Početna EVROPA/SVETSvetsko prvenstvoGoran Radonjić: Počinju pravi okršaji

Goran Radonjić: Počinju pravi okršaji

od Goran Radonjić
9 pregleda

Prvi dio takmičenja je završen i ostaje da se konstatuje da su prve tri utakmice donijele radost za timove koji su se plasirali medju 16 najboljih. Ostala je velika tuga za one koji posjeduju objektivni kvalitet da budu medju najboljima a moraju da igraju za plasman od 17. do 32. mjesta. Najveća je ona turska tuga neprežaljena, kada su protiv USA promašili 4 slobodna bacanja u posljednjih 14 sekundi, a onda nakon toga od šoka se nisu oporavili pa su ih Česi poslali na hladjenje u grupu treće i četrvtoplasiranih timova. Ne zaboravimo da je Turska prije 9 godina bila u finalu sa USA.

Jutros rano ekipe Brazila, Češke, USA i Grčke su doputovale u Shenzhen. Iz jednog od najvećih kineskih gradova u južnom dijelu zemlje (preko puta je teritorija Hong Konga koja je prije 25 godine vraćena matici – u vremenu aktuelnih demonstracija kineske vojne snage su skoncentrisane u Shenzhenu, a do Hong Konga se prelazi mostom pa autom kroz tunel na oko sat vremena vožnje, inače naselja na teritoriji Hong Konga se vide preko morskog kanala) jutros su otputovale reprezentacije Njemačke, Jordana, Dominikanske Republike i Francuske. Raspoloženja su bila različita. Jedni su ponijeli prijatne uspomene iz Shenzhena, a drugi su ostali razočarani.

Pored Turske, najveće razočaranje se odnosi na Njemačku. Došli su sa velikim ambicijama jer su u pripremnom periodu pokazali dobru igru, a vjerovali su da će zvjezde tima odigrati najbolje kada bude najviše trebalo. Njemačka i Francuska su otvorile Prvenstvo (kao i u Ljuibljani na EuroBasketu 2013) a pobjedu je zasluženo ostvarila Francuska. Nijemci su prihvatili taj poraz veoma teško, jer su naročito na početku odigrali slabo (da napomenem, u prvoj četvrtini su pogodili samo jednu trojku i jedno slaobodno bacanje), ali nisu uspjeli da se oporave od tog poraza pa je susret sa Dominikanskom Republikom bio koban. Nikome nije jasno kako je moguće da ekipa koju trenira nekadašnji Pešićev pulen Henrik Rodl pretrpi poraz od objektivno slabijeg protivnika.

No. još jednom se pokazalo da u košarkaškom sportu važe životna pravila. a ovaj put je bilo po onoj staroj “boj ne bije…”, a srca junačkog nije bilo čak ni u igračima velike reputacije: Johannesu VOIGTMANNU (CSKA), Danielu THEISU (Boston Celtics), Dennisu SCHRODERU (Oklahoma City Thunder), Maximilianu KLEBERU (Dallas Mavericks). Inače, njemački tim je djelovao impozantno na terenu jer je prosječna visina igrača bila 200 cm, a svi koji su nastupali su imali dovoljno iskustva jer je prosječna starost tima 26 godina. Ostaje im da kroz plaćanje učešća na predolimpijskom turniru pokušaju da opravdaju dobrim rezultatom.

 Rijetko kada je na jednom aerodromu bilo toliko vrsnih košarkaša kao jutros (petak) na izuzetno velikom aerodromu Shenzhen. Avionom domaće kompanije Shenzhen Airlines su putovale ekipe Litvanije, Australije, Dominikanske Republike i Francuske, ukrcali su se u specijalni čarter na putu za Najning. Arvydas Sabonis je dobio mjesto u biznis klasi, domaćin je dodijelio po dva mjesta svakoj reprezentacoiji. Francuski predstavnici na najkomotnijim mjestima su bili oni koji su i najviši medju igračima. Najviši u timu Francuza su odlični centar Utah Jazza Rudy Gobert (215), i noivi centar Boston Celticsa Vincent Poirier (213).

Francuzi su veoma zadovoljni svojim igrama. Prije prvenstva se mnogo strahovalo od Nijemaca, jer ekipa još nije bila u formi, a posebno dvojica igrača – Nando De Colo, koji je kasnije počeo sa pripremama, i Nicolas Batum koji je imao poteškoće sa ledjima. Kada je prva i najvažnija prepreka preskočena (a upravo je De Colo bio najslabiji igrač u ekipi jer je bacio 5 lopti u ruke protivnika i postigao samo 2 poena, a Batum je bio na terenu 33 minuta, igrao dobro odbranu, ali nije pokazao efikasnost – samo 2 poena), preostale dvije utakmice trener Vincent Collet je iskoristio onako kako je želio prije Prvenstva. Dao je priliku svim igracčima i svi su pokazali kroz lagane utakmice protiv Jordana i Dominikanske Republike veliku superiornost. Tri pobjede protiv Njemačke (78–74), Jordana (103–64) i drugog predstavnika u narednom kolu iz Shenzhena Dominikanske Republike (90–56). Ekipa je pokazala uspon forme, a igra u odbrani je bila izuzetno snažna i na momente jaka poput neprobojnog Kineskog zida. Visoki igrači Francuske su veoma brzo odučili protivničke napadače da ulaze u reket. Kako će da bude u nastavku takmičenja teško je reći jer Francuze očekuju dvije utakmice sa protivnicima koji spadaju medju pet najvećih favorita na ovom Prvenstvu (Australija i Litvanija, koje su pokazale ponajviše uz Srbiju i USA). Naravno mnogi smatraju da je peti jaki tim upravo francuski tim.

Dominikanska Republika je ponesena pobjedom od samo dva poena razlike nad Jordanom iskoristila razočaranost Nijemaca nakon poraza protiv Francuske. Igrali su veoma disciplinovano, a taktika trenera Nestora Garcie je bila da se umrtvi igra, i skoro da je svaki napad trajao blizu 24 sekunde. Dobri šuteri i iskustvo stečeno igranjem u evropskim timovima je pomoglo je da se odluči pobjednik. Ronald ROBERTS (igra za francuski Elan Chalon) i trojica suigrača koji igraju u Španiji – Eulis Baez (Grand Canaria), Juan Garcia (Tau) i Eloy Vargas (Murcia), su najviše doprinijeli da ekipa ostvari iznenadjujući plasman medju 16 najboiljih timova.

 Jordan je došao da sakupi iskustvo i spremni su za narednu fazu. Pretpjeli su dva velika poraza protiv Francuske i Njemačke, ali njihove objektivne ambicije nisu bile vezane za prvi dio takmičenja.

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar