Košarka je misaona igra, i ne igra se mišićima, nego pre svega glavom. Nije ovo nikakva nova mudrost, uostalom svi majstori košarke pamte se po svojim rešenjima u igri, a ne po obimu bicepsa i tricepsa. Nažalost, takvog jednog majstora Crvena zvezda nije imala u meču protiv Asvela, i zato je izgubila (72-74).
Francuski tim je došao u slavljeničkom raspoloženju jer su dva dana ranije skoro svi igrači bili u Americi, gde je njihov gazda Toni Parker “penzionisao” svoj dres. Nije lako dvaput preleteti Atlantik, džet leg čini svoje, ali domaći tim nije uspeo da iskoristi tu prednost. Zvezda je počela nekako lenjo, kao da su njeni igrači proveli dva dana u avionu, i posle 12-12 nekako rešili prvu četvrtinu u svoju korist 16-14.
Na krilima Džejmsa Gista i Branka Lazića domaći su došli i do dvocifrenog vođstva 36-26, ali to je bilo sve od njih. Za završni udarac nije bilo ni snage, ni pameti. Loptu je do besvesti “carinio” Lorenco Braun, koji je na kraju možda i ostvario pozitivnu statistiku (15 poena, 4 asistencije, indeks 12), ali skoro sve što je uradio bilo je beskorisno. Držao je loptu do poslednjih sekundi napada, a onda ili dodavao neku “kosku”, ili kretao sam ka košu protivnika. Tako ne igraju klasni plejmejkeri, od njih se očekuje da razigravaju tim a ne sebe.
Šteta, Zvezda je imala lepu šansu za pobedu jer je sve vreme regularnog toka meča bila u plusu, mada im je tim trenera Zvezdana Mitrovića neprestano duvao u vrat. Bilo je i 41-32, ali je Asvel uzvratio serijom 0-9, pa 54-47, a francuski tim pravi seriju 0-6… Nikako Zvezda da se odlepi, da “zatvori” utakmicu, a to koristi tim Asvela i Žan Šarl sa penala izjednačuje 16 sekundi pre kraja.
Utakmica je otišla u produžetak, i ne verujem da je bilo ko od 11.000 ljudi u Štark areni bio optimista. Bilo je očigledno da je Zvezda potrošena, da nema majstora koji bi je povukao do pobede. Možda je petnaestak sekundi pre kraja produžetka, kod rezultata 72-73, bilo neke šanse jer je lopta bila u rukama Lorenca Brauna. Međutim, on u reketu pada, gubi loptu i njegov tim gubi ovu utakmicu.
Ostao je utisak da se ova utakmica mogla i morala dobiti. Čak i bez povređenih Perperoglua i Čovića, kao i Derika Brauna za koga nije jasno u kom je statusu – povređen, ili višak. Ali, pobeda nije mogla doći ako se onako traljavo šutiraju trojke (6 od 25), i ako protivnik znatno bolje skače (35-42). Samo 14 asistencija crveno-belih, i to za 45 minuta, dovoljno govori o tome koliko je njihova igra bila kolektivna i organizovana. Dejan Davidovac se hrabro borio, baš kao i Bili Beron, ali pomoć Boriše Simanića, Čarlsa Dženkinsa i Mohameda Fajea je izostala.
Ova utakmica je loša uvertira za seriju koja čeka Crvenu zvezdu u narednih osam dana: Parizan u ABA Ligi, Alba i Žalgiris u “duplom” programu Evrolige. Optimisti bi rekli: biće teško, biće 3-0. Pesimisti su, čini mi se, brojniji…
Photo: Euroleague