Početna EVROPA/SVETSlovenija: Godišnjica titule – državni praznik

Slovenija: Godišnjica titule – državni praznik

od Igor Djurović
17 pregleda

Posle duže pauze izazvane  “korona vremenom”,  javljam se iz zemlje  (još uvek) aktuelnog evropskog prvaka . Ovde će se sledećeg četvrtka ,17. septembra,  ponovo obeležiti dogadjaj iz septembra 2017. kada se Slovenija u Istanbulu pobedom and Srbijom popela na krov Evrope.  To je zvanični praznik slovenske košarke, a proglasio ga je Košarkaški savez koji je, inače, još u početnoj fazi  pregovora sa Dimitrisom Itudisom oko preuzimanja reprezentacije nakon što je neuspešni Radovan Trifunović (ponovo) otišao za pomočniku Igoru Kokoškovu, tvorcu slovenskog zlata iz Turske, ovaj put u Fenerbahče.

Trenutna glavna tema je konačan sunovrat (čitaj: bankrot) Primorske iz Kopra, nakon što je na video-ćaskanju ABA ligaša sportski direktor Primorske, Goran Jagodnik, konačno obznanio ono o čemu se dugo šuškalo: da na slovenačkoj obali para nema para za košarku. Lokalne novine “Primorske novice” pišu o dugu od svega 700.000 eura, ali kad se nema i to je mnogo.  Muka je počela još pre korone. Da su konačno “gotovi” postalo je jasno pre nekih nedelju dana kada su (ne)odgovorno javili  Savezu da na praznični dan 17. septembra otkazuju tradicionalnu utakmicu Super-kupa koja će se ove godine odigrati u Kranju, kod novog prvoligaša Triglava. Igrači Primorske dobili su odrešene ruke da potraže nove klubove.

Krka iz Novog Mesta je, uz Cedevita Olimpiju, jedini slovenački klub koji je stabilan i sposoban za igranje profesionalne košarke dok su svi ostali  na nivou amaterizma. Iz tog sivila još nekako vire Helios iz Domžala koji će biti jedini slovenački predstavnik u ABA 2 ligi. Ona će se valjda, koliko čujem, odigrati samo jednokružno i turnirski.

Agonija Primorske

Primorska je pred raspadom a koliko 2019. je osvojila čak četiri naslova (prvenstvo, kup i Superkup u Sloveniji te titulu u ABA 2).  Nakon što im je posle toga otkazao glavni sponzor (Sixt), u velike finansijske probleme ušao je tvorac tog veštački stvorenog kluba Gregor Vuga. Situacija je iz dana u dan postajala sve teža uprkos neverovatno uspešnoj prošloj sezoni u ABA ligi, i novom osvojenom slovenačkom Superkupu. Decembra prošle godine Kopar je prvo napustilo nekoliko igrača i odlični trener Jurica Golemac a kasnije se, bez obzira na začudjujuće dobre rezultate, agonija sa finansijama nastavila. Pričalo se i obečavalo svašta! Te sponzori iz Kine i Italije, ali na kraju ništa od toga. Kada su u (ostatku) kluba videli na pripremnoj utakmici sa drugoligašem iz Sežane, koju su izgubili, da nemaju nikakav igrački kadar, otkazali su  utakmicu Superkupa.

Kao što sam pomenuo, umesto njih na megdan vrlo jakoj Cedevita Olimpiji izaći će Krka koja je pre neki dan dobila u prijateljskoj utakmici Igokeu i očito je i Dražen Anzulović sa brojnim novim igračima sastavio respektabilan tim u kome  su registrovali 14 igrača (Luka Medved, Leon Strgar, Martin Jančar Jarc, Rod Camphor, Rok Stipčević, Adin Vrabac, Nejc Barić, Jan Kosi, Jure Škifić, Miha Škedelj, Luka Lapornik, Jan Rebec, Vasilije Vučetić i Milan Milovanović). Na njihovoj poslednjoj ,četvrtoj pripremnoj utakmici, dobili su goste iz Laktaša sa 70:68, a najbolji strelac je bio novi centar koji je došao iz Srbije Milan Milovanović sa 16 poena. Amerikanac Camphor  je dodao 13, a kapiten Lapornik 12, dok su za goste najefikasniji bili Atić sa 16 poena, Fundić 14, a Car Michael  je dodao 10.

Ljubljančani su prvi favoriti u Sloveniji ne samo za Superkup negó i za čitavu sezonu. Pogledao sam ih uživo na prvoj otvorenoj utakmici pre neki dan, kada su i drugi put dobili evroligaški, ali veoma slabi Bajern. Ljubljančani su 27. avgusta u zatvorenoj utakmici za javnost u Minhenu Nemce dobili sa 74:82, a pre dva dana u prvoj zvaničnoj (otvorenoj utakmici u Stožicama (prisustvovalo je 500 gledalaca koliko je dozvolilo Ministarstvo zdravlja, odnosno vlada) bilo je 82:65.

Četa Jurice Golemca je odlično popunjena na svakom igračkoj poziciji. Sudeći po početku smeši im se odlična sezona. Ako bude sezone… Posle poslednje video konferencije ABA ligaša direktor Davor Užbinec rekao je:

– Danas nismo našli rešenja za brojne probleme koje ima takmičenje i ponovo ćemo pokušati u sledećim danima…

Mislio je na sporove na liniji Partizan – Crvena Zvezda i FMP, ali i na  termine početka i načina (čitaj sistema) igranja zbog pandemije.  Ako se bude igralo, a verujem, da hoće, mogla bi biti to konačno velika sezona za zagrebačko-ljubljanski tim kojeg je preuzeo veliki zaljubljenik u košarku Emil Tedeski. Za njega je najbolji igrač svih vremena sa naših prostora bio Krešimir Čosić, koji je deo svoje karijere proveo u Ljubljani kao trener i igrač istovremeno. Bila su to nezaboravna vremena u “Tivoliju” kada je uz parket kao ekonom i statističar bio nedavno preminuli Smiljan Steiner – Glajbe. Da je živ,  sigurno bi bio zadovoljan timom koji su složili Jurica Golemac i sportski direktor Sani Bećirović (Rok Radović, Kendrik Peri, Majkl Hopkins, Dan Duščak, Edo Murić, Mangok Matiang, Roko Ukić, Jaka Blažič, Rion Braun, Alen Hodžić, Žiga Dimec, Ivan Marinković). 

Ima i nekoliko odličnih mladih u timu Ilirije, koja je prvi put zvanično u saradnji sa najboljim slovenskim klubom, i to je potpuno prirodno jer tim iz Šiške igra u Tivoliju, a zna se šta predstavlja hram sovenačkog sporta navijačima Olimpije. Bit će u tom mladom sastavu Ilirije kojeg opet vodi Saša Dončić u 2. ligi nekoliko igrača na kaljenju, a pre svega treba obratiti pažnju na pleja, 193 cm visokog Rusa Jegora Sitnikova koji je došao iz Rostova, ali i na Jurija Macuru koji je trebalo da iz Mege ode u Kopar, ali će doći nazad u Olimpiju ili prvo na kaljenje u Iliriju.  

Prognoza maga Zmaga

Odigrali su Ilirija i Cedevita Olimpija  jednu trening utakmicu u kojoj nije bilo dileme  ko je gazda u Ljubljani. Razlika je bila puno veća nego u vreme devedesetih i Zmage Sagadina, kada je mladi tim (u kome je igrao i Saša Dončić) mogao biti ravnopravan timu koji je bio poštovan širom Evrope. Kad sam več pomenuo najboljeg slovenskog trenera svih vremena (mislim na Sagadina), da pomenem da su iz Cedevite Olimpije hteli saradnju sa Laškim i magom – Zmagom ali je sve palo u vodu. Pre neki dan sam na nekom festivalu prisustvovao njegovom predavanju, i opet me nije razočarao. U svom stilu je rekao, da Ljubljana neće još 300 godina na F4 Evrolige,  kao u njegovo vreme kada je ulaznica koštala  50 maraka, a sada neće niko da je kupi ni za 5 eura. Rekao je da nikad nije dozvoljavao da igrač bude plaćeniji od njega, da je jednoj legendi prekinuo karijeru jer je predstavljao rak-ranu za ekipu, i da ga je zbog toga sledeći dan pozvao predsednik Milan Kučan, a iz Beograda pre prelaska u Zvezdu pokojni premijer Zoran Đinđić. Na pomenutom F4 u Rimu 1997.  Marka Milića i Dušana Hauptmana umalo nije vratio kući jer nisu bili voljni da napuste Vatikan bez susreta sa papom koji je kasnio 4 sata….A Zmago je imao trening!

“Rekao sam im kada nisu hteli poći sa ostalima, da njih čekamo jedan minut u autobusu, a da ako ne dođu mogu  slobodno nazad u Ljubljanu kako znaju i umeju. Došli su!”

Zmago Sagadin

Što se tiče  prve zvanične utakmice Cedevite Olimpije protiv Bajerna, od početka do kraja bilo je vidljivo da su Ljubljančani mnogo bolji od tima koji vodi bivši Partizanov trener Andrea Trinkijeri.  Najviše poena za pobednike dali su Amerikanac Peri (14), a iza njega po 13 dvojica bivših Koprana, Marinković i Hodžić. Potonji je u utakmici pre ove u poslednjoj sekundi šutem za tri odlučio pobednika protiv češkog prvoligaša Nimburga, a to je bila prva domaća utakmica Cedevite Olimpije posle 177 dana pauze. Prva u gostima bila je pomenuta u Minhenu, nakon koje su doživeli i jedini dosadašnji poraz – u Ulmu, kojeg vodi Jaka Lakovič (90:89).

Isto tako napeta do kraja bila je utakmica sa Česima za koje igra povremeni slovenački reprezentativac Luka Rupnik. Najzanimljiviji detalj na toj utakmici ipak nije bio pobednički Hodžićev šut sa krila u zadnjoj sekundi, ili predstava kapitena Jake Blažića sa 23 koša, već pojavljivanje svetskog vunderkinda broj 1. Luke Dončića. Bilo je to 3. septembra, a samo nekoliko sati prije, tačnije 31. avgusta bio je još u mjehuru NBA u Orlandu kada je sa svojim Dalasom izgubio od Klipersa sa 97:111 i ispao sa 4:2 u prvom kolu plejofa. Dao je 38 poena i imao 9 skokova i 9 asistencija na toj njegovoj utakmici u “ludoj” sezoni kada je prvi put zaigrao u završnici i imao u njoj prosek od 29 poena. 

Svašta je odradio Luka u Orlandu, kao i pre toga do prekida sezone, ali pobeda u 4. utakmici doigravanja protiv Klipersa 135:133 ipak je bila nešto posebno jer je tada postigao lični rekord u broju koševa na jednoj utakmici (43) uz 17 skokova i 13 dodavanja u 46 minuta u produžetku. I to kada je njegov nastup bio pod znakom pitanje zbog povrede nožnog zgloba. “Mr.Tripl dabl” je utakmicu rešio “svemirskom trojkom” u poslednjim sekundama. Tada je brojnim rekordima dodao još jedan: postao je najmlađi igrač koji je u završnici postigaotripl-dabl uz minimum 40 postignutih koševa. Ali pustimo tu još uvek neispričanu priču za neka druga i vremena, bez korone…

Photo: YouTube printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar