Kada je neko deo sportskog kolektiva koji je jedan od najtrofejnijih na prostorima bivše Jugoslavije, kada je prvi naš klub koji se okitio titulom prvaka Evrope, onda svi ovi kasniji uspesi nisu neko čudo. Ipak, biti četiri godine zaredom najbolji u državi, što je ujedno i 32. titula u klupskoj karijeri, je zaista podvig vredan hvale. Ako se još zna da su košarkašice Zvezde, uz ekipu Art basketa, najmlađe u ligi, da igraju bez stranaca, da se skoro svake sezone menja roster i kreće, ako ne baš od nule ali skoro iz početka, onda zaista ovim devojkama, stručnom štabu i celom klubu, može samo da se čestita.
U finalu plej-ofa, u tri utakmice, rezultatom 2-1 u seriji, pobeđena je najveće iznenađenje ovogodišnjeg takmičenja, ekipa Art Basketa, osvajač Kupa Cige Vasojevića i vrlo, vrlo nezgodan protivnik. Da bi ih pobedile, devojke Crvene zvezdem predvođene trenerom Draganom Vukovićem, uložile su maksimum napora koji se na kraju i isplatio.
– Kad smo počeli ovu sezonu, imali smo naš interni sastanak da bi videli šta ćemo i kako ove sezone – počinje priču trener Vuković. – Došli smo do zaključka da odustanemo od Jadranske lige, što se posle pokazalo kao dobar potez. Prvo, Jadranska liga nije na neki korektan način ni odigrana, zbog cele situacije sa koronom, a drugo imali smo premlad tim za to takmičenje. Što se tiče naše lige, krenuli smo sa vrlo mladom ekipom,nekih 9 ili 10 igračica nam je otišlo, a doveli smo samo jedno dete 2005. godište. Ipak, ostao je kostur od tri, četiri igračice koje već imaju neko iskustvo, iako su i one vrlo mlade, imaju 20 godina, ali već imaju iskustvo osvajanja titula i velikih pobeda i one su i sada bile motor ekipe. Ove druge devojke od 15, 16, 17 godina su se odlično snašle, sledile ih, i to je dalo rezultat. Od starta prvenstva smo igrali prilično zrelo za ovu situaciju o kojoj vam pričam, a kako je prvenstvo odmicalo, ekipa je napredovala jer 6 meseci za te mlade devojke je puno, i ima prostora da se mnogo toga nauči.

