Srbija će igrati za 5. mesto pošto je u meču “povređenih ponosa” pobedila eipu SAD sa 94-89. Naš tim je odigrao nezaboravnu prvu četvrtinu (32-7, 8/9 trojke), u nastavku odoleo svim iskušenjima i zasluženo dobio Amerikance vrativši, delimično, za poraze u Riju 2016. i Madridu 2014. Čestitke momcima za odličnu partiju, za mentalnu snagu i povratak “u normalu” posle šoka od Argentine.Bogdan Bogdanović (MVP meča) je sa 28 poena predvodio naš tim, ali svi su zaslužni, osim Raduljice i Gudurića koje Đorđević nije uvodio. Naš tim je ubacio 15 trojki iz 31 pokušaja (48%). Sledi selidba u Peking, uz žal što ovaj tim sa nespornim kvalitetom i potencijalom igra za 5. mesto, a ne za medalju.
Prva četvrtina bila je melem za ranjenu košarkašku dušu. Kakva igra, kakva lekcija Amerikancima, kakva šuterska klinika: 32 poena, 8/9 trojke, Bogdan je pogodio prve četiri, promašio je tek petu, pratili su ga bez promašaja Micić (2/2), Jović i Bjelica. Povrh svega, naši momci uhvatili su 12 lopti, Amerikanci 5. Odnos asitencija bio je 9-1 za naše. To što Amerikanci možda nisu bili motivisani (ako nisu) njihov je problema. I naši su bili razočarani porazom od Argentine pa su smogli snage da odigraju u skladu sa talentom i pokažu da su ovde mogli i morali bolje da prođu.
Teško da je neko Amerikance ostavio na 7 poena u prvoj četvrtini. Njihov šut za 2 poena bio je 2/9, za trojke 1/7. Možda su imali slabo veče, ali valjda je neku zaslugu imala i naša odbrana.
Amerikanci su počeli da se vraćaju u drugoj četvrtini, posle 34-16 u 13. minutu Đorđević je tražio tajmaut. Ubrzo je probao sa dva pleja, Micić je ušao umesto Bogdanovića. Pošto nenormalno dobar šut za tri poena nije mogao da, Amerikanci su u 17. minutu smanjili na 26-36. Đorđević je opet zatražio minut odmora, ali nije menjao petorku: Jović, Micić, Lučić, Bjelica, Milutinov.
Za kraj četvrtine u igru su se vratili Bogdanovićč i Jokić, ali serijom trojki Amerikanci su našu predost sveli na samo 5 poena, 43-38. Na odmor se otišlo sa 44-40 za naše momke, što znači da su Amerikanci drugu četvrtinu dobili sa 33-12! Naš šut za 3 poena pao je na na 50% (8/16) a njihov se popeo sa 14% u prvoj deonici do 5/12 (43%) posle druge. Skoro su izjednačili skok (18-19) i asistencije (10-11). Bilo je jasno da naš tim ne može da odigra ceo meč kao prvih 10 miuta, ali tu četvrtinu pamtićemo kao nešto veoma lepo, kao lekciju Amerikancima. Baš me zanima šta su američki komentatori pričali tokom tih prvih 10 minuta. Nevolja je bila što meč ne traje 10 minuta, ali i sa 4 poena prednosti na poluvremenu mogli smo da budemo zadovoljni jer su naši igrači pokazali karakter i želju da se nadmeću sa protivnikom koji nije došao u najjačem mogućem izdanju, ali i ovi momci koji su došli igraju u NBA. A i (neki) naši su pokazali zašto su tamo, ili zašto će jednog dana biti.
Treća četvrtina je, konačno, bila u “egalu”, naš tim je držao prednost, čak je u 25. minutu posle trojke Bogdanovića povećao na +10 (61-51), ali nepuna dva minuta ksnije bilo 61-59. Posle zastoja u drugoj četvrtini, u trećoj je ponovo proradio šut za 3 poena, pogođeno je 5 trojki i to se odmah odrazilo na rezultat. Posle 30 minuta igre bilo je 71-68, još uvek smo imalo pravo da se nadamo pobedi koju nad “Amerima” čekamo od Indijanapolisa 2002.

Odluka je pala u posledjih 10 minuta koje su naši momci odigrali vrlo dobro. Ne samo da su odoleli pritisku, negó su sa nekoliko akcija oduševili navijače, a predost u 36. minutu digli na velikih +13 (85-72) posle rampe Bjelice i kontre Micića. U poslednja 3 minuta ušlo se sa 87-81, ali je Bogdanović sa dva “ulaza” digao na 91-81 i širom otvorio vrata pobede. Popović je na dva minuta pre kraja zatražio tajmaut i uspeo da smiri igrače, sa dve pogođene trojke Amerikanci su se vratili u meč (91-87), a Bogdanović je na 42 sekunde pogodio samo drugo bacanje za +5. Džoe Haris je sa liije penala, pogodivši samo drugo bacanje, smanjio na 92-88, ali preostale je samo 27 sekundi. Faul nad Jokićem na 20 sekundi pre sirene i dva njegova pogođena bacanja za 94-88 stavila su tačku na ovaj susret koji je više od utehe. Amerikance je u košarci uvek lepo pobediti.
Šteta što nije bilo u finalu…
Photo: FIBA
(Izvor: maxbetsport)