Ne dolazi vam baš svaki dan ženski američki Drim tim, u kakvom god sastavu da je. Kaznena ekspedicija koja je osvojila poslednja četiri zlata na olimpijskim igrama i četiri od pet poslednjih svetskih prvenstava, u kakvom god da je sastavu, atrakcija su same za sebe. Ovih dana smo imali prilike da ih gledamo na Kvalifikacionom turniru u Beogradu, koji je naša zemlja kao domaćin organizovala za plasman na Olimpijske igre u Tokiju. Odigrali su prvu utakmicu i sa našim devojkama u kojoj je Srbija igrala odlično i pružila dostojan otpor svetskim šampionima.
Ne iskoristiti takvu mogućnost i ne potražiti neku od sjajnih amerićkih igračica, bila bi ludost. Letimičnim pogledom na roster tima, uočavamo veliko, najveće ime, ne samo među onima koje su došle ovde, već i šire. Sju Bird. Istinska legenda američke i svetske košarke. Nosilac devet medalja sa dva najveća svetska takmičenja, Olimpijskih igara i Svetskih prvenstava. Od toga osam zlatnih, po četiri na OI (2004,2008,2012,2016) i SP (2002,2010,2014,2018) i još jedna bronza na Svetskom šampionatu 2006. Naravno, prvak WNBA lige sa Sijetlom tri puta (2004,2010,2018) ali i prvak Evrope sa Spartakom iz Moskve četiri puta (2007,08,09 10). O individualnim nagradama, kao što su učešća na All star vikendima u prvoj petorci, najvećem broju asistencija u jednoj sezoni u ligi ili najviše asistencija na svetskim prvenstvima i olimpijskim igrama, što je uvrstilo među dva najbolja asistenta ikada na ovim takmičenjima, da i ne govorimo. Prosto, pred sobom ste imali hodajuću legendu sa terena, sasvim normalnu, ljubaznu, pristupačnu, fakultetski obrazovanu devojku, van njega. Smirena, nasmejana, svesna svoje karijere, ova 40-godišnjakinja, pleni igrom i ponašanjem. Bez problema je pristala da priča o svom igračkom putu za čitaoce Koš magazina:
Rekli smo već da ste istinska legenda svetske košarke.Da li se tako i osećate?
– Pa….ne. Kada budem završila svoju karijeru razmišljaću o svim tim dostignućima. Sada osećam da još imam još toga što treba da uradim.
Da, ali vaši rezultati upravo to govore. Neka od tih dostignuća niko nikada pre vas nije uradio. Da li ste mogli da sanjate o tome kao dete?
– Ne. Da ste me to pitali recimo pre 20 godina, da ste rekli da ćemo sedeti ovako i da ću ja slušati svo ovo vaše nabrajnje mojih uspeha, rekla bih da ste ludi. To me čini i dalje motivisanom da i dalje radim i treniram. Nikada nisam sanjala o ovome, snovi su da se sanjaju ali ja sam uvek osećala da treba nešto da dokazujem i to je moj mentalitet.
Bili ste prvi na drfatu 2002 godine i od tada do danas ste u Sijetlu. Niste menjali klub. Dosta neobično za američke prilike?
– Sijetl se pokazao kao savršeno mesto za mene i kad gledam ono što imam na terenu, ali i van njega. Kada govorimo o onome na terenu, što je jako bitno, susrela sam se odmah sa Loren Džekson, legendom WNBA lige i svetske košarke, odmah smo se našle i postale sjajan tandem. Tako su krenuli uspesi tima i ja sam bila potpuno zadovoljna s tim. Posle dve, tri godine sam se zaljubila i u sam grad Sijetl i to je stvorilo savršenu kombinaciju za mene. Sreću na terenu i van njega. U mojoj trećoj sezoni osvojili smo titulu prvaka NBA pa smo čekale šest godina na drugu ali smo uspele, pa osam godina na treću ali smo opet uspele i mislim da sam izuzetno počastvovana prilikom da celu svoju karijeru provedem u jednom gradu i u jednom klubu.
Kako vam sve to zaista uspeva? Da li ste toliko talentovaniji od drugih ili…?