– Došli smo do finala u kome smo pobedili i postali prvaci – nastavlja trener Dragan Vuković. – Kup smo izgubili jer je prosto bio loš tajming, imali smo pet igračica koje su izlazile iz korone, a i igrali smo protiv objektivno jačeg protivnika, bar na papiru, ekipe Vojvodine. Isto važi i za Art Basket, to je mlada ekipa, sa par starijih igračica, rasli su tokom sezone, odigrale sjajno Kup, osvojile ga, u prvenstvu stigle do finala i svaka im čast za sve to. Mi smo dve najmlađe ekipe i bez stranaca. Svi ostali su pokušavali sa nekim strancima. Mi niti smo imali luksuz da angažujemo stranca, niti nam je trebao. Možda smo mogli u nekom trenutku i s tim da probamo ali nismo, igrali smo sa ovih par iskusnijih igračica Katanić, Naumčev, Bojović koja je u Zvezdi koliko i ja i ima 7 trofeja pa je u tom smislu iskusna. Katanić takođe ima titule iza sebe,iako je tek 99. godište. Od mladih istakao bih malu Avlijaš koja je sad napunila 16 godina i kao i, ostale devojke, pokazuje veliki potencijal.
Ovo je treneru Vukoviću četvrta titula zaredom, ima i tri Kupa za ovih osam godina. Počeo je ranije sa nekim timom u kome niko nije bio punoletan, i već u drugoj sezoni osvojio Kup. Imao je tu sreću da osvoji i jubilarnu 30. titulu i prišije i treću zvezdicu na grbu kluba. Vodio je uglavnom mlade, čak jako mlade sastave, i ovaj je takav, a sličan je i Art Basket, pa se to možda i ne uklapa u onu teoriju da nema mladih, i da nema ko da nasledi naše čuvene reprezentativke:
– Ta kritika i bojazan stoji, ali ne za nas. Zašto za nas? Možda za ove što igraju sa starijima i strancima. Pa mi dajemo najviše reprezentativki. Ekipa Koraća uz nas, i sad Art Basket, i to je to. Mora da se ulaže u igračice, u budućnost naše košarke. Pa i te naše velike reprezentativke su potekle odavde. Ali se radilo. Mora opet da se mnogo radi. Malo je tri kluba da se bavi time.
Da li ćete sledeće sezone igrati Jadransku ligu – pitam trenera.
– Sa upravom kluba smo se dogovorili da što pre održimo sastsnak i napravimo strategiju. Ja počinjem od strategije, pa da na osnovu toga pravimo ekipu, prijavljujemo takmičenja i izlazimo sa nekim ciljevima. Jer, ako ćemo imati vrlo mlad tim mislim da nema smisla, veliko je to opterećenje za decu igranje sreda-subota. I sve idu još u školu. Kod mene sva deca idu redovno u školu. Ali, ako zadržimo ovaj tim i dovedemo par iskusnijih igračica, onda vredi igrati. Za paralelno igranje treba 18 igračica.
Devojke su pošteno proslavile titulu, bile su negde gde ih „ni komunalna policija ne može da nađe“, kako reče trener, bile su pod kontrolom pomoćnika ali su dale sebi oduška i lepo se provele.

Čestitali smo i kapitenu i MVP finalne serije Ivani Katanić, koja je kapitenski prevodila svoj tim do nove titule šampiona Srbije:
– Hvala na čestitkama. Velika je čast biti kapiten Zvezde. Druga je godina kako nosim kapitensku traku, ali prvi put lično podižem pehar namenjen najboljoj ekipi, a inače mi je ovo četvrta titula sa Zvezdom. Zahvalna sam treneru koji me je stavio na ovu poziciju, i mislim da sam opravdla to poverenje. Finalna serija je bila izuzetno neizvesna, igrala se i ta treća utakmica, i nije bilo izvesno ko će na kraju izaći kao pobednik. Većini devojaka je ovo prva titula. Presrećne su i vrlo radosne zbog ovog uspeha. I najmlađe među nama koje su već seniorski prvaci su posebno bile srećne. Proslavile smo to kako smo mogle u ovoj situaciji, ali je bilo baš lepo.
Ivana Katanić je na spisku reprezentacije koju ovog leta čekaju velika iskušenja i na Evropskom prvenstvu u na Olimpijskim igrama, tako da pravog odmora i nema.

Još jedna junakinja finalne serije je Nadežda Nedeljkov, koja je bila najbolji strelac:
– Mi smo se cele sezone spremale za ovo. Trener je uvek verovao u nas. A onda smo i mi uz njega, i kapitena Ivanu, poverovale u to. U finalnu seriju smo ušle sa mnogo energije i motivacije, i od samog starta smo preuzele stvari u svoje ruke i nismo ponovili grešku iz druge utakmice kada nas je Art pobedio. Meni je ovo prva titula i ima veliki značaj. Uvek je prva titula najslađa. Proslavile smo to kao ekipa, sve zajedno. Ovo što sam najbolji strelac je samo šlag na torti, sve se uklopilo. Kao što trener uvek govori, tim izbacuje pojedinca. Ovog puta smo iskočile Ivana i ja. Presrećna sam zaista, ne mogu to da vam opišem. A i velika je čast nositi dres najvećeg kluba na ovim prostorima – iskrena je Nađa Nedeljkov.
Photo: MN press, KSS