Početna EVROPA/SVETKoš magazin u Milanu: Dino pod svodom “Foruma”

Koš magazin u Milanu: Dino pod svodom “Foruma”

od Ivan Jevtović
29 pregleda

Moj nekadašnji komšija Dino Menegin živi je  spomenik italijanske košarke i njen jedini igrač koji je primljen u američku “Kuću slavnih” u Springfildu. Osvajač sedam Kupova šampiona i simbol “palakanestra” sedamdesetih i osamdesetih, kada je apeninska košarka bila u evropskom vrhu, doživeo je veliku počast u utorak 19. novembra. Meč Armanija sa Makabijem bio je odabran da milanski klub, u kome je legendarni Dino proveo značajni deo bogate karijere,  povuče  njegov dres sa brojem 11. Tim povodom u dvorani “Forum” okupio se veliki broj Dinovih prijatelja, saigrača i trenera. Bilo je vrlo emotivno, uz ovacije legendarnom Dinu.

 Koš magazin je prisustvovao proslavi u “Forumu”, emotivnom vremeplovu za navijače na tribinama (njih preko 10 hiljada), podsećanju na zlatno vreme Menegina u Milanu i generaciju Majka D’Antonija, Boba Makadua i trenera Dana Pitersona, kada je Milano (tada pod imenom sponzora Simak, pa Trejser) osvojio svoja poslednja dva Kupa šampiona, 1987. i 1988. upravo protiv Makabija. Dino je želeo da se povlačenje njegovog dresa desi baš protiv izraelske ekipe, jer je protiv Makabija vodio neke od svojih najvećih bitaka tokom igračke karijere koja je trajala čak 28 godina, od 1966. do 1994. Rekordi Dina Menegina su bezbrojni, izmedju ostalog deset uzastopnih (!) finala Kupa šampiona sa Varezeom, izmedju 1970. i 1980, od čega pet osvojenih – pre prelaska u redove velikog rivala Milana sa kojim je osvojio još dva. Ukupno 36 trofeja u klubu i reprezentaciji, i uloga lidera u bilo kom timu da je igrao.

Inače, nosim i puno ličnih uspomena na Menegina još od ranih osamdesetih: stanovao je u istoj zgradi u Milanu u koju sam se sa roditeljima doselio iz Beograda. Gotovo svakodnevno sam susretao tog 2.04 m. visokog “čiku” uvek spremnog na šalu. Kasnije je moj brat Zoran igrao za mlađe kategorije Simaka i kao najbolji kadet dobio na poklon majicu od Dina. Gledali smo treninge “kouča” Dana Pitersona i neverovatan intenzitet i borbenost koje je unosio Menegin jedan su od razloga zašto su ga svi treneri obožavali. Medju njima i Sandro Gamba, takodje clan Ku’e slavnih, koji je sa Dinom bio prvak Evrope sa Varezeom i sa reprezentacijom, i pričao nam je niz anegdota iz vremena kada je “dovodio u red” mladog Menegina. Kako je Vlada Stanković lepo opisao u knjizi “101 velikan evropske košarke”, Dino možda nije bio najtalentovaniji igrač koga smo videli, ali niko pre ni posle njega nije zaslužio toliki respekt. Zaslužio ga je neprevaziđenim profesionalizmom, fanatičnom borbenošću, ogromnom željom  za pobedom i urođenom harizmom.

Nekadašnje komšije, dopisnik Koš magazina iz Milana Ivan Jevtović i Dino Menegin u društvu legendarnog trenera Sandra Gambe i Dinovog malog rođaka Andree

Dinova karijera je isprepletana sa jugoslovenskom košarkom: prve uspehe u Varezeu doživeo je pod vođstvom profesora Ace Nikolića (tri puta prvak Evrope), a karijeru je zavrsio sa čak 44 godine kao saigrač Saše Đorđevića u Milanu. Tada ga je Bogdan Tanjević pozvao da bude tim menadžer u mladoj ekipu Trsta, predvodjenoj Dejanom Bodirogom…. Tokom skoro tri decenije na terenu, imao je bezbroj dvoboja sa našim klubovima u Kupu šampiona: pobeda protiv Šolmanove i Skansijeve Jugoplastike u finalu 1972, poraz u finalu Kupa šampiona protiv Tanjevićeve Bosne 1979. u Grenoblu. Pamti i duele protiv Draženove Cibone, a svojim laktovima i blokovima “krstio” je Partizanovu generaciju Divca i Đorđevićaa 1987/88… U svojoj biografiji prisetio se “lekcija košarke i sportskog ponašanja” dok je čuvao Krešu Ćosića (za koga kaže da mu je bio najteži rival), Trajka Rajkovića (“Jak kao bik, elegantan kao balerina”), a seća se i reči ohrabrenja koje mu je uputio Radivoj Korać nakon što ga je izludeo u dresu Padove. Cenio je našu košarku ali nije imao jednake simpatije prema svim igračima sa naših prostora, a kao negativan primer naveo je Acu Petrovića i njegov iritirajući “avion” po terenu posle postignute trojke.

Posle jedne titule sa Trejserom

U reprezentaciji je protiv Jugoslavije uglavnom izlazio kao gubitnik (od SP u Ljubljani 1970. do finala OI u Moskvi 1980.) ali je protiv “plavih” doživeo i najvećee uspehe italijanske košarke.  Najpre zlato na EP u Nantu 1983, posle legendarne tuče u Limožu sa našim igračima. Kasnije je postao i tim menadžer reprezentacije, opet na poziv Tanjevića, koja je osvojila zlato na EP 1999. pobedivši naš u polufinalu. Zlato u Parizu i Dinov zagrljaj sa sinom Andreom, predvodnikom ekipe na terenu, ostalo je upamćeno kao jedan od najlepših trenutaka – i kruna karijere velikog “Dina nacionale”. Nedavno je na festivalu sportskog filma u Milanu prikazan dokumentarac o trijumfu u Parizu 1999, naravno u prisustvu Dina Menegina i vašeg izveštača.  

Dinov dres je ispod svoda dvorane “Forim” odgledao pobedu Armanija protiv Makabija (92-88) a odgledaće ih još mnogo jer će ta majica sa brojem 11 zauvek ostati tu, kao stalni svedok pobeda, i ponekog poraza, kluba u kome je legendarni Dino Menegin proveo deo briljatne karijere.

Photo: Privatni album, printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar