U Železniku je počeo kvalifikacionbi Juniorski turnir Evrolige. U nedelju ćemo saznati ko će, kao pobednik, steći pravo učešća na završnom turniru u Kelnu tokom seniorskog F4. Turnir je povod da – uz rizik da budem neskroman – podsetim da sam ja osmislio juniorsko takmičenje kakvo Evropa nikada nije imala na nivou klubova. Priču o nastanku JT već smo jednom objavili, ali uvek ima novih čitalaca. Ovo je ta priča, samo malo aktuelizovana.
Tokom priprema za F4 u Barceloni 2003. na svakodnevnim sastancima u sedištu Evrolige stalno smo analizirali šta bismo još mogli da ponudimo tokom završnog turnira. Meni je na pamet pala ideja koja je odmah naišla na razumevanje i podršku Đordija Bertomeua i šefova svih sektora Evrolige: predložio sam da organizujemo juniorski turnir! FIBA je od 1964. počela sa organizacijom juniorskih šampionata Evrope, od 1971. imala je i kadetska prvenstva kontinenta, ali nikada nije imala juniorsko takmičenje na nivou klubova.
Rečeno – učinjeno. Bilo je pozvano osam timova: AEK Atina, CSKA Moskva, Makabi Tel Aviv, Po Ortez, Olimpija Ljubljana, Barselona, KK Zagreb i Žalgiris Kaunas. Prvu utakmicu, 9. maja 2003. u 09,00, počeli su AEK i CSKA. Igralo se u maloj sali dvorane “San Đordi” u kojoj je inače bilo prvo sedište Evrolige. Ta prva utakmica završena je pobedom grčkog tima 77-64. Briljatnu partiju pružio je Spiridon Magunis, autor 35 poena sa šutem iz igre 13/14 za dvojke i 1/2 za trojke. Odličnu partiju pružio je i Dušan Šakota, sin trenera Dragana Šakote. Dao je 20 poena. U timu CSKA najefikasniji je bio Sergej Borodin sa 17, a igrao je i dao 6 poena Nikita Kurbanov, koji je danas veteran u prvoj ekipi Moskovljana. Prvi juniorski šampion Evrolige postao je Žalgiris, bolji od Makabija u finalu 87-80. U timu Žalgirisa bio je i Jonas Macijulis, kasnija zvezda litvanske i evropske košarke, za CSKA je, uz Kurbanova, igrao i Anton Ponkrašev, za Olimpiu Mirza Begić….
Turnir je bio pun pogodak, iz godine u godine je rastao i postao autentični juniorski šampionat Evrope za klubove. Duga je lista igrača koji su internacionalnu karijeru počeli na Final Eight turniru Evrolige, a nekolicina je stigla i do NBA: Valančijunas, Šarić, Hezonja, Bogdan Bogdanović (igrao kao pojačanje FMP-a u Parizu 2010.), Motiejunas, Domantas Sabonis… Sve do Nikole Mirotića i Luke Dončića. Na MVP listi nalazimo imena Motiejunasa, Muslija, Šarića, Stojanovića, Dončića, Boriše Simanića – do Marija Nakića 2019. u Vitoriji.
Brojni skauti iz NBA i Evrope mogu da propuste utakmicu seniorskog F4, ali ne propuštaju juniorski turnir jer znaju da će videti buduće asove. Turnir traje već 19 godina i neodvojivi je deo sepektakla u okviru majskog festivala najbolje evropske klupske košarke tokom Final Four turnira.
Još malo istorije. Na drugom turniru u Tel Avivu 2004. uspeh je ponovljen, CSKA je osvojio prvu od tri uzastopne titule, a 2007. red je došao na Žalgiris. Tokom seniorskog F4 turnira u Atini 2007. pala mi je na pamet ideja da “uvežemo” nekoliko juniorskih turnira i time proširimo bazu učesnika. Prvo sam, još u Atini, razgovarao sa Nebojšom Čovićem koji je tada bio samo u FMP-u. Odmah je prihvatio da FMP bude jedan od organizatora kvalifikacionih turnira. Onda sam ideju izložio Đordiju Bertomeu, uz dopunu da samo treba staviti u sistem već postojeći prestižni juiorski turnir koji se u Ospitaletu igra od 1980. Dodao sam da ćemo, ako nađemo još jednog organizatora, imati tri turnira na kojima će igrati 30-ak ekipa. Đordi je svojim nepogrešivim refleksom odmah prihvatio ideju, i tako je nastao sistem kvalifikacionih turnira sa koga su pobednici sticali pravo učešća na F8 u gradu koji je bio organizator seniorskog F4.
Onda je na red došla dominacija sjajne generacije FMP. Tim koji su predvodili plej Nenad Miljenović i centar Dejan Musli bio je prvi 2008. u Madridu i 2009. u Berlinu. Musli je oba puta bio MVP. Titula juniorskog prvaka Evrope vratila se u Beograd 2014. kada je Crvena zvezda u Milanu bila bolja od Real Madrida (55-42), a Vojislav Stojanović bio MVP. FMP je bio u finalu 2007. i 2010., Zvezda 2015. i 2016, a Mega 2017. i 2019. Dakle, naši klubovi osvojili su 3 titule i igrali u još 6 finala. Iz regiona titulu je osvajao još KK Zagreb, najbolji 2011. u Barseloni sa Darijom Šarićem i Marijom Hezonjom u timu.
Ukupno je 11 timova osvajalo titulu juniorskog pvaka Evrolige: CSKA 3, Žalgiris, FMP, Real Madrid, Lijetuvos Ritas po 2, Crvena zvezda, Barselona, INSEP Pariz, Zagreb, Huventud CFBB Pariz po jednom. FMP i Mega imaju po dva izgubljena finala.

Žalgiris Kaunas je učestvovao 14 puta, Crvena zvezda 10, Barselona 8, CFBB Pariz, Ritas i Real Madrid po 7… Ukupno su na završnim turnirima – ne računajući 2020. – učestvovala 34 tima iz 9 zemalja. Partizan je trebalo da bude četvrti srpski predstavnik jer je prošle godine pobedom u Železniku izborio pravo učešća na završnom turniru, ali korona je zaustavila sezonu.. Za ovogodišnji turnir kvalifikovali su se Barselona (šampion kvalifikacionog turnira u Valensiji), Real Madrid (najbolji u Minhenu). Treći učesnik stiže iz Beograda. Naši klubovi počeli su dobro.Crvena zvezda je pobedila Kluž 89-53, Partizan je savladao Makabi 101-88 (Đorđe Jovanović je dao 36 poena sa 7/11 za trojke, a imao je i 10 skokova, indeks mu je bio 43!) dok je Mega bila bolja od Cedevita Olimpije 97-87. Program prvog kola u Beogradu zaključili su Budućnost Podgorica i Lokomotiva Kubanj (88-84). Zvezda je u drugom kolu grupe A dobila Makabi 69-57 dok je Partizan nadsigrao Kluž 84-73 pa će juniori “večitih rivala” u subotu od 16 časova odlučiti o pobedniku grupe.
Nema više kvalifikacionih turnira, ostali učesnici stići će po pozivu Evrolige.
Photo: Euroleague