August 7, 2019 - 11:36

“I ovo je jedini sport osoba sa invaliditetom koji se igra pod istim pravilima kao i regularni sport.”

Naravno da nije!

No, čestitke mojim drugovima košarkašima.. veliki uspeh u svakom slučaju

Odgovori

Ostavite komentar