– Ne, ne, nisam. Osnovni kvalitet moje igre je da pomognem drugima da budu bolji, da izvučem iz njih najbolji deo njih samih. Imala sam toliko sreće da igram sa najboljima ikada, Lindom Džekson, Lisom Lesli, Brijanom Stjuart, Dijanom Taurosi… dakle moja pozicija u timu je takva da pomažem timu da pobedi. Malo je do sreće da sam igrala u takvim timovima, malo je i do rada i truda da se do toga dođe.

Kada ne igrate WNBA ligu, volite da igrate u Evropi. Igrali ste za sva tri najveća ruska tima i bili 4 puta prvak Evrope sa Spartakom?
– O da, volim Evropu. To su neke od najzahtevnijih utakmica koje sam ikada odigrala. Te finalne utakmice u Evropi ili polufinalne gde se susrtenu dve sjajne ruske ekipe su jako, jako teške za igrati. Uvek to govorim, čak i u SAD da su to neke od najboljih utakmica koje sam videla. To je jako visok nivo košarke.
Teoretski, da li bi neki od tih timova mogli da igraju u WNBA?
– Da, svakako. Sa tim rosterom, u kome smo mi bile, svakako. Zaista sam toj sredini igrala u velikom timovima. I osvojili smo sve. Nekada smo bili favoriti pa smo to i opravdali, nekada i nismo bili, a opet smo osvojili.
Da li je veća razlika između WNBA i evropske košarke, ili između muškog NBA i Evrope?
– Hm….mislim da je ipak veća razlika u ženskoj košarci. WNBA je veoma mala liga, 12 klubova, ne tako mnogo igračica. Da bi tamo igrale, morate da budete baš, baš dobre. U Evropi je mnogo više klubova, mnogo više igračica, talenti su raštrkani po svim tim timovima, nije takva koncentracija kvaliteta. Imate jako dobre timove koji često igraju sa mnogo slabijim protivnikom. U WNBA to nije slučaj, koncentracija kvaliteta je mnogo veća, tu mislim i na najbolje evropske igračice koje dolaze i igraju kod nas. I ne samo iz Evrope, već i sa drugih konitinenata.
Da li ste prvi put u Srbiji, u Beogradu?
– Da, prvi put. Sviđa mi se. Danas smo bili u gradu, išli na ručak. Sviđa mi se. Beograd je tipičan evropski grad. Vidim sve oznake na ćirilici, to me je podsetilo na Rusiju, lepo je. Grad ima pomalo i tog ruskog duha ali sa druge strane je i baš evropski. Poslužilo nas je i vreme, uživala sam.
Šta mslite o srpskom nacionalnom timu, da li znate neke od igračica?
– Naravno. Igrala sam sa Sonjom i Jelenom u Spartaku. Igrala sam protiv Ane mnogo puta, sećam se kada je prvi put došla u Rusiju. Pratim srpske igračice, zaista sam često igrala sa njima i protiv njih. Jedno je sigurno, sve one znaju da igraju odličnu košarku. Ne znam šta to radite sa vašom decom ali sve su veoma vešte u baratanju s loptom, sve su jake u igri 1 na 1. Vi stalno iznova i iznova proizvodite nove igračice.

SAD su već u Tokiju, Srbija će, nadamo se, isto biti, šta za vas znače Olimpijske igre?
– To je najveće takmičenje kada govorimo o nacionalnim tomovima. Definitivno. Kada sam bila mala, sanjala sam WNBA ligu, o Evropi nisam znala ništa pa nisam ni mogla da sanjam o tome. Ali zato jesam o olimpijskim igrama. Za mene je to bio najviši nivo do koga možeš da stigneš. Kada sam prvi put osvojila zlatnu medalju, bila sam izuzetno počastvovana što predstavljam svoju zemlju i što sam uspela da uradim nešto tako veliko jer sam znala da nas mnoge mlade igračice u Americi prate i gledaju šta i kako igramo i to je zaista privilegija popeti se na vrh olimpijskog postolja.
Za kraj, savet za sve te mlade igračice i u Srbiji i širom sveta, koje tek kreću da se bave košarkom?
– Dok si mlad, najvažnije da ti bude uvek zabavno. Ako radiš kako treba, ako se mnogo trudiš, mnogo treniraš i postaneš profesionalac jednog dana, tada budi ozbiljan u tome. Ne budi ozbiljan dok si još mali. Ovo se zove igra, i zove se tako sa razlogom. Pokušaj da uživaš u njoj – jasna je Sju Bird, žena koja je osvojila sve i koja zna zašto ovo kaže.
Photo: FIBA, privatni album